što se tiče ovoga treba li opomenuti za jedenje ili pustiti, pogrešno je i jedno i drugo ako nije prilagođeno baš određenom djetetu u određenim okolnostima.
 |
|||
|
|
|||
što se tiče ovoga treba li opomenuti za jedenje ili pustiti, pogrešno je i jedno i drugo ako nije prilagođeno baš određenom djetetu u određenim okolnostima.
Veliki potpis na alex.
Glavne prehrambene navike dijete stjece u obitelji. Ako nam je zadatak djecu odgajati na svim poljima, zasto bismo o prehrani - sutjeli?! Ne razumijem.
Zasto se djetetu ne bi moglo ukazati na pretjerivanje ako do njega dodje?
To i jest zadatak roditelja, reagirati na vrijeme, ne na prvu, ne na drugu...ali ako se vidi pogresan obrazac u prehrani, ukazati na njega i mijenjati ga zajedno s djetetom. Postoji lijep nacin za to a da dijete ne stekne pogresnu sliku o sebi - razgovor i primjer.
I ovo podcjenjivanje pubertetlija - sta im treba sve tolerirati jer ih hormoni soraju?
Mogu se oni skulirati, itekako, ali probaju dokle mogu probijati granice.
Ne moze im se bas sve opravdati hormonima.
Mislite li stvarno da se prehrambene navike stječu - prigovaranjem? Kad djevojčici od 13 godina, koja je sva u neskladu sa obitelji i svijetom oko sebe mama prigovori koliko jede, kakvu to reakciju mislite da kod nje izazove?
Ono, kad sljedeći put krene uzeti treći kolač ili kupiti drugi sladoled, u glavi joj se javi misao: oh, ne, neću, poslušat ću majku!
slažem se.Mima prvotno napisa
Mislite li stvarno da se prehrambene navike stječu - prigovaranjem? Kad djevojčici od 13 godina, koja je sva u neskladu sa obitelji i svijetom oko sebe mama prigovori koliko jede, kakvu to reakciju mislite da kod nje izazove?
Ono, kad sljedeći put krene uzeti treći kolač ili kupiti drugi sladoled, u glavi joj se javi misao: oh, ne, neću, poslušat ću majku!
ima takve djece, ja sam bila takva i takva je moja manja cura, stvar karakteraOno, kad sljedeći put krene uzeti treći kolač ili kupiti drugi sladoled, u glavi joj se javi misao: oh, ne, neću, poslušat ću majku!
Prigovaranjem sigurno ne. Razgovorom o prehrani, primjerima, da.Mislite li stvarno da se prehrambene navike stječu - prigovaranjem? Kad djevojčici od 13 godina, koja je sva u neskladu sa obitelji i svijetom oko sebe mama prigovori koliko jede, kakvu to reakciju mislite da kod nje izazove?
Ono, kad sljedeći put krene uzeti treći kolač ili kupiti drugi sladoled, u glavi joj se javi misao: oh, ne, neću, poslušat ću majku!
Kako inace?
Sutjeti i drzati fige u dzepu?
bogme sam vidjela i gdje majka, koja djecu hrani iz ledo frižidera, ne da djetetu uzeti drugi komad pizze na rođendanu, već i za prvi je mrko gledala jer dijete naginje buckastosti.
pa i ne naginjalo! ali ne mislim da si je samo krivo što želi drugi komad niti da se može oduprijeti šoranju inzulina od takve prehrane koja te šupi u nebo i lupi od zemlju i traži još toga, od bijelog brašna.
roditeljska umjerenost bi mogla biti recept za djetetovu umjerenost, onako načelno.
optimist, kakav razgovor? nema od razgovora ništa bez roditeljskog primjera.
edit - prvo primjer iz života, pa onda objašnjenje zašto je nešto tako.
Posljednje uređivanje od AdioMare : 23.03.2019. at 10:23
Pa sa 13 godina smo mi još uvijek odgovorni vjerojatno za 80% hrane koju dijete pojede. Znači - serviranjem hrane kakva nam je prihvatljiva, i vrstom i količinom.
A pretpostavljam da je dijete i prije 13. godine steklo neke prehrambene navike.
Osim toga, treba prihvatiti i to da djeca u pubertetu zaista puno jedu. Moja kći je tanka kao iglica, a jede stvarno impresivne količine hrane. Znači, treba paziti da ne budu gladni, kao kad su bili male bebe.
AdioMare, u oba svoja posta sam navela i razgovor i primjer!!!
da, djeca u pubertetu jedu veće količine hrane. ja sam svojoj dala savjet, ne znam koliko je korektan - ja mislim da je ispravan, da dokle god jede izvornu, pravu hranu, može u principu jesti koliko može i koliko želi. meso, riba, povrće, voće, jaja, žitarice - jedi do sita i koliko možeš, koliko ti treba i nećeš se sigurno nadebljati.
eh, sad, kako da ona to jede ako ja to ne serviram, ako se mi tako ne hranimo.
optimist, oprosti, preletjela sam to s primjerom.
meni ta "pričaj, razgovaraj" ide lagano na živce, oduvijek. tražimo od djece da se ponašaju kako im mi pričamo, kakti, razgovaramo s njima, a mi se ponašamo kako želimo -što je daleko od primjera kakav bismo trebali biti.
Pa u redu, ima stvarno svakakve djece. Mi valjda znamo kakva su naša, pa se u skladu s tim pametno i ponašati, ako želimo zadržati skladne odnose.
Pricam ti pricu bez pokrica, to ne ide.
Ali nekad previde primjer pa je dobro malo prodiskutirati o tome sto se radi, zasto, kako, cemu sve to skupa sluzi.
Naravno da tijelo u razvoju treba vise hrane, zato opet razgovor da se objasni sto se u organizmu dogadja, sto mu je potrebno (ili nije) za pravilan razvoj i tako to.
Treba nahraniti i psihu, jesti i slatkise, povremeno brzu hranu, ono, sve s mjerom, ograniciti, ne uskracivati nista. Tijelo je najbolji pokazatelj.
naravno, slažem se s tobom.
već sam spomenula da mislim da roditelj treba zadržati kontrolu, iako povremeno tolerira neka "neprihvatljiva" ponašanja svog tinejdžera.
meni je važnije da se to sveobuhvatno razvija u dobrom smijeru unatoč povremenim ispadima jednih ili drugih, roditelja ili djece, a je li pravilo da su tinejdžeri loodi ili nije, ja ne znam, jer nisam ni sama po ps-u pa sigurno takva utječem i na svog tinejdžera.
upravo tako. zato i ne kužim čemu ovo "to je pubertet" i "zar vi niste bili takvi", kao da se podrazumijeva i ne može biti drugačije
Pa ne znam tko kaže da ne može biti drugačije, naravno da može. Različita su i djeca, a i roditelji su različiti. I međusobno, a i različiti su u odnosu na ono kakvi su recimo bili naši roditelji.
Nedavno smo po nekim temama linkali jako zanimljive članke o tome kako su današnja djeca u pubertetu puno manje u sukobu sa roditeljima.
Ali, pubertet jest vrijeme kad djeca počnu odrastati, tako da se i mijenjaju, i nekako je za očekivati da preispituju i odnos sa roditeljima, i roditeljske granice, pa sad, meni se čini da onda i roditelji trebaju uzeti u obzir da dijete postaje odrasla osoba, a bome i to da je odgoj više manje završio
slažem se!
Pa ja mislim da je aleksandra dobro napisala jednu stvar u onom svom dugačkom postu a to je
Prilično sam sigurna da mnogi od nas ovdje imaju problem s granicama, pa tako i postavljačica teme. Ja sam vidjela da je nekoliko forumašica ovdje napisalo KAMI da ono što je napisala u prvom postu uopće ne opisuje neko posebno drsko ponašanje djeteta, i slažem se s tim, međutim sjećam se i njene teme od prije gdje je ponašanje djevojčice zvučalo dosta ozbiljnije problematično, i mislim da je upravo nedostatak granica, i taj jedan doživljaj roditelja kao nekoga tko nije osoba sa svojim vlastitim potrebama, pravima, osjećajima, problemima isto dobar dio uzroka sukoba između roditelja i pubertetlija.mislim da i jesu tako sebični u pubertetu što titramo pretjerano oko njihovih osjećaja
i što su naučili da je sve podređeno njima
dok su mali, slatki to nam je ok
ali oni su naučili da tako bude, a više nisu mali, postanu osorni, drski
a i mi kao roditelji imamo neke granice
Samo što nam je svima jasno da nisu oni krivi što nisu više slatki
ne samo da oni nisu krivi
Samo što nam je svima jasno da nisu oni krivi što nisu više slatki
nego i oni to jako teško podnose
Ja na ovoj temi uopce ne pokusavam biti politicki korektna i ne razumijem na sto mislite kad nas za politicku korektnost prozivate, nego pokusavam istaknuti da po mom misljenju promjena perspektive roditelja moze dovesti do promjena u ponasanju djeteta. Dakle cilj je isti. Samo sto je moje misljenje da ovim putem kojeg zagovaram a koji ukljucuje samoopservaciju roditelja moze do promjene ponasanja doci uz poboljsanje sveukupune obiteljske komunikacije, a ne preko koljena i pogotovo ne uz naguravanje i samare.
Sent from my iPhone using Tapatalk
potpuno se slažem s tobom.
nismo imali strašan pubertet, ali bilo je svakakvih situacija.
mislim da je ta samoopsevacija i promjena perspektive uvelike pomogla
da se iskobeljamo bez posljedica, u sjajnim odnosima i s punim povjerenjem jedna prema drugoj.
šamari, batine, bilo kakvo nasilje su znak nemoći roditelja.
ako se ni dijete ni roditelj ne snalaze i dolazi do ovih situacija treba potražiti pomoć.
nije dobro da u toj dobi upije takav obrazac ponašanja.
A možda je i djevojčica u PMSu, pa treba malo diplomatskije s njom u tim danima. Ako želite, naravmo.
I da dodam, u prvom sam postu posve stala na stranu djevojčice, i pomislila, jadno dijete (ne misleći pri tome koliko su puta mene moji tako razljutili da sam pucala po šavovima)
Kami ja te razumijem. Svakom roditelju poleti ruka kad tad i dijete vas je isprovociralo. Nisi loša osoba zbog toga iako te se ovdje pokušava tako prikazati nažalost
anita, ti si mene sad isprovocirala s ovom rečenicom, jer tvrdiš da ja lažem.Kami ja te razumijem. Svakom roditelju poleti ruka kad tad i dijete vas je isprovociralo. Nisi loša osoba zbog toga iako te se ovdje pokušava tako prikazati nažalost
što misliš, da si sad kraj mene da li bi bilo u redu da moja ruka poleti prema tvom obrazu?
moja djeca rastu bez batina i vjeruj mi itekako se može.
ako se ne može, ako ruka leti ponekad, ako ne znamo suzbit u sebi taj bijes,
lijepo potražimo pomoć, a ne opravdavamo se da je to normalno i da svi to rade.
svakom roditelju? dijete isprovocira? sto je s tobom?Kami ja te razumijem. Svakom roditelju poleti ruka kad tad i dijete vas je isprovociralo. Nisi loša osoba zbog toga iako te se ovdje pokušava tako prikazati nažalost
no da, i zena isprovocira pa muzjak ubije boga u njoj, jer to vam je tako u braku :rolleyes:
A da tvom mužu poleti ruka na tebe, kako bi se osjećala?Kami ja te razumijem. Svakom roditelju poleti ruka kad tad i dijete vas je isprovociralo. Nisi loša osoba zbog toga iako te se ovdje pokušava tako prikazati nažalost
Ne kažem da napornim pubertetlijama treba percem gladiti guzicu, ali kad ruka poleti, to dugoročno ne valja i stvara odnos nepovjerenja, a to nam najmanje treba dok su djeca u ovim godinama. Ima načina i kako sa im iskažemo nezadovoljstvo i ne treba im sve puštati, ali kad ruka poleti, zapitajte se da li bi cam poletjela i na muža, oca, mater, razrednika....A ako ruka poleti, tre a duuugo vremena i puno isprika da se to zagladi. Neke stvari se ne zaglade nikad.
i ne osuđujem ja kami, ona je krenula dobrim putem i potražila pomoć.
Ruke ne lete same. Ljudi njima upravljaju. Odrasli ljudi.
Anita, napada se stav po kojem je prihvatljivo tući dijete a ne Kami osobno.
Stav da ‘svakom ruka ponekad poleti’ dovodi do stvarnog napada na djecu
E a vi stvarno ko da sjedite za kompom cijeli dan i samo čekate da netko kaže nešto krivo da možete napadat. Vi nikad dijete niste lupili po guzi npr dok je bilo malo i u pelenama?? Mislila sam na lupanje i u toj životnoj dobi kad im ništa ne može bit jer nose pelenu logično. Ako ovdje ima vas koje nikad to niste napravile super za vas svaka čast bravo al vjerojatno većina ipak je. Šta vam je sad sa uspoređivanjem tog lupanja i da muž lupa ženu? Jeste vi normalne?? A ovo za šamaranje mene neću ni komentirat koliko je nisko i fuj
I da, ovdje dobra većina žena ne šamara ni ne udara djecu. Nije da nikad nisam osjetila takvu navalu bijesa da bih dijete u top stavila i lansirala daleko, ali se prikočim i brojim. Ponekad kad izgubim kontrolu, urlam da me susjedstvo čuje, ali nije da se ponosim time.
Iznenadila bi se, ali u krivu si. Većina ovdje ne udara djecu, ni malu ni veliku.
Osobno, nikad nisam udarila dijete, ni po guzi, ni šamar, ni išta slično. Njemu je nezamislivo da roditelj može udariti dijete.
Ovo je malo stariji tekst: http://www.roda.hr/portal/roditeljst...-udaranju.html
djeca se ne udaraju po guzi. i nije stvar pelene da ih ne boli nego udarca kojim pokazujes nadmoc. apsolutno isto je i kad muzjak udari zenu. isto.
ljudi se NE TUKU! bez obzira na dob
Sad ću tvojim jezikom, pa makar dobila ban: Ženska glavo, nemaš što komentirati. Dala si podršku udaranju djeteta i to je neprihvatljivo, ne samo ovdje nego svuda.
Ja sam opalila svoje sinove dok su još bili u vrtićkoj dobi. Jednog kad mi se istrgnuo iz ruke i potrčao preko ceste, a drugog kad sam ga skinula s ograde balkona. Da, izgubila sam kontrolu. Ali nisu oni bili krivi - JA sam bila kriva. Otišla sam se požaliti na vlastitu nemoć odgajateljici starijeg sina. Lijepo me žena savjetovala da odem u školu za roditelje koju je organizirao Unicef (to je bila prva generacija, 2004 godine). Svaka čast toj školi. Spasila mi je glavu, spasila mi je odnos s djecom, a možda mi je spasila i brak. Ne bih voljela da je bilo drugačije, da mi czss zalupa na vrata da maltretiram djecu ili da moja djeca zovu plavi telefon i policiju....
Ne volim kad se miješaju topici, ali negdje si napisala da ti 13-godišnjak plače. E, pa, možda dijete ima razloga ako u obitelji trpi nasilje. Kraj priče.
Kami je zatražila pomoć, mislim da ju je i dobila, ali podrška nikakvom obliku nasilja nije pomoć. To treba jasno reći.
Anita, koja je razlika između šamara kojeg u naletu bijesa otac prilijepi 13-godišnjoj kćerki jer je nešto bezobrazno rekla i onog kojeg prilijepi supruzi jer mu je također nešto bezobrazno odgovorila? Zašto ne bi smio ošamariti i suprugu ako je zaslužila?
A ok ako sam u krivu moj grijeh. I dalje ne mislim da će ostavit trajne posljedice na dijete jedan šamar zaboga. Razlika je u tome šta roditelji pokušavaju odgajat djecu najbojle šta znaju. Nće nitko udarit dijete i reć evo ja sam sad baš užasna majka al udarit ću te. Nego misliš da je to tad najbolja metoda i tu sam govorila da ruka poleti. Nisam uopće govorila o tome da podržavam tuču svaki dan i da je to super metoda. A sad ispada tako....A udarac muškarca na ženu je nasilje jer tu ne trebaju metode odgoja koje možda neznaš nekad najbolje nego ti je to muž i nebi te trebao lupat logično
Nije došlo do udarca zato što roditelj misli da je to tad najbolja metoda, nego zato što je izgubio kontrolu nad sobom.
A hoće li šamar ostaviti trajne posljedice ili ne - ne možeš u tom trenutku znati. Možda neće. A možda hoće. Šamar je, kako je već netko ranije napisao, izrazito ponižavajuća gesta, i može izazvati svakakve reakcije. Pogotovo kod osjetljivije djece.
jao anita, dođe mi da kažem bože baci peglu i budi precizan ali opet ćeš me doslovno shvatiti.
dakle, sasvim je svejedno tuče li roditelj dijete, muž ženu, žena muža, ti mene, ja tebe, ja šeficu na poslu
nasilje je nasilje i nasilje rađa nasilje.
i nije logično da roditelj lupa dijete, a muž ženu ne,
to je tvoja neka logika.
nitko nikoga ne treba lupat.
meni će bit drago, ako ti u ovom forumskom druženju promijeniš stav oko nekih stvari,
kao recimo oko ove.
svaka od nas je naučila nešto na ovom forumu,
ja sam osobno puno i promijenila stavove oko nekih stvari
za koje sam mislila da sam sto posto u pravu.
želim ti da ostaneš i "narasteš" na ovom mjestu.
Nasilniku nije logično. Njegova je pa je smije preodgojiti, da je dobila par odgojnih u rodnoj kući, ne bi on morao ispravljati krive Drine, kužiš?
Odrasli ljudi moraju znati bolje. Udaranje je univerzalno loše u svakoj dobi.
udarac bilo koje osobe na drugu je nasilje. i dalje od toga NEMA rasprave
Nažalost, vrlo vjerojatno je da osoba koja i sama doživljava ili je doživljavala nasilje, nastavi s tom praksom - transgeneracijski prijenos nasilja je službeni naziv. Obično se opravdava tako da čujemo npr. "pa šta, i ja sam (umetni ponašanje) i eto, ništa mi sada ne fali"
Ma kakvi, kaj bi ti falilo.
Slažem se s Tashunicom da je sudjelovanje na forumu odlična prilika čuti i druge stavove pa korigirati neke svoje ustaljene (posebno ovako loše i krive kao što je fizičko nasilje u ovom slučaju).
Svi ponekad izgube kontrolu i reagiraju na način kojim se ne ponose i zbog kojeg se poslije kaju i pokretačici teme je dovoljno teško i bez naših osuda.
Također, teško je razumjeti ovakve situacije ako ih nisi doživio. Nisu sva djeca ista i nije moguće postupati sa svima na isti način. U ovakvim situacijama nema pravila, metoda pokušaja i pogrešaka i kad misliš da si pronašao rješenje vrlo brzo se to okrene i onda iz početka.
Tešlo je, užasno teško kad daješ sve od sebe, a ne vidiš pomak, pa koji roditelj želi svaki dan imati ekscese u kući, koji od nas ne želi imati sretno i veselo djete ali ta svakodnevna borba iscrpljuje sve i roditelje i djecu.
Nema opravdanja za šamar, ali ja definitivno vidim ovdje bahato derište koje nema respekta prema nikome.
Ok, mogu se roditelji tuširat prije nje, al nije mi ok da provede 1.5 sat u kupaoni. Voli se tuširat, pa volim i ja, al ne mogu ti tolerieat da se svaki dan tußiraš sat vremena, pogotovo što sam nebrojeno puta pričala o tome i molila te da to ne radiš, a koliko sam razumjela to radi stalno. Znači mi kao roditelji trebamo imat razumijevanja, a ona ne i sve je dopušteno jer je u pubertetu.
Danas je pubertet postao opravdanje za svakakva sranja.
Šta se tiče hrane ne vidim problem s napomenom da je too much jer realno je. U konačnici mi kao roditelji smo odgovorni za njihovo zdravlje i ne vidim ništa sporno u tome da skrene pozornost na količinu.
pa ja mislim da je 95 posto roditelja doživjelo takve situacije.
stvarno su rijetka djeca koja nisu priredila neke fešte svojim starcima.
Posljednje uređivanje od Tashunica : 24.03.2019. at 20:20
Slažem se, al nije isto ponekad i stalno, a koliko sam razumjela ovo nije izolirani slučaj nego konstanta.
okej, ali što bi to točno značilo?
da je onda šamaranje opravdano?
pa što je dijete "gore" to više šamara treba pasti? ili?
uostalom, možda moja nije bila ništa manje problematična od kamine,
možda je samo moj pristup bio drugačiji.
tko će ga znat
Pa ne, naravno da nema opravdanja, ne podržavam ali mogu razumjeti. I roditelji su samo ljudi i imaju svoje dobre i loše dane i ponekad nažalost ne uspiju odhendlat kako treba. Užasno je frustrirajuće da danima pričaš i da druga strana ne reagira nego je još duplo gora.
Uostalom žena je tražila pomoć, savjet, podršku, a ne kritike. Pisala je ono što misli i kako joj je potpuno iskreno. Baš me zanima kako bi se razvila tema da nije napisala za šamar nego samo da se to ponavlja svaki dan i tražila savjet što napraviti.
Ne opravdavam nasilje nad ikim. Al mi je jasno zašto se šamar dogodio i ne vidim kako će ženi pomoć odgovori u stilu zgražanja kao da lupaju dijete svaki dan. Al ok zaboravite da sam išta rekla i nastavite kako hoćete....
anita ti čitaš samo ono što tebi paše.
ja sam reagirala na ono što si ti napisala, a ne kami.
lijepo sam napisala da je kami napravila dobro što je potražila pomoć.
Čitam sve i nisam naišla na podršku forumašici koja ju je tražila. Vidim samo da svi donosite neka mišljenja o forumašicama na temelju sebe al ok to je već tema za filozofski
Mislim da je Kami kasnije vrlo jasno rekla da se osjeća nemoćnom i da traži pomoć, a ne podršku za učinjeno i tapšanje po ramenu, ma koliko početni post zvučao drugačije.
A ovo što sad pišemo nije nikakav napad na tebe, Anita. Ljudi ovdje dolaze iz različitih obitelji, imaju različit odgoj ili navike, kako odrastaju u roditeljstvu vremenom korigiraju i stavove. Svašta sam ja mislila i vjerovala prije 15-20g. pa me vrijeme demantiralo. Ma što vrijeme, dvoje potpuno različite djece tjera me da se korigiram od lani do danas.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom