Kad sam ja bila klinka, baba (kodnog imena državni neprijatelj br. 1) s 4. kata je hranila golubove kruhom namočenim u mlijeku, a nas klince je gađala krumpirima. Ti krumpiri, kad krenu trunuti smrde neizrecivo. Ko nije probao, ne zna. Uglavnom, jednom je to nama skupno dopizdilo, pa smo skupili trule krumpire u vrećicu i objesili na njenu kvaku.
Kroz donji dio vrećice smo provukli neku špagu i zavezali ju za rukohvat. I nasjeli na zvono.