studenti - veselja i brige

[Bodulica]

pobjegao mi je post. ne bi htjela Vrijeski uzurpirati topic, ali možda i nisam tako daleko od teme pa bih i mogla napisati koju riječ. ne tako davno sam se još žalila da je upao u neko učmalo stanje. Faks je prekinuo, radio je poslove koje nije volio , sve mu je bilo glupo, izjavljivao je da se nikad neće ženiti i imati djecu jer cijeli ovaj svijet je toliko s*ebano mjesto i općenito je bila muka s njim živiti.

Naravno, online igrice su bile jedine gdje je valjda uživao jer je i inače pomalo introvertiran i imao je jako uzak krug prijatelj koji su naravno svi slični kao i on. I onda je jednog dana samo došao i rekao da je kupio kartu za Irsku i da ide tamo raditi. Malo je reći da nas je šokirao jer njemu je bio problem do Zg otići, a kamoli tako daleko što će se ubrzo uspostaviti da je u stvari još i dalje od Irske. Nismo vjerovali dok nije sjeo u avion. Vidjela sam da je pun treme, ali i jednu dozu odlučnosti koju do tada nisam kod njega uočila. Tada još nismo znali za curu u Kanadi i da je Irska bila samo odskočna daska. U Corku je ostao nekih dva tjedna i tada nam je samo javio da leti u Montreal i da ima nekog prijatelja kojeg je upoznao preko igrice i da će biti kod njega i da će mu on pomoći pronaći posao. Ne trebam reći da smo bili prestravljeni i da smo pomišljali na razne scenarije, ali ima dovoljno godina i ne preostaje nam drugo nego se nadati najboljem. Uskoro smo slučajno doznali da nije u pitanju nikakav prijatelj nego *prijateljica*, a po njegovoj priči nije nam odmah htio reći jer nije znao kako će se sve to između njih odvijati i tek kad su zaključili da se dobro slažu i da im ide zajednički život smo i mi saznali. Nije prošlo dugo i počeo je inzistirati da mm i ja dođemo tamo u posjetu. Mm nije mogao zbog posla, ali ja sam otišla jer sam slutila da planiraju nešto. Platio mi je kartu i tek kad sam tamo stigla rekli su mi za planove da se vjenčaju i da im puno znači da bar netko s njegove strane bude uz njih. Bila sam nešto više od dva mjeseca i bilo nam je predivno i svi smo se super slagali. Kao da sam ponovno pronašla onog mog privrženog i dragog dječaka koji j tako dugo bio tužan i neprijateljski raspoložen da sam se uvijek pitala gdje smo to pogriješili... Žena mu je totalno drugačiji karakter od njega, brbljava , vrijedna, ima svoju firmu, par godina je starija od njega i on je vidim uz nju počeo se mijenjati. Konačno ima planove, razmišlja o školovanju u jednoj od oblasti koja im treba za taj posao i općenito je zadovoljan. A kad su mi djeca zadovoljna ja sam valjda još i više.

Vidim da ga povremeno krpa nostalgija, ali to je valjda normalno. I problem mu je francuski prema kojem ima neku averziju, ali tamo je to glavni jezik i svjestan je da sam engleski neće biti dovoljan ako bude htio napredovati u poslu iako većina mlađih ljudi naravno sasvi dobro govori i engleski. Eto toliko, trenutno je situacija takva. Svjesna sam da se može još svašta dogoditi jer život ne ide uvijek onko kako želiš, ali za sada razmišljam samo o pozitivnim stvarima