Iskreno, ponekad poželim da čujem taj "neću", bilo od sina, ili od muža, pa da onda na licu mjesta raspravimo zašto neće i što predlaže kao protuprijedlog.
Ovako, stalno slušam to "dobro" i "evo sad ću", samo da me se riješe, a onda bude kao u onom vicu "Fifi, dođi il' ne dođi"