Za prvi brak sam pomno birala prstenje i nosili smo ih oboje. Budući da smo se svejedno rastali skinula sam prsten i negdje ga pospremila. Valjda.
Drugo DA je bilo znatno spontanije i ležernije, odlučili smo da nećemo uopće imati prstenje jer ga ionako ne bi nosili. Nisam ni mijenjala ni dodavala novo prezime. Ne trebaju mi obilježja da pokažu da sam zauzeta, pripadanje je ionako stanje svijesti prije svega.