predivno i smatram da je tata ispravno postupao. Zapravo sam sigurna da će se isti scenarij ponoviti i s tvojim sinom*mamica* prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
predivno i smatram da je tata ispravno postupao. Zapravo sam sigurna da će se isti scenarij ponoviti i s tvojim sinom
Posljednje uređivanje od Lili75 : 08.04.2019. at 21:54
I ja ću se refereritati na ovaj citat… pokušavam nešto slično s djecom, ali ne na foru „nemam novca, to je skupo, nije vrijedno...“, nego „treba li ti stvarno to?“. Je l ti stvarno baš treba? Koliko te iste stvari već imaš doma? Kad ćeš ju koristiti, nositi, obući...?
Što zbog nedostatka stambenog prostora, što zbog nedostatka vremena, što zbog lijenosti za to… kupujem sve manje i njih učim tako pa se nadam da će uroditi nekim plodom kad osvijeste marke. Nada umire zadnja.
I u svemu tome mi je jako važan postao ekološki element… već dugo vremena kad uđem u bilo koji dućan prva slika mi je tanker koji prevozi 10 kineskih kontejnera preko mora i pitanje „jesmo li svi mi normalni?“. I počele su me u mojoj glavi jako smetati te gomile stvari po par kuna koje se za čas bacaju u smeće. I za hrpu toga mislim da mi uopće ne treba i nemam potrebu kupiti. Evo npr. nikad nisam imala onaj stalak za držanje papirnatih kuhinjskih ubrusa. Meni to smeta. Stavim ubruse bilo gdje. Ionako je uvijek pitanje sekundi kad mi trebaju tisuću puta u danu da obrišem nešto što su prolili. I onda jednog dana došli moji roditelji i kupili mi to. „Vidjeli smo da nemaš, a koštao je samo 10 kn“. Nisam bila nimalo sretna, da ne kažem nešto ružnije… i sad mi to samo smeta. Samo ga mičem vamo tamo, ne želim ga baciti i stvoriti još jedan komad smeća… i cijelo vrijeme me živcira sva energija koja je potrošena i sve što je onečišćeno da netko proizvede, dostavi i proda taj stalak za 10 kn. Isto mislim i o odjeći… daleko od toga da živim u ekološkom vakumu, kupim i ja bocu vode, i zaboravim platnenu vrećicu… trudim se, ali daleko je to od nekog idealnog ekološkog ponašanja… ali imam taj „ekološki pritisak“ nad glavom… pa im sada dok su mali pričam na tu foru… iako, realno… ne znam koliko će zapravo uroditi plodom… srednja (6 g) je modno osviještena šopingoličarka i „sve, baš sve joj treba“, stariji (9) je nezainteresiran za išta od odjeće i obuće… pa... bumo vidli.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 09.04.2019. at 09:30
Mm kad kupuje, kupuje u prvom ducanu s reda i ne pita za cijenu. Pa sam ja to malo izregulirala jer bi bankrotirali. Svima kupujem gace i carape, kako gdje uletim.
A. sve kupuje online, taj mrzi ducane. L i V podju sa mnom pa izaberu od ponudjenog i ponekad nesto traze samoinicijativno. S jos uvije dobila hrpu robe tako da nista gotovo ni ne kupujem...
Ne volim ducane ni kupovanje, najradije bi da sve mogu kupiti online.
Ovo mi je tako dobro poznato.... U subotu sam bila sama i htjela sam baciti muževe hlače u pranje, a ono u turu rupetina kroz koju bi prošla moja šaka.... Subota prijepodne - ne da mi se ulaziti u gužvu u gradu, pa sam samo pokupila te hlače i pravac najbliži plac s krpama (u mom slučaju Borongaj), na prvi štand gdje drže Harpia hlače, za koje znam da će kroj odgovarati i da će biti dovoljno dugačke. Našla po broju, izmjerila po starim hlačama i to je bilo to. Vratila se s jednim trapericama i jednim crnim kepericama. Da ga moram vući u trgovine, izgubili bi cijeli tjedan, a našli ne bi ništa. Ovako ga za svakodnevnu odjeću stavim pred gotov čin - kupim ono što inače nosi i gotovo. Definitivno nisam bankrotirala, a on je zadovoljan. Slično je i sa sinovima.
Kad treba kupiti odijelo ili sako, to je takva muka da mi unaprijed pada mrak na oči, ali budući da je to muka i meni, razumijem ga, pa to rješavamo po principu najmanje tlaka - ja odem u Srnecov dućan s bapskim krpama (Nama ili još dva mjesta u Zg) ili si naručim iz njihove web trgovine, a mm stisne zube i ode isprobati odijelo/cipele/jaknu kad baš mora.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 09.04.2019. at 07:43
Je Bubilo, i ja sve vise o tome razmisljam i upravo ovih dana krecem poharati sve prostorije u stanu sa vrecama za smece. Ali to me i dalje ne navodi na promjenu u ponasanju
Mi svi volimo shopping i volimo cijeli taj ritual oko shoppinga (izlet, rucak.. sad ce netko reci mozes to i bez shoppinga, nije to TAJ izlet i rucak). Ali barem ne patimo na marke.
vjerujem da si svjesna ovoga što ću ti napisati, ali raščistiti stan (pobacati stvari) da bi oslobodila mjesta za nove stvari je samo dio začaranog kruga konzumerizma
mene isto svrbe prsti da napravim generalku svega ali me strah baš toga - da pobacam pola toga jer kao "ne nosim" ili "mi ne treba" i onda sve zjapi prazno i samo čeka da se napuni
a da ne govorim o tom bacanju
mene duša boli kad vidim koliko ta tekstilna industrija zagađuje
i možemo mi nositi platnene vrećice cijeli život ali ćemo svejedno nakupovati 10 majica u HMu koje nam ne trebaju
mene najviše muči to što imam osjećaj da gomilu toga uopće nismo svjesni
kad sam bila dijete, ekologija se svodila na to da se ne baca smeće po prirodi
pa se onda počelo o plastici i automobilima pričati
pa onda tekstila industrija
pa sad mesna industrija
neki dan gledam neki video kako su spužvice za pranje suđa nemoguće za recikliranje (što je logično, ali nisam nikad o tome razmišljala)
a ja i dalje koristim spužvice samo imam užasnu krivnju zbog toga
Ja spužve opkuhavam zajedno s krpama od mikrovlakana. Spužva koju koristim i jest takva http://www.rekord-tim.hr/catalog-rep...5%BDVA%202.jpg, samo se pitam je li gore zlo baciti bionerazgradivu spužvicu u smeće ili deterdžent s fosfatima u vodu.... mhm...neki dan gledam neki video kako su spužvice za pranje suđa nemoguće za recikliranje (što je logično, ali nisam nikad o tome razmišljala)
a ja i dalje koristim spužvice samo imam užasnu krivnju zbog toga
Kad je odjeća u pitanju - ne pretjerujem, a opet imam pune ormare (dođe to s godinama). Bome, djeca isto imaju dovoljno, čak i previše, jer vidim da bi komotno prošli i s upola manje odjeće. Moram to imati na umu. Zapravo, zatreba im više krpa nekoliko puta godišnje (Novigradsko proljeće, ljetovanje i slični kampovi, kad odu na tjedan ili desetak dana, bez mogućnosti pranja). Inače nose 2-3 omiljene majice i jedne do maksimalno dvoje omiljene hlače po sezoni, a drugu odjeću oblače samo iznimno. Uostalom, kad pogledam sebe - imam troje zimske hlače: crne, tamnozelene i traperice, dvoje tanje hlače i to je to. Ali ja sam baba pa imam i suknje i haljine i svašta... MM ima pun ormar odjeće koja je za dati dalje (košulje ofucanih kragni i orukavlja) ali to nikad ne napravi, nego moram ja kad mi pukne film tj. kad iz njegovog ormara sve izlazi zgužvano.
Betty ovo ko da sam ja pisala sve, s tim da me sis nedavno informirala da postoje ekološki prihvatljive spužvice od celuloze u Mulleru
Ima ih i drugdje
Mene to isto muči - zato doma imam robe još iz osnovne škole. Sve što nije strgano ne bacim. A ne bacim ni strgano, već pokrpam
i ja
još kako se po kilaži ne mijenjam godinama, stvarno mi je sve već prastaro :/
ali s obzirom da nije strgano (očito je ipak prije kvaliteta odjeće bila bolja), i dalje nosim tu robu i glupo mi je kupovati novo i tako pridonositi zagađenju. Neki dan sam bila na onom prosvjedu srednjoškolaca za klimu, i pitala se koliko su svjesni koliki je njihov udio u zagađenju - svi u najnovijim Zarinim kolekcijama, s najnovijim smarthponeima i svakojakim gadgetima
Ne smatram njih odgovornima, da se odmah ogradim, mi smo ti koji smo im ostavili ovakav svijet kakav je sad, ali mislim da svatko na svojoj razini mora krenuti od sebe za početak... najbanalniji primjer, mislim da je mladima danas nepojmljivo nositi jednu majicu 20-ak godina.
tako je, s tim da imam dojam da je cijel sustav namjerno tako napravljen
imaš fast fashion, kolekcije se mijenjanju iz sezone u sezonu pa ako si lani kupila traperice sa izvezenim cvijećem ove godine ih ne nosiš jer su out
pa ćeš ih pod utjecajem marie kondo bacit (mislim, meni je marie divna, ali bojim se smjera kuda to sve vodi) jer ih "ne nosiš" i još ćeš se osjećati super jer zapravo declutteraš što uvijek super
Pa ne mora se baciti staro da bi se nakupovalo novo i opet nepotrebno. Možda to jest načešći slijed, ne znam, ali stvarno nije obavezan. Držati ormare pune stvari koje nitko ne koristi da bi se umanjilo osjećaj krivnje - ja iskreno ne vjerujem da u tome ima išta konstruktivno i korisno.
Posljednje uređivanje od vertex : 09.04.2019. at 13:24
Naravno da nije obvezan, ali suprotno podrazumjeva promjenu u ponašanju koju je potrebno osvjestiti i ciljano provesti
osobno, dok nisam potpuno spremna na to, radije ću držati pune ormare da me barem oni koče u daljnjem kupovanju
edit: hoću reći, nije jedina funkcija punih ormara umanjivanje osjećaja krivnje
Posljednje uređivanje od betty blue : 09.04.2019. at 13:28
Ako se odnosi na mene- ja nosim svu tu robu
Bilo je generalno. Super je ako nosiš tu robu, a čini mi se da i uživaš u tome. Kud ćeš bolje. Zašto bi i bacala nešto što voliš?Ako se odnosi na mene- ja nosim svu tu robu
Ok, to shvaćam, u tom slučaju jest korisno, ako stvarno funkcionira.
Najvise me je dirnuo dokumentarac Leonarda DiCaprija, Before the flood. Toliko da sam se bila odlucila potpuno odreci crvenog mesa. Nazalost, nije dugo trajalo..
Imam to u podsvijesti, kopka me, ali nikako da se odlucim na taj kljucni korak. Nismo ni svjesni koliko mozemo doprinijeti sa tri male stavke - odreci se plastike, crvenog mesa i prijeci na sto stedljivije izvore energije (barem LED ukoliko nismo u mogucnosti napraviti prijelaz na solarnu energiju).
Bolja jesam, ali da sam dobra koliko mogu biti.. nisam
A ne - imam kćer od 15 g - i ona baš voli nositi te moje stare stvari - mi čak doma imam sprdačinu sa Zarom.
Prije 3 godine je to bila jedna haljina - i nisam mogla vjeroovati na koliko sam ju žena/cura vidjela.
Ona su moja i njene frendice to skužile za jednu haljinu iz prošlogodišnje kolekcije - pa su ih krenule brojat. Vrhunska zabava.
Te moje stare stvari su sve ili pamuk ili lan ili vuna, kaj danas ak nađeš, košta ko suho zlato. A do mojih godina se moda već par puta izvrtila, pa ponekad izgledam kao ove iz "Zare" ili kojeg već dućana
ovako i ja nosim stvari od moje mame, barem ono što je ostalo
i to je jedan od razloga zašto nisam veliki fan bacanja
mamice, ja te skroz razumijem jer se i sama osjećam isto tako
neke vlastita ponašanja mi jako teško promijeniti
beat me - ja nosim i od bake. Čak njeno, zbog stila više volim . Mamin stil mi se nije sviđao. Jedino kaj baka i ja nismo iste konstitucije
ajde jednostavno priznajte vi koji čuvate toliko stvari po stanovima i kućama da ste hrčci i to je to
živio minimalizam
Ili konzumerizam
Na faksu sam učila neku formulu koja mi se usjekla: želi, nabavi, odbaci još nepotrošeno, ponovno želi
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.04.2019. at 16:07
ja kad očistim ormare uživam u tome da su poluprazni i uopće ih više ne punim a prije kupnje se pitam : jel mi to zaista treba? puno toga darujem i podijelim. tako sam napravial kod zadnje ozbiljne čistke i uopće ne padam u neka iskušenja.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 09.04.2019. at 16:23
Ne razumijem otkud puni ormari kod minimalizma. Ili ormari uopce. Minimalizam je odsudstvu skladistenja kao i namjestaja za skladistenje, zar ne?
Moram se vratiti na pocetak. Mozda ja ipak nisam jedina koja ne razlikuje manje ili vise jasne oznake modnih brendova i nema pojma o cijenama. Prije bi mi samo ponekad znalo biti nelagodno jer ne razumijem o cemu ljudi pricaju a sad me izluđuje jer ne uspjevam zapamtitu tenke ili majicu koju moj sin zeli pa makar ih fotkala u ducanu i promatrala vise puta.
Čudno, možda je neki poremećaj u pitanju.
To ti se i inače događa?
Ma ne bih rekla da je to poremećaj - to je njoj nebitno, isto kao i meni i mnogima. Zašto bi se time opterećivala? Ja bih povela sina u kupovinu, kao što svog mlađega i vodim kad poželi nešto izvan okvira (fine kožne gležnjače, rukavice, jaknu...) Ostalo mu kupim napamet i otprilike, ali ako želi nešto posebno, to je druga priča. Zapravo, točnije je da ON MENE vodi u kupovinu. Obično na internetu pronađe ono što želi (počeo je negdje krajem osnovne škole, kad je završilo razdoblje oblačenja trenirki) pa se konzultiramo i odemo po to. Ne kupimo uvijek, jer mu se često dogodi da to u dućanu nije tak dobro slika na internetu. Do sada je tako našao nekakav Timex-ov sat (uboli smo ga baš na žutu srijedu uz popust, a pojma nisam imala da je taj dan, ali eto - sin je vodio računa), remen u dućanu vojne opreme, kožne rukavice i slično.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 10.04.2019. at 07:50
Rekla bih da ne zapazam detalje. Vise sam u svojim mislima. Ali kad se potrudim uglavnom vidim i zapamtim ali nikako vrste "najkica" -za to sam nesposobna
Pa naravno da ne zapamtiš, jer podsvjesno znaš da su te razlike totalna glupost. Razlike izmedju novih i starih modela su minimalne i znaju ih valjda samo oni kojima je bitno da imaju najnoviji model da “selo” vidi. Meni su većinom samo iste, iste i iste - a često umjesto “iste” mi je u glavi “ružne, ružne i još jedne ružne” (tak ih ja doživljavam)
No dobro, skoro će peti razred, vjerojatno ću se i ja morati upoznati s finesama
No inače, stvarno ne kužim kak vam djeca puštaju da im kupujete bez njih, moji su jako osjetljivi ako već ne na izgled (tu se još možemo se složiti oko modela) no da li je dovoljno udobno je kategorija koja je posve nepredvidiva. Totalno isti model od malčice drugačijeg materijala često nije prihvatljiv po njihovim standardima, a kamoli da pogađam model da li im je udoban.
Posljednje uređivanje od sillyme : 10.04.2019. at 08:18
pa ne trebaš nekako posebno pamtit, zapišeš u mobitel
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
