bogme sam vidjela i gdje majka, koja djecu hrani iz ledo frižidera, ne da djetetu uzeti drugi komad pizze na rođendanu, već i za prvi je mrko gledala jer dijete naginje buckastosti.
pa i ne naginjalo! ali ne mislim da si je samo krivo što želi drugi komad niti da se može oduprijeti šoranju inzulina od takve prehrane koja te šupi u nebo i lupi od zemlju i traži još toga, od bijelog brašna.
roditeljska umjerenost bi mogla biti recept za djetetovu umjerenost, onako načelno.
optimist, kakav razgovor? nema od razgovora ništa bez roditeljskog primjera.
edit - prvo primjer iz života, pa onda objašnjenje zašto je nešto tako.
Posljednje uređivanje od AdioMare : 23.03.2019. at 09:23
Pa sa 13 godina smo mi još uvijek odgovorni vjerojatno za 80% hrane koju dijete pojede. Znači - serviranjem hrane kakva nam je prihvatljiva, i vrstom i količinom.
A pretpostavljam da je dijete i prije 13. godine steklo neke prehrambene navike.
Osim toga, treba prihvatiti i to da djeca u pubertetu zaista puno jedu. Moja kći je tanka kao iglica, a jede stvarno impresivne količine hrane. Znači, treba paziti da ne budu gladni, kao kad su bili male bebe.
AdioMare, u oba svoja posta sam navela i razgovor i primjer!!!
da, djeca u pubertetu jedu veće količine hrane. ja sam svojoj dala savjet, ne znam koliko je korektan - ja mislim da je ispravan, da dokle god jede izvornu, pravu hranu, može u principu jesti koliko može i koliko želi. meso, riba, povrće, voće, jaja, žitarice - jedi do sita i koliko možeš, koliko ti treba i nećeš se sigurno nadebljati.
eh, sad, kako da ona to jede ako ja to ne serviram, ako se mi tako ne hranimo.
optimist, oprosti, preletjela sam to s primjerom.
meni ta "pričaj, razgovaraj" ide lagano na živce, oduvijek. tražimo od djece da se ponašaju kako im mi pričamo, kakti, razgovaramo s njima, a mi se ponašamo kako želimo -što je daleko od primjera kakav bismo trebali biti.
Pa u redu, ima stvarno svakakve djece. Mi valjda znamo kakva su naša, pa se u skladu s tim pametno i ponašati, ako želimo zadržati skladne odnose.
Pricam ti pricu bez pokrica, to ne ide.
Ali nekad previde primjer pa je dobro malo prodiskutirati o tome sto se radi, zasto, kako, cemu sve to skupa sluzi.
Naravno da tijelo u razvoju treba vise hrane, zato opet razgovor da se objasni sto se u organizmu dogadja, sto mu je potrebno (ili nije) za pravilan razvoj i tako to.
Treba nahraniti i psihu, jesti i slatkise, povremeno brzu hranu, ono, sve s mjerom, ograniciti, ne uskracivati nista. Tijelo je najbolji pokazatelj.
Pa ne znam tko kaže da ne može biti drugačije, naravno da može. Različita su i djeca, a i roditelji su različiti. I međusobno, a i različiti su u odnosu na ono kakvi su recimo bili naši roditelji.
Nedavno smo po nekim temama linkali jako zanimljive članke o tome kako su današnja djeca u pubertetu puno manje u sukobu sa roditeljima.
Ali, pubertet jest vrijeme kad djeca počnu odrastati, tako da se i mijenjaju, i nekako je za očekivati da preispituju i odnos sa roditeljima, i roditeljske granice, pa sad, meni se čini da onda i roditelji trebaju uzeti u obzir da dijete postaje odrasla osoba, a bome i to da je odgoj više manje završio
naravno, slažem se s tobom.
već sam spomenula da mislim da roditelj treba zadržati kontrolu, iako povremeno tolerira neka "neprihvatljiva" ponašanja svog tinejdžera.
meni je važnije da se to sveobuhvatno razvija u dobrom smijeru unatoč povremenim ispadima jednih ili drugih, roditelja ili djece, a je li pravilo da su tinejdžeri loodi ili nije, ja ne znam, jer nisam ni sama po ps-u pa sigurno takva utječem i na svog tinejdžera.
kako?
da debelo nije lijepo?
pa da
i kad idemo na osobnu razinu i oprostite na političkoj nekorektnosti
meni debelo nije lijepo
mogu sad pričati o zdravstvenim posljedicama debljine
ali ostat ću prizemna
i govoriti samo o estetici
nakupine sala i celulita nisu lijepe
a nakupine sala s 13 godina se teško poslije skidaju
i s 13, 18, 25 to još ok izgleda, dok tkivo ima čvrstinu
kad se pređe 40, 45 pa sve omlohavi
meni je to ružno
ružno je i anoreksično
da
takav je moj stav i slika o tijelu
jednom je jedna forumašica, prije puno godina postavila neko pitanje vezano uz pubertetsko dijete
uz napomenu da se ne javljaju mame djece vrtićke dobi
kako je moje dijete tad bilo vrtićke dobi ili rane osnovnoškolske, to mi se malo učinilo grubo
mislim ono, što ti sada tu mene ograničavaš
ali sad vidim da je u pravu
roditelj novorođenčeta ne može razumjeti frustracije roditelja tantrumaša
i misli da je nespavajuće dijete vrh izazova roditeljstva
roditelj djeteta od 8 godina ne može razumjeti frustracije roditelja tinejđera
ne može
sorite
može pretpostaviti, može imati neku predodžbu, zamisao kako bi on u takvoj situaciji
i misliti, pa i moj od 8 zna biti osoran pa ja to hendlam
i ako ima sreće, ako se geni, odnosi, okolina, svemir, poklopi
možda, kad dođe u tu situaciju, stvarno skuži
da to nije puno drugačije od onog kako je mislio
ali neke će sve poprilično lupiti po čelu
Pa ja mislim da je aleksandra dobro napisala jednu stvar u onom svom dugačkom postu a to je
Prilično sam sigurna da mnogi od nas ovdje imaju problem s granicama, pa tako i postavljačica teme. Ja sam vidjela da je nekoliko forumašica ovdje napisalo KAMI da ono što je napisala u prvom postu uopće ne opisuje neko posebno drsko ponašanje djeteta, i slažem se s tim, međutim sjećam se i njene teme od prije gdje je ponašanje djevojčice zvučalo dosta ozbiljnije problematično, i mislim da je upravo nedostatak granica, i taj jedan doživljaj roditelja kao nekoga tko nije osoba sa svojim vlastitim potrebama, pravima, osjećajima, problemima isto dobar dio uzroka sukoba između roditelja i pubertetlija.mislim da i jesu tako sebični u pubertetu što titramo pretjerano oko njihovih osjećaja
i što su naučili da je sve podređeno njima
dok su mali, slatki to nam je ok
ali oni su naučili da tako bude, a više nisu mali, postanu osorni, drski
a i mi kao roditelji imamo neke granice
Samo što nam je svima jasno da nisu oni krivi što nisu više slatki
naravno
ali ne može se to baš tako simplificirati
isto tako bi nas smetalo da netko drugi, susjeda, šef, suradnik, sa nama razgovara i prema nama se odnosi, kako nekad znaju pubertetska djeca
da suradniku moramo 10-20-100X ponovit da nešto napravi
a on se pravi grbav
da nam osorno odgovori
sve je to dvosmjerna ulica
i slažem se da je i djeci u toj dobi jako teško
oni su izgubljeni u toj buri hormona
osjećaja
misli
saznanja
novih ljudi
izlaze iz gnijezda
u okolinu koja više nije tako zaštitnički raspoložena
i moraju učiti plivati
nit znaju što misle nit što osjećaju
samo znaju da im roditelji beskrajno idu na živce
i ja to kužim
i toleriram
no do određene granice
ali nisam ni ja ratni zločinac
ona je u pubertetu
sry
ja sam u klimakteriju
ali naravno da je odgovornost za odnos prvenstveno na roditelju
što se tiče KAMI, jer krenulo je od njene priče
po onom što je ona napisala
a vjerujem da je pisala i zbrkano nošena burom osjećaja
rekla bih da je ona sad malo i u negativnoj fazi prema starijoj
koju puca pubertet
i koja je promjenila svoje ponašanje
koja se promjenila
i više nije njena "beba"
a ima mlađe dijete kući
koje je (još) milo i drago
teško neki roditelji podnose odrastanje svoje djece
da im više nisu najvažniji
da više nisu bezgriješni
da djeca počinju propitivati njihovo ponašanje
njihove postupke
njih kao osobe
teško je to prihvatiti
da ono dijete u čijim si očima vidio samo obožavanje
da u tim očima sada vidiš otpor
propitivanje
nekada i prezir
teško je to
i onda se samo nadograđuje jedno na drugo
i roditelj je taj koji to treba kanalizirati
i skulirati sebe
prihvatiti da na djetetovoj ljestvici nije više prvi
ni drugi
već da zauzima poprilično nizak broj, u toj fazi
rekla bih da KAMI kao jedna izuzetno vrijedna (koliko vidim po prvom postu, koliko puno i vrijedno radi)
i osoba za koju bih, površno, preko foruma, zaključila da je osoba koja voli držati sve konce u rukama
mora prihvatiti da neke stvari više nisu pod njenom kontrolom
Ja na ovoj temi uopce ne pokusavam biti politicki korektna i ne razumijem na sto mislite kad nas za politicku korektnost prozivate, nego pokusavam istaknuti da po mom misljenju promjena perspektive roditelja moze dovesti do promjena u ponasanju djeteta. Dakle cilj je isti. Samo sto je moje misljenje da ovim putem kojeg zagovaram a koji ukljucuje samoopservaciju roditelja moze do promjene ponasanja doci uz poboljsanje sveukupune obiteljske komunikacije, a ne preko koljena i pogotovo ne uz naguravanje i samare.
Sent from my iPhone using Tapatalk
potpuno se slažem s tobom.
nismo imali strašan pubertet, ali bilo je svakakvih situacija.
mislim da je ta samoopsevacija i promjena perspektive uvelike pomogla
da se iskobeljamo bez posljedica, u sjajnim odnosima i s punim povjerenjem jedna prema drugoj.
šamari, batine, bilo kakvo nasilje su znak nemoći roditelja.
ako se ni dijete ni roditelj ne snalaze i dolazi do ovih situacija treba potražiti pomoć.
nije dobro da u toj dobi upije takav obrazac ponašanja.
A možda je i djevojčica u PMSu, pa treba malo diplomatskije s njom u tim danima. Ako želite, naravmo.
I da dodam, u prvom sam postu posve stala na stranu djevojčice, i pomislila, jadno dijete (ne misleći pri tome koliko su puta mene moji tako razljutili da sam pucala po šavovima )
Kami ja te razumijem. Svakom roditelju poleti ruka kad tad i dijete vas je isprovociralo. Nisi loša osoba zbog toga iako te se ovdje pokušava tako prikazati nažalost
anita, ti si mene sad isprovocirala s ovom rečenicom, jer tvrdiš da ja lažem.
što misliš, da si sad kraj mene da li bi bilo u redu da moja ruka poleti prema tvom obrazu?
moja djeca rastu bez batina i vjeruj mi itekako se može.
ako se ne može, ako ruka leti ponekad, ako ne znamo suzbit u sebi taj bijes,
lijepo potražimo pomoć, a ne opravdavamo se da je to normalno i da svi to rade.
i ne osuđujem ja kami, ona je krenula dobrim putem i potražila pomoć.
Ruke ne lete same. Ljudi njima upravljaju. Odrasli ljudi.
A da tvom mužu poleti ruka na tebe, kako bi se osjećala?
Ne kažem da napornim pubertetlijama treba percem gladiti guzicu, ali kad ruka poleti, to dugoročno ne valja i stvara odnos nepovjerenja, a to nam najmanje treba dok su djeca u ovim godinama. Ima načina i kako sa im iskažemo nezadovoljstvo i ne treba im sve puštati, ali kad ruka poleti, zapitajte se da li bi cam poletjela i na muža, oca, mater, razrednika....A ako ruka poleti, tre a duuugo vremena i puno isprika da se to zagladi. Neke stvari se ne zaglade nikad.
Anita, napada se stav po kojem je prihvatljivo tući dijete a ne Kami osobno.
Stav da ‘svakom ruka ponekad poleti’ dovodi do stvarnog napada na djecu
E a vi stvarno ko da sjedite za kompom cijeli dan i samo čekate da netko kaže nešto krivo da možete napadat. Vi nikad dijete niste lupili po guzi npr dok je bilo malo i u pelenama?? Mislila sam na lupanje i u toj životnoj dobi kad im ništa ne može bit jer nose pelenu logično. Ako ovdje ima vas koje nikad to niste napravile super za vas svaka čast bravo al vjerojatno većina ipak je. Šta vam je sad sa uspoređivanjem tog lupanja i da muž lupa ženu? Jeste vi normalne?? A ovo za šamaranje mene neću ni komentirat koliko je nisko i fuj
Anita, koja je razlika između šamara kojeg u naletu bijesa otac prilijepi 13-godišnjoj kćerki jer je nešto bezobrazno rekla i onog kojeg prilijepi supruzi jer mu je također nešto bezobrazno odgovorila? Zašto ne bi smio ošamariti i suprugu ako je zaslužila?
I da, ovdje dobra većina žena ne šamara ni ne udara djecu. Nije da nikad nisam osjetila takvu navalu bijesa da bih dijete u top stavila i lansirala daleko, ali se prikočim i brojim. Ponekad kad izgubim kontrolu, urlam da me susjedstvo čuje, ali nije da se ponosim time.
Iznenadila bi se, ali u krivu si. Većina ovdje ne udara djecu, ni malu ni veliku.
Osobno, nikad nisam udarila dijete, ni po guzi, ni šamar, ni išta slično. Njemu je nezamislivo da roditelj može udariti dijete.
Ovo je malo stariji tekst: http://www.roda.hr/portal/roditeljst...-udaranju.html
A ok ako sam u krivu moj grijeh. I dalje ne mislim da će ostavit trajne posljedice na dijete jedan šamar zaboga. Razlika je u tome šta roditelji pokušavaju odgajat djecu najbojle šta znaju. Nće nitko udarit dijete i reć evo ja sam sad baš užasna majka al udarit ću te. Nego misliš da je to tad najbolja metoda i tu sam govorila da ruka poleti. Nisam uopće govorila o tome da podržavam tuču svaki dan i da je to super metoda. A sad ispada tako....A udarac muškarca na ženu je nasilje jer tu ne trebaju metode odgoja koje možda neznaš nekad najbolje nego ti je to muž i nebi te trebao lupat logično
Nasilniku nije logično. Njegova je pa je smije preodgojiti, da je dobila par odgojnih u rodnoj kući, ne bi on morao ispravljati krive Drine, kužiš?
Odrasli ljudi moraju znati bolje. Udaranje je univerzalno loše u svakoj dobi.
udarac bilo koje osobe na drugu je nasilje. i dalje od toga NEMA rasprave
Nije došlo do udarca zato što roditelj misli da je to tad najbolja metoda, nego zato što je izgubio kontrolu nad sobom.
A hoće li šamar ostaviti trajne posljedice ili ne - ne možeš u tom trenutku znati. Možda neće. A možda hoće. Šamar je, kako je već netko ranije napisao, izrazito ponižavajuća gesta, i može izazvati svakakve reakcije. Pogotovo kod osjetljivije djece.
jao anita, dođe mi da kažem bože baci peglu i budi precizan ali opet ćeš me doslovno shvatiti.
dakle, sasvim je svejedno tuče li roditelj dijete, muž ženu, žena muža, ti mene, ja tebe, ja šeficu na poslu
nasilje je nasilje i nasilje rađa nasilje.
i nije logično da roditelj lupa dijete, a muž ženu ne,
to je tvoja neka logika.
nitko nikoga ne treba lupat.
meni će bit drago, ako ti u ovom forumskom druženju promijeniš stav oko nekih stvari,
kao recimo oko ove.
svaka od nas je naučila nešto na ovom forumu,
ja sam osobno puno i promijenila stavove oko nekih stvari
za koje sam mislila da sam sto posto u pravu.
želim ti da ostaneš i "narasteš" na ovom mjestu.
Nažalost, vrlo vjerojatno je da osoba koja i sama doživljava ili je doživljavala nasilje, nastavi s tom praksom - transgeneracijski prijenos nasilja je službeni naziv. Obično se opravdava tako da čujemo npr. "pa šta, i ja sam (umetni ponašanje) i eto, ništa mi sada ne fali"
Ma kakvi, kaj bi ti falilo.
Slažem se s Tashunicom da je sudjelovanje na forumu odlična prilika čuti i druge stavove pa korigirati neke svoje ustaljene (posebno ovako loše i krive kao što je fizičko nasilje u ovom slučaju).
Svi ponekad izgube kontrolu i reagiraju na način kojim se ne ponose i zbog kojeg se poslije kaju i pokretačici teme je dovoljno teško i bez naših osuda.
Također, teško je razumjeti ovakve situacije ako ih nisi doživio. Nisu sva djeca ista i nije moguće postupati sa svima na isti način. U ovakvim situacijama nema pravila, metoda pokušaja i pogrešaka i kad misliš da si pronašao rješenje vrlo brzo se to okrene i onda iz početka.
Tešlo je, užasno teško kad daješ sve od sebe, a ne vidiš pomak, pa koji roditelj želi svaki dan imati ekscese u kući, koji od nas ne želi imati sretno i veselo djete ali ta svakodnevna borba iscrpljuje sve i roditelje i djecu.
Nema opravdanja za šamar, ali ja definitivno vidim ovdje bahato derište koje nema respekta prema nikome.
Ok, mogu se roditelji tuširat prije nje, al nije mi ok da provede 1.5 sat u kupaoni. Voli se tuširat, pa volim i ja, al ne mogu ti tolerieat da se svaki dan tußiraš sat vremena, pogotovo što sam nebrojeno puta pričala o tome i molila te da to ne radiš, a koliko sam razumjela to radi stalno. Znači mi kao roditelji trebamo imat razumijevanja, a ona ne i sve je dopušteno jer je u pubertetu.
Danas je pubertet postao opravdanje za svakakva sranja.
Šta se tiče hrane ne vidim problem s napomenom da je too much jer realno je. U konačnici mi kao roditelji smo odgovorni za njihovo zdravlje i ne vidim ništa sporno u tome da skrene pozornost na količinu.
Ne opravdavam nasilje nad ikim. Al mi je jasno zašto se šamar dogodio i ne vidim kako će ženi pomoć odgovori u stilu zgražanja kao da lupaju dijete svaki dan. Al ok zaboravite da sam išta rekla i nastavite kako hoćete....
Čitam sve i nisam naišla na podršku forumašici koja ju je tražila. Vidim samo da svi donosite neka mišljenja o forumašicama na temelju sebe al ok to je već tema za filozofski
Aleks, mislim da ima puno istine u tvom postu, i ovom i onom prijašnjem, definitivno sam preidealno zamišljala svoj slobodan dan sa svojom djecom, na kraju dana se sve izjalovilo posebice zbog premorenosti i nas roditelja i djece. Cijeli vikend razmišljam kako da si malo olakšam život i vjerojatno ću malo angažirati mamu oko kuhanja, jednom tjedno kad kuha tati i sebi kakvo varivo nek skuha malo veću količinu pa da nama pokrije jedan dan.
Jer dok pogledam prošli radni tjedan, to je suludo, tri dana treninzi koji uključuju tri vožnje, roditeljski od mlađe, ortodont starije, kuhanje tri puta, peglanje i sve druge sitnije obaveze po kući. A dođem doma oko 18 h. Cure pomažu oko suđa i usisavanja jer se pesica dosta linja.
A da ne velim da nam uskoro kreće sezona vrtlarenja i košnje trave na gruntu od 3500 kvadrata i 110 voćaka, no tu uskoče i moji roditelji..
Mislim da će naše reakcije na tinejđerske mušice biti odmjerenije kad budemo odmorniji.
Kaj se jela tiče, napisala sam i u uvodnom postu da je doručak djeteta bio obilan, a količina koju je pojela za ručak je u odnosu na taj doručak doista bio pretjeran. I pristupila sam joj bez ikakvog prigovaranja već toplom roditeljskom sugestijom. A spomenula sam neke cure iz razreda jer upravo ona zna spomenuti kako jedu čips za užinu, coca colu piju umjesto vode i to povezuje s njihovom težinom.
I sama sam prije par godina natukla nekoliko kilograma viška, najviše od svega su me bolili komentari vlastite mame i kad sam se malo disciplinirala, sve se vratilo u normalu. Mama mi je strašno išla na živce, ali je u konačnici bila u pravu..i sad mi je drago kaj me špotala...
Mislim da je Kami kasnije vrlo jasno rekla da se osjeća nemoćnom i da traži pomoć, a ne podršku za učinjeno i tapšanje po ramenu, ma koliko početni post zvučao drugačije.
A ovo što sad pišemo nije nikakav napad na tebe, Anita. Ljudi ovdje dolaze iz različitih obitelji, imaju različit odgoj ili navike, kako odrastaju u roditeljstvu vremenom korigiraju i stavove. Svašta sam ja mislila i vjerovala prije 15-20g. pa me vrijeme demantiralo. Ma što vrijeme, dvoje potpuno različite djece tjera me da se korigiram od lani do danas.
I nemojte se svaditi, svaka od vas je pročitala moj uvodni post i doživjela ga vjerojatno na sasvim drugačiji način već ovisno o svojoj osobnosti, iskustvu itd. itd.
Meni osobno je ovaj topic jako pomogao, bez obzira na negativne komentare nekih i uopće se ne osjećam napadnuto. Svak veli kaj misli, to je normalno, nisam ja nikakva mimoza, bez brige..
Sad uskoro krećemo s tuširanjem, odlučila sam joj dati 30 min vremena u kupaoni, valjda bu dosta..