Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
Evo ja stvarno ne vidim iz cega se iscitava da je djevojcica neempaticna. Djevojcica se voli banjat, a to moze tek kad dodje s treninga. Ostali se clanovi obitelji mogu tusirat prije toga jer su ranije kuci. Pojela je pohance- kojih je ocito bilo dovoljno-problem je u tome sto se majka boji da se mala ne nadeblja. Uopce ne kuzim. Iz napisanoga vidim djevojcicu sa dosta obaveza koja dozivljava ucestale kritike od roditelja radi ponasanja u kojima ona uziva (kupanje, hrana) te je slijedom toga frustrirana i u otporu, a pubertet sve to naglasava. Inace je puno efikasnije hvaliti ponasanja koja nam se svidjaju kod djece, a ne kritizirati. Meni se cini da je dinamika obitelji takva da je sad jak fokus na “manama” male, drugo dijete dobiva pohvale i u skladu s prethodno napisanim nastavlja s dobrim ponasanjem (a i nije u pubertetu), a djevojcica se osjeca frustrirano. Ne vidim nikakvu osobitu drskost, a neempatiju jos manje.
Ovako je i meni izgledalo iz prvog posta.

Imam i ja pubertetliju doma, doduše, samo jednog, pa ga, na njegovu sreću, nemam s kime uspoređivati. Imamo boljih i lošijih dana u komunikaciji. On ima puno obaveza, znam da ga boravak u školi frustrira (i mene bi da idem u njegovu školu ), u dane kad dođe doma loše volje i neraspoložen, ne ispitujem ga previše i pustim ga na miru kad ima tu potrebu. Voli i on dugo boraviti u kupaoni, naročito navečer, i znamo voditi ratove oko toga, ali malo-pomalo konvergiramo prema rješenju, i on i ja

Kako Peterlin kaže, najbolje je s njima razgovarati kao sa sebi ravnima. I moje iskustvo je po tom pitanju identično. A i što se tiče isprika. Onog trenutka kad mu u sukobu ja priznam da sam pogriješila i ispričam mu se (naravno, ako je s razlogom, a on to dobro zna), naglo mijenja ploču, uvijek prihvaća ispriku i tenzije se spuštaju.

Ne pada mi na pamet komentirati mu izgled (osim pohvalama, ali i tu moram paziti jer jaako dobro osjeti kad je neka pohvala opravdana, a kad je rečena tek tako). I inače je užasno osjetljiv, a sad pogotovo.

Izvan kuće je divno, drago, pristojno dijete za poželjeti, pa mi je jasno da negdje mora odraditi i svoje frustracije (kojih ne manjka). Pa bolje da to bude kod kuće, nego da divlja vani.