Evo mog iskustva: mi smo prije 2 mjeseca kupili meni novi auto (MM-ov auto je još dobar). Dugo me nagovarao da kupimo jedan dobar auto o kojem ja nisam nikada niti razmišljala. E sad, ja si ne radim probleme oko toga je li mercedes ili fiat prikladniji za nas, ali mi se zapravo činilo suludo dati toliki novac za auto, kada bi za taj isti dobili dva auta i mogli smo oboje voziti novi (ali možemo si priuštiti, to nije bilo upitno). Taj moj argument nije naišao baš na razumijevanje, nego na protuargument: kada ako ne sada. Razmislila sam (duuuugo) i odlučila popustiti, jer na kraju su moja razmišljanja krenula u smjeru: zaista, kada djeca odu i budemo 60+ lako je moguće da nam takav auto neće trebati. Zapravo smo mi dosta u autu, nije samo za vožnju do dućana, zašto ne birati udobnost i kvalitetu. I tako sam pristala na kompromis, (zapravo, nagovorio me ipak, a nije da se lako dam nagovoriti) uz malu brigu da ću na kraju malo vidjeti taj moj auto, da će zapravo njemu auto služiti kada ide na službena putovanja jer je za daleki put naravno komotniji nego njegov.
Zaključak: zahvalna sam svake sekunde u autu da me nagovorio. Kvaliteta je ipak kvaliteta, i to se znatno osjeti, na snazi motora, na svom komforu i optionalsima koji pruža, sigurnosti i stabilnosti na cesti… Odmah sam mu rekla da se čovjek lako navikne na bolje. I još uvijek ga nije uzeo na put nego vozi svoj. I zapravo, jedan je život, treba ga živjeti. Ako smatraš da će ti taj auto znatno smanjiti kvalitetu života, odbij ga. Ali ako si samo zbog principa (marke ili estetike) želiš uskratiti sav komfor, to ti je šteta, kako bi rekao MM, kada ako ne sada.