Mi smo imali takvu susjedu (odselila se, srećom) koja je bacala gotovo cijele štruce kruha na travu, za golubove... Jednom sam joj rekla "A kad se utove, skuhat ćete od njih paprikaš?"
Nisam se inače baš svađala, jer to nije imalo smisla, ali druge susjede jesu. Bez rezultata... Ne kažem da treba šutjeti, ali iz dugogodišnjeg iskustva znam da se tu jako teško može postići neki pomak. To su blagodati života u stanu. Mi smo ove zime imali požar - susjed je izgorio na smrt. Izjurila sam muža i djecu u šlapama van, jer me bilo strah da svi ne odletimo u zrak od plina. On je zaspao, stan se zapalio i skoro je cijela zgrada otišla k vragu... Bolje da se ne prisjećam, ufff.