optimist, dugo mi je trebalo da skužim tvoj avatar,
još uvijek se nisam navikla da nisi napuhana riba
 |
|||
|
|
|||
optimist, dugo mi je trebalo da skužim tvoj avatar,
još uvijek se nisam navikla da nisi napuhana riba
ma ptica iz angry birds
Ajde da objasnim taj moj avatar:
to je vila koja grli i bdije nad zemljom leptira (a moglo bi se protumaciti i kao vilin zeljeni trbuh
Ma vila grli grudu koja spava.Originally Posted by Optimist
Ajde da objasnim taj moj avatar:
to je vila koja grli i bdije nad zemljom leptira (a moglo bi se protumaciti i kao vilin zeljeni trbuh
A kad smo kod stolice, mozemo spomenuti i Kakanj
Nikad ga nisam tako doživljavala, kao i većina ovdje. Možda jer se kod nas ne kaka, mi ne tepamo
Ajme ja sam živjela u relativnoj blizini Prozora, mama mi je odrasla u relativnoj blizini Kaknja,a prvi posao joj je bio u Ključu.
Al nikad nisam tako doživljavala imena tih gradića, tek sad kad ste spomenule.
E, još da je tata iz Stolca...
ja samo zamisljam sta ce pomisliti netko tko ovdje svrati s namjerom ozbiljnog diskutiranja o zrtvovanju u ime drustvene prihvatljivosti...
oprostite, ponijelo nas
j-la
Svi smo mi iz Jajca
Oprostite, ponio nas onaj vjetar...
Last edited by Optimist; 15.03.2019 at 19:36.
Sva rolana dizana tijesta, pa tako i orehnjca i makovnjaca, su gibanice kod nasA kako bi se nazvalo dizano tijesto premazano pekmezom,urolano pa pečeno?Mi smo to oduvjek zvali štrudla sa pekmezom.Kad se ispeče bisvit,premaže pekmezom i urola onda je rolat sa pekmezom.Vučeno tijesto je pita s pekmezom .Nemojte samo reći burek sa pekmezom!
A sva slatka vucena tijesta su strudle/savijace
Hehe...ja svako ljeto provodila par dana u Prozoru
O dolega nema di nas nema
Ja zapravo nikad nisam bila u Prozoru (:sramota: ) a živjela sam u gradu 40-50km dalje.
Ček možda i jesam, ako je onaj neki spomenik iz NOB-a tamo?
Last edited by Lili75; 15.03.2019 at 22:15.
Ode tema ijuju ju...
U Sisak
Od Siska do Jajca, govorilo se nekad.
ja samo zamisljam sta ce pomisliti netko tko ovdje svrati s namjerom ozbiljnog diskutiranja o zrtvovanju u ime drustvene prihvatljivosti...
oprostite, ponijelo nas
Ja samo još uvijek nisam shvatila zašto je Mojca uopće otvorila ovu temu, što nju muči... a i kako je Marta. Jedina je imala pravi problem na temi dok mi ostali bezveze palamudimo.
Last edited by Bubilo Bubich; 15.03.2019 at 23:24.
Došao Bosanac iz Jajca na slapove Niagare i divi se: Ej, koji bi ovdje AVNOJ bio!
j-la
Svi smo mi iz Jajca
Oprostite, ponio nas onaj vjetar...
Kad već ode tema...
Došli mi prije par godina u Jajce i stanemo kraj slapa, odmah nam se priključili ljudi, koji je to divan narod, vidjeli RI tablicu, krenuli pričati o povijesti, pokazali što da vidimo, gdje da jedemo, prodivanili mi s njima na veliko
Predivne uspomene. Ma, prošli mi BIH, sva tri entiteta, ne znam gdje smo se bolje osjećali!
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...asime/8493782/
Ne određuju nas ni naše cipele, ni haljine, ni šminka, ni auti, a ni prva percepcija ljudi o nama (koja je velikim djelom podsvjesno, te time podložna i stereotipima i kodovima), a ne određuju nas ni naše sposobnosti.
Određuje nas ono što radimo ili ne radimo.
Ako je ovo tema na kojoj sam postavila pitanje, jer vise pojma nemam, da kazem da nisam ni koracic napravila...
Marta išla sam tražiti tvoje pitanje, stvarno smo natrkeljale svašta ovdje.
Vjerojatno bi bilo društveno prihvatljivo trpiti članove obitelji. Ali mislim da svatko sebi treba biti iznad društvene prihvatljivosti. Tako da, ako netko iz obitelji utječe na to da se osjećaš loše, prelomi.
Na tekst koji je Seni linkala... ne mogu se dovoljno dobro izraziti o svemu...
samo ću baciti glupu foru - dakle to je “event” Jelene Veljače za koji nije bitno kakve cipele imaš
Marta, da me netko u sred noći probudi i traži da nabrojim 5 forumašica koje su hrabre, snažne i nepokolebljive žene - jedna od njih bi bila ti. Riješi to.
Last edited by Bubilo Bubich; 16.03.2019 at 14:52.
Djelovala i bila. Nosila sam fora patike. Bili je masu ljudi, revival, u nekoj mjeri, prosvjeda za kurikularnu. Pritisak se mora nastavit - jer kurikularna (da parafraziram Veljjacu).
e Ina, neka patika!
Bravo, ina. Nama nije grah pao ovaj put da odemo.
Inace za dizano tijesto s pekmezom kod mene se kaze germtajg s pekmezom. Odnosno germtajg bilo s cim - od sira, cimeta, jabuka... A moze i slani sa spekom i suhim sirom.
To mi je postalo bez veze inzistiranje na imenima hrane. Ionako je sve pobrkano. Štrudl je njemacki/austrijski, al uopce se ne radi onako kako ga mi u radimo od vučenog tijesta, nego od lisnatog, onako kako se u pekarama prodaje. Kod mene doma je strudl od tanko vučenog tijesta. Burek isto, Bosanci ga tupe, preuzmu nesto napola i onda pile da je samo od mesa.
Nek se zove kako hoce, samo nek je fino.
Last edited by Jelena; 18.03.2019 at 09:26.
odlično si ovo sažela
Mene zapravo muči što to znači. Što sve spada u to što radimo?odlično si ovo sažela
Recimo moja mama je jako vrijedna i trudi se druge usreciti djelima, ali zna govoriti i zakljucivati neke stvari koje me izlude.
Mogu li onda reci - a ok, i govor i misao je isto ono sto radimo? Je li onda i ono sto obucem i sto kupim isto ono sto radim? Gdje je granica sto spada u to sto radimo?
Da, i mene to muči
Ali, razmišljajući tako, postajemo zzzzzz ono vrzino kolo i nećemo moći ništa zaključiti, pa se ja osobno rukovodim da je više, po meni, dobrih nego loših učinaka djela, misli, i aktivnosti (shopping included).
Ali - lijepo mi je filozofirati na tu temu.
Last edited by ina33; 18.03.2019 at 10:20.
ajme ovo sve što si napisala je upravo tema treće sezone The good place-aDa, i mene to muči
Ali, razmišljajući tako, postajemo zzzzzz ono vrzino kolo i nećemo moći ništa zaključiti, pa se ja osobno rukovodim da je više, po meni, dobrih nego loših učinaka djela, misli, i aktivnosti (shopping included).
Ali - lijepo mi je filozofirati na tu temu
Zaključak je bio (koliko god nepravedan) da nema šanse da naša svjesna "dobra djela" ikada nadmaše svo nesvjesno zlo koje činimo
svaki naš izbor ima utjecaj, a neznanje nas ne odrješuje odgovornosti
ali taj ideal je toliko nedostižan da je zapravo besmislen
Pa da! I zato imam odmak prema stavu "Ja ne prosuđujem na temelju predrasuda! Kako sam se razočarala s nekima na ovom topicuajme ovo sve što si napisala je upravo tema treće sezone The good place-a
Zaključak je bio (koliko god nepravedan) da nema šanse da naša svjesna "dobra djela" ikada nadmaše svo nesvjesno zlo koje činimo
svaki naš izbor ima utjecaj, a neznanje nas ne odrješuje odgovornosti
ali taj ideal je toliko nedostižan da je zapravo besmislen" (neshvatljiv mi je, a malo me i raznježuje i nasmijava istovremeno, a i svjesna sam da je dio ipak generacijski jaz - puno sam starija od većine). I nastojim zadržat dio iluzije (jer je ona meni potrebna za neki smisao) - da, ma da, ja sam super, moja djela imaju smisla
. Zato jer življenje toga da nema smisla otežava neko djelovanje i usmjeravanje, pa ja tu zadržavam nadu da... a valjda sam OK. Ne preostaje mi ništa drugo.
Last edited by ina33; 18.03.2019 at 10:40.
Mislim da je važno što radimo, ali nikako ne mislim da je to jedino što jesmo niti da je jedino bitno. Ne znam što bih mislila o ovome da nas neznanje ne odrješuje odgovornosti, možda mi fali kontekst. Puno se očekuje od ljudi danas, u biti da pri svakom potezu misle ne samo o bližnjima, nego o sudbini svijeta. A nismo bogovi.
Što se Jelene Veljače tiče, baš je ova njena organizacija prosvjeda dobro legla na temu o predrasudama, mislim da joj se čak ime izrijekom spominjalo na temi, možda tamo s Glorijom i odjećom za crveni tepih...
pa evo na primjeru kupovine auta - svaka od nas može reći što joj je važno kod kupovine auta i možda će čak većina reći da ne vodi brigu o emisiji štetnih plinova, što je jedno veliko zlo - biramo ne znati; odrješuje li nas to odgovornosti? ili primjer na malo nižoj razini - čujemo svađu kod susjeda, urlanje i slično i ne reagiramo jer - biramo ne znati. Postoji gomila toga što ne znamo, odnosno ne znamo koliki utjecaj naše postojanje i djelovanje ima na svijet, niti je moguće da sve znamo. Ipak, gdje je granica naše odgovornosti?
Last edited by betty blue; 18.03.2019 at 10:53.
Točno. Pročitala sam njen tekst o cipelama, koji je onda Jergović isprdao. Ništa nije black & white, ali zapravo je teško živjeti u svijetu moralnih apsoluta... jer, gdje bi se onda čovjek zaposlio? Mogao bi samo, po meni, pisati književnost i glazbu za Nobela, već znanost može biti dosta zloupotrijebljena, da ne govorimo o proizvodnji jeftilen proizvoda i sadržaja, u koju nas je uključena većina - Veljača included.
Recimno ekologija je baš jedna komplicirana tema. Moguće je oko nje razviti kompletan sustav vrijednosti i filozofiju života, a da svaki potez koji napraviš bude savim nekoristan.
Sad vidim zadnja dva posta...čini mi se da je drugačije izabrati ne znati, ili jednostavno ne znati. Za ekologiju sam napisala - mislim da je tu jako lako zakačit se za neka pravila kao ključna, a onda se pokaže da to ničemu ne služi.
pa je ali je teško odredit gdje je granica između izabrati i jednostavno ne znati, ako je do informacija moguće doći i ako je tvoj susjed do tih informacija došao, onda si mogo i ti..
a opet, "neću se time opterećivati" filter je stvarno nužan za ostat normalan
a ovo zadnje potpisujem, ekologija je meni izrazito frustrirajuća tema
Svakako postoji osobna odgovornost, ali ja nekako mislim da je primarno da je se držimo na manjoj, ljudskom biću shvatljivoj skali. Ako uspijevaš biti odgovoran prema sebi i svojoj užoj okolini - ihajhaj, većini nas je to sasvim dovoljno posla za čitav život. Tu mi spada urlanje kod susjeda, tj to mi spada u krug osobne odgovornosti, da ne zatvaraš oči. Problemima svijeta je bitno da se bave odgovarajuće struke i politike, i bitno je da se znanja kvaliteno prenose u prakse koje će postati način života. Tu nisam za brza zaključivanja - dobar si jer sortiraš, loš jer ne sortiraš.
Da, slažem se. Opet - moramo nekako izabrat. Jergović, npr. - odličan književnik. Veljača, npr. - uglavnom se ne diže od kolumni, ovaj prosvjed - svaka čast. Tko je od njih dvoje dao veći doprinos "za boljitak čovječanstva" - ako mene pitate? Unatoč Jergovićevim super knjigama, i tome što Veljača živi od prodaje sapunica, pojavljivanja u Glorijama - što je meni, u idealnom svijetu, bzvze sadržaj koji dodatno još perpetuira poziciju da žene moraju biti lijepe i zaglupljuje - svi ti red carpeti, sapunice "Ovaj čovjek, onaj čovjek" itd., to je (SADA) Veljača. A Jergović je ostavio ružan trag obrecnuvši se na nju i na Severinu. Koja mu je čak možda bolje uzvratila... ili nije? Seve je uzvratila "muški" - opatrnula ga je tako da je zašutio - javlja mi se taj Jergović, a ne znaš s koje strane bi mu zazvao valjen Isus. Kad je bio u čupavoj fazi. Sad se obrijao. Al nije prepoznao politički trenutak da ne pljuca na, realno, slabije.
Kako će se kockice složit za 20 godina - beats me.
Jesam li ja bolja majka što sam išla na prosvjed - beats me. Možda dijete tlačim više nego neka druga.
To su sve filozofska pitanja par excellence. I ekologija je takva tema.
Ja odgovorim na jedno danas, drugo sutra, a nemam pojma u globalu što sam napravila - to je nemoguće znati. Možda je velika šansa da je suma negativna. Ali - sve prave teme su frustrirajuće, ali i uzbuđujuće
Na temu - jako rašireno - pogledajte film Splav (dokumentarac ZG Doxi, trenutno dostupno na Maxtv-u ako možete). Ludo je zanimljivo. Voditelj eksperimenta na kraju ispao the bad guy (?). U zadnje vrijeme sam nešto gledala filmova Christopha Waltza i super mi je kako on odbija svrstavati svoje likove u dobre i zle - što sam starija, više to razumijem. Opet, ne želim reći da je Hitler bio zapravo divna, neshvaćena osoba. Ali, stvari najčešće nisu crno-bijele.
Naravno, ne mislim da itko ovdje ovako pojednostavljuje, ovo je za ilustraciju. Ono što pokušavam reći je da je zaštita planeta jaaako daleko od ljudskog iskustva i individualnog dosega. I iako je pitanje kojim se ljudski rod očigledno mora baviti, mislim da je pogrešno smiještati odnos prema ekologiji u okvir moralnih vrijednosti individue.
e a je li u toj prosudbi onda važno koliko će prosvjed utjecati na konkretne promjene, a koliko će ostati na nekom glasu koji se u jednom trenu čuo, bio je pozitivan, ali tu je stalo
ko onaj famozni prosvjed za kurikularnu, na kojem smo se tako dobro osjećali, možda smo pokazali volju, možda i hrabrost, ali šta smo ustvari postigli?
Zanimljivo. Ja sam tu za diferencirani pristup. Konkretno, Indijce koji nemaju struje, nemaju obrazovanja, nemaju interneta i kuhaju na kravlju balegu - definitivno je besisleno njih moralno prosuđivati prema ekologiji. Trumpa - da. Dobar dio nas iz Evrope i Sjev. Amerike - tu nisam tako decirana da smo moralno egzonerirani od eko pitanja i kao individue.
da, to je a propos ovih ranijih upisa da se ljude ne gleda prema predrasudama nego po tome jesu li dobri ili loši ljudi
u ovom opisanom kontekstu doista ne znam tko ima samopouzdanja proglasiti se arbitrarom dobra i zla
Da, važno je. Upornost je najteža.
puna ih je povijest
ina, tebi će se svidjet najnoviji uradak Rickya Gervaisa, mini serija, zove se After life
a i sadašnjost!
Zašto moramo izabrati? :D
Više se slažem s onim da je nemoguće znati. I zato je skromnost vrlina.
Ja mislim da mogu za sebe reći da za dosta stvari biram da ne znam. Jer bih inače (još više) prolupala. Već vidim ogromnu razliku u informiranosti i u "brizi za bližnjega svoga" prije i s djetetom. Nemam kapaciteta, ne znam kako se to kaže, al recimo da nemam psihičkih kapaciteta. A još i godine tlače, pa se i za sebe moram puno intenzivinije brinuti - što za kosti, što za iznutrice.
I meni omiljen Kunderin citat još iz srednjoškolskih dana, osvrt na komunističko razdoblje - da li nas opravdava to što nismo znali. Dakle ja sam svjesna mnoštva problematičnih tema, gdje lakovjerni istrčavaju s jednostavnim odgovorima. Svjesna sam i mnoštva potrebitih. Ne znam je l mogu reći da biram da ne znam detalje, ali u svakom slučaju sam svjesna da sam poprilični ignorant pa se ne mogu braniti da nisam znala.
Last edited by Jelena; 18.03.2019 at 12:26.
Pa u smislu da nam nemogućnost znanja ne bude ispričnica da ne pokušamo makar nešto bolje (koliko god će možda i to bit fijasko). Tipa - a šta ću ja na prosvjed - ionako ovo, što ću ja razmišljat o okolišu - ionako ono - što ću ja ovo ili ono - bit će što bude, ja sam mali nevažni kotačić pa šta ima veze, ionako će svi prosvjedi ovako, pa glupo ovo, glupo ono. U tom smislu.
A normalno da ja osobno imam 1000 excuseova kad mi glava bude ???? od trilema. Ili kad mi se jednostavno ne da. Ali, ne mislim da je nepromišljajući način jer ne možemo ništa promijeniti, tko smo mi - dobar. Ipak ima i ono o čovjeku ispod zvijezda.
Last edited by ina33; 18.03.2019 at 13:36.
Posting Permissions
Reply With Quote