Ljubomora, posesivnost i samokontrola

[Riri92]

Pa nikako, s tim se valjda svi slažemo. Niti bih pokušala. Samo kažem da ponekad poželim da stvari tako funkcioniraju.

[Peterlin]

Pa nikako, s tim se valjda svi slažemo. Niti bih pokušala. Samo kažem da ponekad poželim da stvari tako funkcioniraju.

Osjećaj ljubomore nema baš ništa s ponašanjem partnera, bez obzira na to što se događa. Osjećaj ljubomore rezultat je isključivo vlastite nesigurnosti. Daklem, ako se želiš toga riješiti, ne treba ti nikakav razgovor s partnerom nego način kako ćeš osnažiti sama sebe. Tek ljudi koji su u miru i dobro sami sa sobom mogu dobro funkcionirati i s drugima, partnerima, roditeljima, djecom, susjedima....
Dalje, osjećaj ljubomore nema puno zajjedničkog s korektnim ili nekorektnim ponašanjem ljudi koji su u vezi ili braku, ali može jako pokvariti odnos. Svi mi ponekad radimo greške, ali ljubomora ih čini visestruko gorima.

Ja nisam ljubomorna, ali nisam ni budala tj dugo sam tražila osobu koju ne samo da ću voljeti, nego i koja će moći podnositi mene sa svim mojim manama. Nije to lako. Iz iskustva, ni jedna veza u kojoj je netko ljubomoran nije dugog vijeka, jer ljubomora uništava objektjvnost i moć prosudbe. Ali nije lako osloboditi se toga. Treba u sebi otkriti uzrok i toga se osloboditi. Rekoh već, raditi na samopouzdanju.