Ne znam, daleko sam od savrsenstva ali ja svojoj djeci nikad ne bih dala komentar da jedu previse. Meni je to grozno. Takva vrsta fokusa na hranu.
Ima dana kad djeca jedu puno, ima kad ne jedu gotovo nista. Pa cak i da su pretila birala bih nacin na koji im se obracam kod teme hrane.
Sto se tice kupaonice, ne znam...moja mala se nekad namace po sat vremena gledajuci filmice. Istina to nikad nije u gluho doba noci jer ona nema obaveza. Stariji ima trenige ponekad do 12 sati u noci i nakon toga se tusira. Ne mjerimo vrijeme , odemo spavati. Samo mu kazemo da
popije nesto i ne lupa kad ide u krevet. Nakon treniga treba vremena da se adrenalin spusti. Zato i kasna treniranja nisu dobra za djecu jer ne mogu zaspati odmah nakon teniga i trebaju se opustiti.
-
Last edited by sirius; 22.03.2019 at 18:05.
-
bez brige, ako i dođu po pomoć sa stavom: evo vam nevaljalo dijete, poravite ga, ne budu ga dugo zadržali.
-
Ovako je i meni izgledalo iz prvog posta.
Originally Posted by sasa
Imam i ja pubertetliju doma, doduše, samo jednog, pa ga, na njegovu sreću, nemam s kime uspoređivati. Imamo boljih i lošijih dana u komunikaciji. On ima puno obaveza, znam da ga boravak u školi frustrira (i mene bi da idem u njegovu školu
), u dane kad dođe doma loše volje i neraspoložen, ne ispitujem ga previše i pustim ga na miru kad ima tu potrebu. Voli i on dugo boraviti u kupaoni, naročito navečer, i znamo voditi ratove oko toga, ali malo-pomalo konvergiramo prema rješenju, i on i ja
Kako Peterlin kaže, najbolje je s njima razgovarati kao sa sebi ravnima. I moje iskustvo je po tom pitanju identično. A i što se tiče isprika. Onog trenutka kad mu u sukobu ja priznam da sam pogriješila i ispričam mu se (naravno, ako je s razlogom, a on to dobro zna), naglo mijenja ploču, uvijek prihvaća ispriku i tenzije se spuštaju.
Ne pada mi na pamet komentirati mu izgled (osim pohvalama, ali i tu moram paziti jer jaako dobro osjeti kad je neka pohvala opravdana, a kad je rečena tek tako). I inače je užasno osjetljiv, a sad pogotovo.
Izvan kuće je divno, drago, pristojno dijete za poželjeti, pa mi je jasno da negdje mora odraditi i svoje frustracije (kojih ne manjka). Pa bolje da to bude kod kuće, nego da divlja vani. -
O, da Originally Posted by Mima
bez brige, ako i dođu po pomoć sa stavom: evo vam nevaljalo dijete, poravite ga, ne budu ga dugo zadržali.
-
Tangerina i sasa su odlicne postove napisale.
I sa Adio mare se slazem kad kaze da je potrebno otrpit taj tinejdzerski bezobrazluk. Jer jedino sto taj bezobrazluk zapravo povrjeđuje i sto ce izaci okrznuto ako ne samaramo djecu i malo otrpimo je nas ego.Last edited by betty blue; 22.03.2019 at 18:17.
-
Kod mene ko kod tanje samo puta 3.
Mislim da mi, roditelji, odrasli, namecemo obiteljsku dinamiku i onda se sami okliznemo u neku stramputicu. Barem ja tako...
I onda ta stramputica zastrani gadno ako ne osvijestimo da se treba vratiti u neku normalu.
Mi smo ti koji smo odgovorni. -
Ne, nego je realno jedina koja dolazi doma u 22. Ostali dolaze u 18, pa imaju 4 sata na raspolaganju za tuširanje. Upitno je jedino treba li ići na trening zbog kojeg dolazi doma tako kasno, no ako se već obitelj s time slaže, onda bi po meni oni koji imaju više vremena trebali sebe bolje organizirati. Gdje je tu empatija ostalih prema curi, koja se također mora naspavati prije škole? Originally Posted by pulinka
-
Da, ali ima smisla izaći nekome u susret ako taj neko vidi korist od toga. Originally Posted by alga
Ako devojčica ne ide sa treninga ravno u kadu- a ne ide, inače ne bi bilo problema, i još ako ostaje pod tušem sat i po, onda neminovno leže kasno, a svi ostali su pomerili SVOJE vreme, obaveze, aktivnosti, preferencije, itd. -da bi ona jednako ujutru bila gunđavi nenaspavani mrgud i tako provela još jedan dan neraspoložena. Meni je to prilično besmislen obrazac i rešenje. -
Slažem se s pulinkom.
A Kami nisam uopće doživjela kao roditelja koji sebe smatra savršenim i uspješnim, a dijete “pokvarenom“ robom (ne uspijevam smislit bolji izričaj) jer ne vjerujem da bi se uopće obratila za pomoć. Ona želi riješiti ovu situaciju, pokušava naći bolji način komunikacije i funkcioniranja, iskreno je iznijela problem i traži pomoć.
Meni je posve normalno da se ja kao roditelj ispričam svojoj djeci kad pogriješim ili pretjeram s nekom reakcijom (meni se moji roditelji nisu ispričavali),al jednako tako očekujem i od djece. Moji klinci su mlađi, al takav obrazac ponašanja kod nas postoji već duže vrijeme.Last edited by Lili75; 22.03.2019 at 18:55.
-
I da, strahote su mi ti treninzi za djecu koji završavaju u tako kasne sate.
Al to sam već prije pisala po forumu da se ne ponavljam
Last edited by Lili75; 22.03.2019 at 18:55.
-
Drage moje, cilj moje poruke je postignut, neke dobronamjerne forumašice su me uputile u centar gdje sam rezervirala termin i od srca im zahvaljujem.
Zanimljivo je koliki je broj onih koje su spremne na osudu bez da imaju bilo kakav uvid u širu sliku naše situacije.
Ja sam opisala jedan dan našeg života, u godini ih je 365, mislim da nije u redu nekome govoriti da se srami iako se baš tako i sama osjećam jer- što postižeš na taj način? Mima, u čemu si ti meni pomogla? I druge ljude, kad učine pogrešku i pokaju se zbog nje, traže te savjet, tako tretiraš?
Blago njima!
Uglavnom, hvala dobronamjernima, onim drugima, koji misle da ću doći u savjetovalište s onakvim stavom, nek znaju da sigurno ne bih pisala o svom problemu i tražila pomoć da sam takva kuja.
Laku noć! -
Pa ako se sramiš što ste šamarali dijete, onda sam ti baš najbolje pomogla. Laku noć!
-
Ne sramim se sigurno zbog tvog odvratnog komentara, a ako nisu u stanju to shvatiti i razumijeti, pozivam te da nam se pridružiš u savjetovalištu jer očito imaš teških problema. Ti si otrovna i točka. I tebe treba biti sram, a ne mene! Originally Posted by Mima
-
Bome, čini mi se da te moj komentar prilično pogodio, a to je jako dobro, jer ti nitko drugi ovdje nije napisao da je jednostavno nedopustivo udarati djetetu šamar., i to opravdavati.
I ne, to ti nije otrovno, to ti je iskreno, ja sam ti iskreno napisala što mislim, jer me ono što si napisala zgrozilo. -
Koji je komentar bio otrovan? Originally Posted by KAMI
Uvijek se pitam kao bih reagirala da se netko drugi odnosi prema mom djetetu kao njegov otac ili ja?
Kako bi ti reagirala na to da neki drugi clan obitelji ili neka druga odrasla osoba prigovara djetetu oko hrane ili ga nagurava i osamari?
Nekad nam je tesko procitati ili cuti nesto , ali dugorocno kad nam se ego oporavi od kritike , to moze biti dobro. -
Jesu li to podvojene ličnosti koje su tu take,a tam onakve?
Ajde zanima me što ćeš dobiti ko savjet u poliklinici
I meni pada to u oči da dete dolazi doma kasno -
Mima, a gdje sam ja opravdavala šamar?
-
jelena.O, ona je šesti razred i jako je visoka, trenerica ju je stavila u juniorke sa starijim curama, one imaju trening od 20,30 do 21,30 h. Dok se presvuče i dok dođemo doma već je 21,45-50 h. Voli taj sport, a u školi nemaju dvoranu i zato je krenula u tu vanškolsku aktivnost. I meni bi bilo draže da dođe doma ranije, ali je tak kak je..
-
Mima, a što to znači "jednostavno nedopustivo"? Originally Posted by Mima
Ja sam sigurna da ne želiš dobro kaminoj kćeri više od kami i njenog muža.
Nije kami odjednom "postalo sram", jer si se ti na to zgrozila. Ono, nisi joj ti "otvorila oči".
Najlakše je osuditi. -
I ja se zezam da je moja jeykill i hyde. Originally Posted by jelena.O
-
I još nešto- ego, hebe mi se za moj ego, da mi je moj ego prioritet, ne bih se ni javljala na forum. O čemu vi to?
-
Pa ne znam baš, čini mi se da je ljudima ipak još uvijek potrebno skrenuti pažnju da nije prihvatljivo udarati djecu. Da je to jednostavno i ukratko - nedopustivo. Originally Posted by Dijana
-
A istinski misliš da kami to ne zna i da joj nije žao zbog reakcije u afektu?
Da nije bila lančana reakcija i akumulirani stres u pitanju? -
Dijana, neću secirati uvodni post, nelagodno mi je, žena je uzrujana. Ali da sam to vidjela u tom postu onda sigurno ne bih odreagirala kako jesam.
-
Kami, može jedan praktičan i jednostavan savjet za komunikaciju s teen generacijom, zapravo sa djecom bilo koje dobi:. Moraš se ponašati točno onako kako želiš da se djeca ponašaju. Nije lako, iako tako zvuči. Ako ne želiš da drsko odgovara, ne smiješ sama podići glas. Ako ne želiš emotivne ispade, ne smiješ ih dozvoliti ni sebi. Jako mi je bilo naporno tako igrati ulogu dobrog i strpljivog roditelja dok mi je mlađi sin pilio živce, aliiii on ima moj karakter i pokazao mi je sve moje mane kao u iskrivljenom ogledalu. U njemu sam vidjela sebe i svoje propuste. Dugo mi je trebalo da naučim biti bolji roditelj. Mm je isto prošao svoju školu s njim. Sa starijim je bilo lakše, ali isto smo odradili svatko svoju lekciju.
Nek vam ova situacija bude prekretnica. Promijenite pristup. Sretno... -
Ma znam, ja te poznajem s foruma i mogu reći da nisi otrovna forumašica, kami je tu fulala. Originally Posted by Mima
Ali istina, ne trebamo je mi kolektivno slabiti, kad je situacija dovoljno teška. -
Mima, mislim da je ljudima koji imaju easy-going djecu jako teško pojmiti ovakvu situaciju i ovakvo dijete. Nekad razmišljam da bih, da imam sam mlađu koju sam ranije opisala, i meni to bilo nepojmljivo i mislila bih da su roditelji negdje teško zabrljali. Ovako barem znam da ne radim nekakvu sistematsku grešku jer je razlika među njima nebo-zemlja. I opet ih uspoređujem, a rekla sam da to neću raditi, no čisto zbog objašnjenja...
-
Peterlin, hvala ti..
Dijana, također hvala od srca, od početka si nekako najbolje shvatila situaciju i baš si podrška.. -
Joj , KAMI, zaista tvoje dijete nije nista posebno tesko niti problematicno. To ti najiskrenije kazem iz cipela roditelja koji itekako ima visestruke izazove malo vece od predugog tusiranja i razvlacenja po kaucu.
-
sirius, hvala ti na podršci...
-
kami, stvarno nema na čemu, sretno..
-
oh my sweet summer child ..
-
Je, Mima, problematicnost je kako i ljepota cesto u ocima promatraca.
-
Hmmm ne znam što pametnog napisati a da nije već napisano. No upalo mi je u oči koliko oboje puno radite. To je svakodnevni zrvanj, koji čovjeka iscrpi na puno frontova, a pogotovo na zivcima. I onda ostaneš doma jedan dan, idealiziras neku glupu sliku kako ćete lijepo se družiti, i dobiješ nazad... pa razočarenje i frustraciju u najmanju ruku. Probaj se malo sagledati i u tom kontekstu, koliko si umorna, koliko ti je svojim ponašanjem (koje je možda slično kao i inace) ubila tu ideju sretne obitelji jedan dan kad si doma i koliko su tvoje reakcije mozda djelomicno i zbog toga. Svi smo mi neracionalni. Meni je dugo trebalo da smanjim očekivanja od takvih dana.
Što se tiče kćeri pretpostavljam da se nakupilo toga kroz dulje vrijeme pa je ovaj dan jednostavno kulminacija. No što se spavanja tiče zanemari to što misliš da je ili nije normalno doba kad djeca idu spavati. Moja je mladja pa isto ide kasno spavati kad joj je škola popodne, isto ima kasne treninge i još dok se opusti, plus sto je noćni tip - na kraju ide spavati iza ponoći. Dok je u školi sve ok i naspava se ujutro ne vidim problem. -
X Originally Posted by sirius
Ako dodje doma s treninga u 21.50, normalno da nece zaspati prije ponoci. Pubertetlija sat vremena pod tusem - ne vidim nista neobicno u tome (mi smo preselili, i sad vise nema ogranicenja od 80 l u bojleru). Jos sam sretna da se hoce kupati.
Hrana - to se ne komentira. Ako mislis da bi trebala "stati na loptu", prilagodi jelovnik i vrstom i kolicinom. Meso ispohaj na broj po clanu obitelji, i nece je dopasti 4 komada (provjerena tehnika).
O reakcijama vas kao roditelja vec je sve receno. Vi kao da niste bili u pubertetu? -
I ovo potpisujem. Da je lako nije, ali kod mog sina (koji nije easy going) tocno se na ponasanju vidi kad sam ja nervozna. Originally Posted by Peterlin
-
ovo se već spominjalo prije,pa sad izvlačim iz zadnjeg posta. Originally Posted by martinaP
Ovakve vidove puberteta koje spominjete na temi, ja doživjela nisam (pričam o sebi).
Meni se puno toga ne može opravdati pubertetom (to mi je ko da opravdavam svoj pms za svje živčano ponašanje, ok mogu bit živčana al postoje neke granice koje se ne prelaze i ponašanja koja se ne toleriraju) , al ajde pustite me da se javim za godinu-dvije.
Last edited by Lili75; 22.03.2019 at 23:13.
-
Lili75, nisam ni ja
, zato je moja sestra roditeljima priustila puno sijedih. Ista obitelj, 20 mj razlike medju nama, a karakterno nebo i zemlja.
P.s. sinko je u 23.10 otisao u kupatilo, ne ocekujem ga bar pol sata, a samo zube treba oprati. -
Lili, ja isto mislim da te treba pričekati
.
-
a ja ću morat, valjda prvi put u svom forumskom stažu Originally Posted by Dijana
potpisati Dijanu
potpisujem nju što potpisuje čoksu
ali sam i na tragu njenog razmišljanja
trenutno izluđena ponašanjem 15-godišnjakinje
i da
vjerujem da je to pubertet
ali ima trenutaka kad me osornost, samoživost, sebičnost, izbacuju iz cipela
i malo me nervira ta politička korektnost
ne smije se reć da je previše pojela?
a zašto ne?
pogotovo ako se zaokružila
a kad bude debela onda će mater bit kriva jer je nije upozoravala
jednom sa bila na nekom seminaru, 3 dana i vratila se doma bogatija za nova znanja, i 2 kg, i kažem vođi puta, sve je bilo super, ali udebljala se ja 2 kg,
a on meni kaže, pa niste morali jesti sve što vam se nudilo
lijepo mi čovjek rekao
i bio je u pravu
i kami je u pravu kad je rekla da ne mora pojest 4 komada
ne mora pojest 4 kolača
ne mora pojest 3 sladoleda
ništa se ne smije reć da se ne povrijede nježni osjećaji?
mislim da i jesu tako sebični u pubertetu što titramo pretjerano oko njihovih osjećaja
i što su naučili da je sve podređeno njima
dok su mali, slatki to nam je ok
ali oni su naučili da tako bude, a više nisu mali, postanu osorni, drski
a i mi kao roditelji imamo neke granice
i zašto ne bi mogla šetati psa?
1 šetnja
15 minuta
ma dajte najte
i da
i to tuširanje je sebičnost
baš me briga za ikoga osim mene
briga me za roditelje koji čekaju kupatilo
koji padaju od umora
mada ja ni ne primjetim da oni padaju od umora
moja je isto dugokupajuća
ali mi smo to riješili da mi idemo prije nje u kupatilo
pa me baš briga koliko bude
ali zna biti vriske pred wc-om
i isto je sebično i bezobrazno baciti prljave šlape u ruksak bez vrećice
i još sestrin
meni to nije ok
mala je osorna
ali je i ona navečer umorna
i po meni je velika greška što ju se tjeralo i guralo u kupatilo
zašto?
pa super
neka bude razvaljena na krevetu
mogli ste vi obaviti kupatilo i leć
a ona bi kasnije, ili ne bi
ako ode jednom neotuširana spavati
strašna stvar
tu je vaša odgovornost roditelja da takve stvari ne dozvolite da se više ponove
kad su svi umorni i kratkog fitilja bolje da se svako makne u svoj mir -
Kaj se tiče pesa ljudi ispod imaju pesa,mačka ..... i dva dečka jedan 18,drugi 15,ali ta deca stalno šetaju pesa,već skoro 6-7 godina,veliki u svako ne doba s njom vani,ko i prijateljevao deca najmanji je 11 isto dječja obaveza je pes,ali kad se starci požele šume jer žive blizu nje temelju i presicu.
Last edited by jelena.O; 23.03.2019 at 06:30.
-
Alex , ti zelis stvarno da ti kcer ima stav o kilogramima i svojoj slici tijela kako i ti?
Stvarno ? Najstvarnije?
Ja stvarno ne zelim da moje dijete svoje tijelo gleda kako nesto debelo ili mrsavo, ili nesto lose ako nakupi koji kilogram. Ne zelim niti da hranu gleda kako nesto dobro i lose, nego kako gorivo za stroj. Savrseni stroj kojem treba energije.
Moji roditelji nikad , ali bas nikad u cijelom mom zivotu od kad pamtim nisu komentirali hranu koju pojedem. Nisu mi stavljali na tanjur, nisu mi kontrolirali porcije, nisu mi govorili koliko i sto moram pojesti. Kad sam bila mala nisu mi trpali da jedem. Kad sam bila veca nisu mi govorili da prestanem jesti.
Stvarno ne zelim da moje dijete dobije pogresnu sliku svog tijela ili da ga ne voli ako bude ikad imalo koju kilu vise u nekoj fazi zivota. Druga stvar je da mi djeca imaju problema sa kilogramima ( ono stvarno da su pretila) tada bih jelovnike i vrstu hrane u kuci apsolutno usmjerila prema tome da budu zdraviji.
Moram reci da sam to komentiranje hrane cula uzivo vise puta od dosta rane dobi , od strane moje prijateljice koja ima kcer dobi mog starijeg. Mala je isto sportasica koja trenira super intenzivno...meni je srce puklo. Srasno mi je to bilo. Bas vidis da su to majcine frustracije.Last edited by sirius; 23.03.2019 at 06:43.
-
A ja ne vidim sto je loše upozoriti dijete da je pretjerala. Jer je. I da, jedno pretjerivanje ne vodi nikud, tjedni pretjerivanja vode prejedanju kao normi i debljini, debljina znaju vec i vrapci na grani nije samo estetska nego i zdravstvena kategorija. Rec nekome da je pretjerao s pohancima je isto kao i rec da je pretjerao s čokoladom.
Mi našoj (sklonoj prejedanju) ne kažemo da ne smije nesto pojesti ali je zaustavimo prije te točke s molbom da sad stane, da pusti da joj se osjećaj sitosti probije iz želuca i da ako je za sat vremena jos uvijek gladna da onda moze pojesti jos - i u 9 od 10 slučajeva nakon sat vremena vise nije gladna. I ne liječimo nikakve osobne frustracije, bar ne ja, mm eventualno suprotne, jer su njega tjerali da jede koliko je bio mršav... A osjetljiva je naravno jako na komentare kako izgleda, i da ima “debele noge” (čitaj ima misice) itd. Intenzivno trenira.Last edited by sillyme; 23.03.2019 at 07:15.
-
Sin, otprilike te dobi. Kad je imao 2 godine imao je užasne tantrume. Sve se smirilo, med i mlijeko, do nedavno. Počeo se pretjerano kačiti na igrice, zanemarivati dogovore, vikati, biti bezobrazan, lupati vratima, rušiti stolice, čak maltretirati sestre. Na prvu sam vikala ali niš od toga. On samo prihvati deračinu. Užas.. Pomoglo je: ograničiti igrice, kratko i jasno reći što želiš, ako počne vikati i biti bezobrazan smireno mu ukinuti povlasticu( svaki put). On to zove ‘kazna’ i sav je u čudu jer nismo funkcionirali na taj način nit je bilo potrebe. Kazne su kratke i izdržive a ipak jasne. U dva mjeseca nekoliko puta sam oduzela tehniku na 2-3 dana. Istovremeno smo svi u obitelji počeli starno paziti kako razgovaramo, da to bude uvijek sa poštovanjem nikad s visoka( osim za bezobrazluk je ipak smo mi roditelji). I muž se trudimo da provodimo više vremena 1:1 s njim u aktivnostima koje voli. Smirio se. Ponekad kao krene da će divljati pa se zaustavi. Doslovno gurne vrata da će zalupiti, pa ih uhvati. I ode u sobu.
-
slažem se s čoksom, Dijanom, Lili, aleks
šamar ne opravdava ni pokretačica teme, prva stvar koju je napisala je da moli za pomoć jer ju muči što se dogodilo
i mene zna živcirati politička korektnost na forumu gdje se puno piše o prehrani, odgoju, zdravom načinu života, vježbanju... a živciraju me i opravdavanja bezobrazluka zbog pubertetskih godina, sve ima svoje granice -
što se tiče ovoga treba li opomenuti za jedenje ili pustiti, pogrešno je i jedno i drugo ako nije prilagođeno baš određenom djetetu u određenim okolnostima.
-
Veliki potpis na alex.
Glavne prehrambene navike dijete stjece u obitelji. Ako nam je zadatak djecu odgajati na svim poljima, zasto bismo o prehrani - sutjeli?! Ne razumijem.
Zasto se djetetu ne bi moglo ukazati na pretjerivanje ako do njega dodje?
To i jest zadatak roditelja, reagirati na vrijeme, ne na prvu, ne na drugu...ali ako se vidi pogresan obrazac u prehrani, ukazati na njega i mijenjati ga zajedno s djetetom. Postoji lijep nacin za to a da dijete ne stekne pogresnu sliku o sebi - razgovor i primjer. -
I ovo podcjenjivanje pubertetlija - sta im treba sve tolerirati jer ih hormoni soraju?
Mogu se oni skulirati, itekako, ali probaju dokle mogu probijati granice.
Ne moze im se bas sve opravdati hormonima. -
Mislite li stvarno da se prehrambene navike stječu - prigovaranjem? Kad djevojčici od 13 godina, koja je sva u neskladu sa obitelji i svijetom oko sebe mama prigovori koliko jede, kakvu to reakciju mislite da kod nje izazove?
Ono, kad sljedeći put krene uzeti treći kolač ili kupiti drugi sladoled, u glavi joj se javi misao: oh, ne, neću, poslušat ću majku!
-
Slazem se, ne treba izbjegavati primjedbe, aliiii nije bitan čin, bitan je NAČIN na koji komunicitamo s djecom. Sirius je odlicno primijetila da bi nas jako smetalo da netko drugi tako razgovara s nasom djecom. Originally Posted by sillyme
Evo, sinoc je moj mladji bio vani s drustvom. 10 je proslo, mm i ja krepani od cijelog tjedna i zelimo u krpe. Ja sam sinu samo poslala poruku "gdje si trenutno?" Zanimalo me da li je sve ok s gradskim prijevozom. Odgovorio je da ima jos 2 tramvajske i sa stize za 15min, dakle ne trebam ici po njega. Nisam ga pitala "pa dobro, gdje si ti do sada". To je razlika. On zna da se doma dolazi do 11 i to je ok, a ja sam se htjela osigurati da me u pola 11 ne nazove da idem po njega. Iz svoje mladosti pamtim drugaciji odnos i to ne zelim svojoj djeci, a bome ni sebi. Rekla sam vec, najbolje je razgovarati s njima kao sa sebi ravnima, jer ako vec nisu, uskoro ce to biti. Od nas uce nacin komunikacije.
