Na 'okometu" su i mjesto je malo, jedna uvala...al malo se hoce.
 |
|||
|
|
|||
Na 'okometu" su i mjesto je malo, jedna uvala...al malo se hoce.
[QUOTE=betty blue;3093852ili im dajem da koriste ono sto US Coast Guard nije blagoslovio (a to je sve osim pojasa za spasavanje i nekavih puddle jumpera, u kojima djeca manjih gabarita poput moje kceri mogu samo i jedino plutati kao lesevi s glavom gore).
.[/QUOTE]
Lol, koja slika. Moja.je bila u americkom ljetnom kampu u rh i odustala od svih vodenih aktivnosti jer joj je bilo dosadno plivat i pedlat u tim prezervativima. Plus je mene zivciralo sto imaju to mokro po sebi, a bilo je hkadnjikavo..
Ali, vratila se s nekim joga vjestinama dubljenja na glavi, a meni jeto bilo ajme, slimit ces vrat!!!
Tako da je stvarno dosta i u kulturoskom uvjetovanju...sto je kome safe.
A i sto je kome hladno.ina33 prvotno napisa
Apsolutno!
Slažem se.
Što se bicikla tiče, korisnije bi mi se činilo da u toj dobi (i još malo starijoj) nauči pravila ponašanja u prometu (tu ste vi kao roditelji idealni učitelji i vodiči), a za vratolomije ima vremena.
Što se tiče ozljeda... moj sin je prilično motorički aktivan, trenutno ništa aktivno ne trenira, ali kad stigne, vozi bicikl, igra nogomet, planinarimo. U svim tim aktivnostima, jedini lom koji je dosad iskusio (lom ruke), doživio je kod kuće, u djetinjastom naguravanju s vlastitim tatom
čuj nije badmington tako bezazlen, rade se nagli trzaji pa znaju nastradat koljena i ligamenti a i razvija se asimetrija gornjeg dijela tijela (pogotovo u tenisu), recimo prijateljica dešnjakinja koja trenira b. ima baš problema s tim aktivnijim ramenom i jača joj je fizički ta ruka, razlika okom vidljiva. Ako je sport pod vodstvom i u kontroliranim uvjetima, sigurno je poželjnije rekreirati se nego kaučariti. eh sad neki ne vole kontrol.uvjete
XPromaklo mi, koliko ono ima godina? Oko 3? De ti njega u guralicu i bojice u ruke
Ja inače nemam neke strahove,al da se panično bojim dok mi dijete izvodi vratolomije samostalno, pričekao bi jedno vrijeme.
A opet ne može se živjeti u stalnom strahu da će se djetetu nešto dogoditi.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 18.03.2019. at 22:34
Ako pokazuje veliku sklonost vratolomijama ja bi ga upisala na judo ili hrvanje godinu-dvije da nauči padove.
u takve sportove što prije krenu, sigurniji su i spretniji
ja bih možda čak i kupila bicikl, ali i zaštitnu opremu, odvela ga na mali poligon i nek isprobava
ako nema poligona u blizini, možda ima kakvo brdašce u kvartu
oni koji imaju želju nešto probati, probat će i bez roditelja, tj. bez nadzora. ja sam uvijek za varijantu - može, ali pod nadzorom uz svu zaštitinu opremu
Evo malo uvida iz perspektive više godina: imam kolege čija se sad već odrasla djeca bave takvim stvarima (slobodno penjanje, maraton, brdski biciklizam). To su sad već odrasli ljudi. Istina, bilo je i ozljeda i svega, ali kad se podvuče crta, čini mi se da ima više koristi i prednosti nego eventualnih šteta i opasnosti.
Moji sinovi nisu u toj vreći i ponekad mi je žao zbog toga. Nije da sjede doma, u pristojnoj su fizičkoj kondiciji za teen populaciju, ali ništa ekstremno ih nije privlačilo, pa nemam vlastito iskustvo. Slažem se sa Vrijeskom - ne možemo spriječiti djecu da se bave takvim stvarima, pa je bolje da ih podržavamo, nego da im branimo. Dakako, to podrazumijeva i ozbiljne razgovore o opasnostima, odgovornosti itd, ali ekstremni sportovi nisu za neodgovorne i nemarne ljude, pa je to također način izgradnje karaktera.
moj veliki voli s frendom bauljati biciklom po šumi, a kad je klinka bila 8.5 godina onda su skupa otišli kod bratićevog prijatelja s bicevima, na kraj vrapča, strmina samo takva da je mene frka hodati tam, ili biti u autu.
X na Vrijesku i Peterlin.
Moja ne smije na kontaktne sportove zbog hemato dijagnoze - znači - ništa košarka, rukomet, a borilački isključeni.čuj nije badmington tako bezazlen, rade se nagli trzaji pa znaju nastradat koljena i ligamenti a i razvija se asimetrija gornjeg dijela tijela (pogotovo u tenisu), recimo prijateljica dešnjakinja koja trenira b. ima baš problema s tim aktivnijim ramenom i jača joj je fizički ta ruka, razlika okom vidljiva. Ako je sport pod vodstvom i u kontroliranim uvjetima, sigurno je poželjnije rekreirati se nego kaučariti. eh sad neki ne vole kontrol.uvjete
Probala na bazen - trigeriralo astmu.
Gimnastika - reumatologica je rekla a ne voli baš da radi špage, plus bolje ne kontakte - ona kaže bazen.
Badminton, tenis itd. - nije idealno za skoliozu (po jednoj struji ortopeda - po drugoj - Đapić -nije znanstveno dokazano).
Da ne govorimo BMX, klizanje itd.
Ostaje odbojka. I planinarenje. Na to nije zagrizla.
Na kraju smo mi presjekli neke rizike jer ono - što da radi? Da samnom ide na fizikalnu terapiju? Sporadično, kad malo još poodraste - potrči za tramvajem? Da ostane doma i nabada po kompjuteru, pa da se sapliće od nespretnosti po sagovima doma - i moguće da bi baš tad tresla najgore?
Da planinari s nama starkeljama bi svi doktori valjda amenovali (grupa dječja Gojzeki je nije baš zainteresirala), ali ne i psiholozi. A kad se nju pogleda - više-manje (unatoč svih dg) zdravo dijete koje debelo više od fizikalne terapije može.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.03.2019. at 11:26
A moš mislit kako se može spontano dogoviriti za u park - ako i idu, valjda pola vremena bulje u ekrane.
ja bih pustila, odnosno, potrudila bih se osigurati maksimalnu zaštitu i u okviru godina (on je sad 4 godine negdje?) vidjela gdje se time može baviti
ako nema trenera, onda bih ipak prilagodila svojim mogućnostima praćenja, a za koju godinu (jer fakat ima vremena) ako ga i dalje bude držalo, bih ga podržala
u Dugom Selu ima neki biciklistički klub, znam da ima klinaca dosta, ali pretpostavljam ipak ne toliko mladih
meni je ponekad žao da mi ni jedno dijete nema taj adrenalinski duh, jer ga ja imam i fali mi partner in crime
najmanji je najspretniji, ali ni on nije baš baš zagrižen za ludorije (mislim, realno, možda i bolje...)
S tim da ako moja sad ima ozljedu ligamenta... a možda ću joj reć ajde neko vrijeme lijepo na youtube, nije to tako loše.
Pa kako to ona trenira taj badminton .. i moja ide na badminton, potpuno rekreativno
joj adrenalin, nema mi dražeg
vjerujem da svi koji igraju badminton to igraju rekreativno
I olimpijski pobjednici?
ti nisu na rodi
ti žive od badmingtona
moji igraju b na cesti u rupi ispred zgrade, ko i nogač klinac, pa svaki dan dojde s razlupanim koljenima, da smo rekli da će morat nositi štitnike od rola
Posljednje uređivanje od jelena.O : 19.03.2019. at 11:59
Jelena, badminton se trenira jednako kao i tenis ili bilo koji drugi sport. Igranje u rupi na cesti nije treniranje badmintona. Moja kći trenira badminton, znači igra u dvorani, po svim pravilima, ide i na nekakve turnire, ali kao što već rekoh, sve je to potpuno rekreativno (iako nije u rupi).
Ma kužim ja razliku između rupe i treninga, ali meni je to sve rekreativno
jedna grupa dečki s posla treniraju isto b po pravilima ali igraju sami , , pa posle si spiju pivce da ne izgube živce
po meni je jednako to , važno da se giba
6 h tjedno - 3x2 puna sata, zadnja 3 vikenda dvorane i natjecanja - Hrvatski kup, ovo - ono. Ide na one obavezne sportske preglede.Valjda je to sportski, a ne rekrativno, ne znam. U tom i jest problem - nju uglavnom zapikiraju za neka naprednija bavljenja, a onda đenja rekreacija. Za rekreativno je prošao voz - to joj je dosadno jer nema napretka - ona sada pobjeđuje muške iz viših razreda OŠ koji su badm. rekreativci u rekreativnoj grupi, tako da je to piši kući propalo. Možemo je jedino prebacivat u odbojku, ali u badm ima ekipu, pa ne bi to radili.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.03.2019. at 12:36
trogodisnjaci (mislim da je tako nekako star Jelenin malac) tesko da ce ista probati bez nadzora, posebno akrobacije s biciklom i neke neuobicajene uvjetno receno opasne sportove (pod uobicajenim mislim na npr. nogomet u parkicu, a i tu su pod nadzorom, jer tko pusta trogodisnjaka samog u parkic)
ja sam isto u klubu onih koje misle da nece talent i strast nikud pobjeci ako imas tek 2-3-4 godine i otkrio si sport za koji si rodjen
a mama se smrzava od straha kad te gleda kako ga prakticiras
BTW, od svih "roditelja - hazardera" u našem badm. klubu ja nosim definitivnu titulu najhisteričnijeg i najbojažljivijeg
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.03.2019. at 13:24
zato potices taj duh pa dijete vodis po adrenalinskim parkovima dok ne postane odusevljen
Moj je odusevljen , ali ja nisam.zato potices taj duh pa dijete vodis po adrenalinskim parkovima dok ne postane odusevljen
Ne podnosim vrtuljak u lunaparku niti najmanji vodeni tobogan u bilo kojem vodenom parku.
nije ni malisin tata odusevljen. zato on stoji doma na sigurnom.
Jesam ja jedina kojoj je "ekstremni /opasni sport/ vratolomije" i "dijete ispod tri godine" nespojivo u istoj rečenici?!
Osjećam se kao da ne živimo u istoj galaksiji.
Posljednje uređivanje od rosa : 19.03.2019. at 13:59
X
dijete je stvarno malo
a oči mogu sjajiti na svašta pa im ne dozvolimo sve što požele, ne vidim razliku
Nisi jedina.Jesam ja jedina kojoj je "ekstremni /opasni sport/ vratolomije" i "dijete ispod tri godine" nespojivo u istoj rečenici?!
Osjećam se kao da ne živimo u istoj galaksiji.
i meni je nespojivo, kod mene ne bi uopće dolazilo u obzir, različiti smo - ali svejedno smatram da je ova situacija ista kao i svaka druga gdje dijete nešto želi, a roditelj ne pristane, ništa posebno.Jesam ja jedina kojoj je "ekstremni /opasni sport/ vratolomije" i "dijete ispod tri godine" nespojivo u istoj rečenici?!
Osjećam se kao da ne živimo u istoj galaksiji.
Link koji je Jelena postala ima klince koji na nečemu ala jarunski parkić poskoče u zrak 5-10 cm s kacigom na glavi. Nema klince koji se preokreću u zraku i voze na jednom kotaču. Jelena, nemoj mu pokazivat te koji se preokreću u zraku... još
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.03.2019. at 14:14
Nisi. U toj dobi ima toliko toga što mogu otkrivati (mislim na motoričke aktivnosti koje su uvod u bilo koji sport), ima vremena za vratolomije i kasnije.Jesam ja jedina kojoj je "ekstremni /opasni sport/ vratolomije" i "dijete ispod tri godine" nespojivo u istoj rečenici?!
Osjećam se kao da ne živimo u istoj galaksiji.
Kad je motorika u pitanju, ja mislim da je svako dijete različito. Ako je trogodišnjak motorički sposoban voziti bicikl, ubaciti loptu u koš, pa i skakati na poligonu ja bi mu dozvolila u okvirima nečeg meni prihvatljivog i uz apsolutno obaveznu svu zaštitnu opremu.
Dati malo slobode za poticaj iskrene želje i strasti je velika moć u rukama roditelja, uvijek možeš oblikovati koliko ćeš dozvoliti, bome i ukinuti slobode u slučaju nepoštivanja pravila. A dobro dođe i kao priručna odgojna metoda "ako xxx onda nema treninga".
Posljednje uređivanje od Barbi : 19.03.2019. at 14:15
Dijete je 3,5 godine. Znači vozi s pedalama oko godinu dana. Prometna pravila zna relativno dobro i prilično ih poštuje. Znači - zna debelu većinu prometnih znakova, zna da se vozi po desnoj strani (mi imamo dvosmjernu biciklističku u ulici, on zna i što je lijevo i što je desno), zna da na pješačkom ima prednost, ali da mora stati i da smije ići preko ceste tek kad ja kažem da smije. Zna da kad dijete ide pješice s roditeljem po nogostupu, dječja strana je ona uz zgrade, a roditeljska uz cestu. Neko vrijeme je stalno komentirao što je protupropisno, pa je i susjede koji su po stepenicama hodali po lijevoj strani ispravljao, pa one koji nam nisu stajali na zebri, pa one koji su krivo parkirali, to je sad prestao, sigurno je i zaboravio ponešto. Bez kacige je vozio samo kad je toliko hladno da mora debelu kapu na glavu, inače on mene podsjeti kad krećemo da nismo uzeli kacigu.
Ja sam od onih koji bi oblačili plutajuće prsluke i sebi i djetetu
Nije meni teško sad s njim ići bilo kamo, ionako fanatično svaki dan inzistiram na tome da izađemo van, od prapočetka. Ja sam naš outdoors roditelj. MM je dosta mirniji tip od mene.
Jedan prijatelj mi je u šali rekao: ‘Dobro je ako ti sin zavoli biciklizam. To je tak skup sport da nikad neće imati novaca za drogu’. S obzirom da ne možemo vidjeti široku sliku ‘ Što ako...’ tko će će ga znati što je dobro a što nije.
Moj sin je rolao s dvije godine na sestrinim rolama. Ne potičem divljanje ali ga ne mogu ni spriječiti. I ovako,nekad imam osjećaj da će iskočiti iz kože.
Jelena, ali kakve veze ima to što pišeš o djetetu i njegovom poznavanju prometnih pravila s ekstremnim sportom i vratolomijama?
Ma, meni se čini da Jelena samo anticipira razvoj događaja, koji može biti takav, ali i ne mora... Rano je još. U ovoj dobi treba inzistirati na nošenju kacige, poštivanju prometnih pravila i sigurnosti (vlastite i drugih ljudi) i mirno čekati kamo će interes krenuti.
Ma na ovo sam se osvrnula.Slažem se.
Što se bicikla tiče, korisnije bi mi se činilo da u toj dobi (i još malo starijoj) nauči pravila ponašanja u prometu (tu ste vi kao roditelji idealni učitelji i vodiči), a za vratolomije ima vremena.
Što se tiče ozljeda... moj sin je prilično motorički aktivan, trenutno ništa aktivno ne trenira, ali kad stigne, vozi bicikl, igra nogomet, planinarimo. U svim tim aktivnostima, jedini lom koji je dosad iskusio (lom ruke), doživio je kod kuće, u djetinjastom naguravanju s vlastitim tatom
Zapravo se nisam puno maknula, osim što mi se potvrdilo da mislim kao većina vas. Ne znam što sam očekivala, osim da netko samnom malo porazgovara, i hvala vam!
Istina, svi sportovi vode u ozljede, al nije isto je treniraš skijaške skokove ili slalom. Šansa da mi dijete bude pravi sportaš je minimalna. A opet, veća je vjerojatnost da se razbije u svakodnevici ako ništa ne trenira.
Usput, ja sam neki umjereni adrenalinski tip, ali nisam nikad za biciklizam pokazivala neku strast.
Meni se čini da je Jelenin malac jako "motorično" dijete i da očito dobro i lako savladava biciklu i štošta drugoga. Sigurno može svašta za što su mnoga djeca spremna tek nekoliko godina kasnije. Vi ste vani često, savladavat će vožnju i početne akrobacije sam od sebe - ili će mu samome past napamet, ili će nekoga vidjeti, probati i vjerojatno uspjeti. Ja jedino nekako mislim da previše važnosti svemu skupa daješ, Jelena, kao da se sad donosi neka važna odluka, a ne shvaćam zapravo koja?
Mislim da sam već jednom to pisala, moj najstariji je bio na rukometnom kampu u Jelsi (prije nekoliko godina) i ponosno se vratio sa slikom sebe kako sa trokatnice skače u more koje je - preko ceste. Pa sad reci da rukomet nije ekstremni sport. Fala bogu da ga se ostavio
E da je rolanje, tu bih bila puno kompetentnija, pa i za divljanje. Nekoliko godina sam trenirala na rolama. Ima on i role, al nema uopće neke volje da nauči, tog se boji
U tih 4-5 godina, jedna jedina prava ozljeda je bila od cijelog tima, a i ta je bila bez veze, neka koštica u dlanu je napukla. Naravno svi smo uvijek bili kompletno u štitnicima.
vertex, što se ti sad čudiš? Sindrom temeljitog starog roditelja sina jedinca
Ja si zbilja često mislim što ako sutra umrem, moram iskoristiti još ovo što sam živa.
Vidim sliku. Zlo mi jeMislim da sam već jednom to pisala, moj najstariji je bio na rukometnom kampu u Jelsi (prije nekoliko godina) i ponosno se vratio sa slikom sebe kako sa trokatnice skače u more koje je - preko ceste. Pa sad reci da rukomet nije ekstremni sport. Fala bogu da ga se ostavio
Rukomet je za mene ionako ekstremni sport. Nogomet i košarka su mi od ovih mail stram pravi softy sportovi prema rukometu.
Jelena, meni se čini, da ti odgovor vec znaš ...
ali zabavno je raspravljati...
Dobro si me podsjetila - moji su obojica rolali od malih nogu (veliki je imao motoričke smetnje, pa smo ga poticali da nauči voziti role i klizati - sve je savladao), mlađi je uredno slijedio isti put, ali s vremenom im se više nije dalo rolati (prestali početkom srednje škole), prešli su na bicikle.E da je rolanje, tu bih bila puno kompetentnija, pa i za divljanje. Nekoliko godina sam trenirala na rolama. Ima on i role, al nema uopće neke volje da nauči, tog se boji
U tih 4-5 godina, jedna jedina prava ozljeda je bila od cijelog tima, a i ta je bila bez veze, neka koštica u dlanu je napukla. Naravno svi smo uvijek bili kompletno u štitnicima.
Vertex
pa da li su neki odrasli bili s njima?
I da, ima u kvartu puno spretnijih vršnjaka u drugim kategorijama. On je samo u biciklu nadnaravan, a u plivanju je dosta jači od prosjeka, a i skijat bi naučio da je probao dva dana. Samo je jedan dan probao. Trčanje, penjanje se tek sad malo probudio, al u tome je potpuno nevidljiv.
čini mi se da dosta ljudi slično razmišlja, iako ne znači baš ništa, jer moguće je biti živ stogodišnjak i isto tako umrijeti mlad. bilo bi dobro pokusati se time jako ne opterećivati, bar koliko ide
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
