@ juustme409 i Ema G Hvala vam drage cure na podrsci. Ja sam eto u nekoj konfuziji skroz. Nigdje veze sa onim prije....u pocetku mi je samo trudnoca i bila na umu ali sada se nesto neckam. Ne radim to jer ne zelim bebu, cisto jer me strah i trudnoce i onoga nakon nje. Da budem iskrena, jos uvijek se plasim i seksa.
Imam neki osjecaj da ja imam zakasnjelu reakciju na sve. U jendom momentu kazem da mislim da ja nisam sposobna da budem opet mama, onda onako vidim zenu sa novorodjencetom u gradu i suze mi samo krenu. Definitivno mislim da dok se dogadjalo nisam bila svjesna da se dogadja meni. Mene su zadnji mjesec trudnoce oporavljali za opstu anesteziju i cijeli taj jedan od dva mjeseca i kusur sam znala sta dolazi....u nekim trenucima sam plakala u nekim sam od nekog zaborava uzivala u toj trudnoci pa kad se uhvatim onda poludim. Ne znam sta bi mi bilo gore, spontani da je bio ili ovo sto sam mjesec primala agresivnu tearapiju kako bi moja pluca mogla podnijetu uspavljivanje. Svejedno, na dan tog prokletog čina doktor je rekao da se pojavio hematom koji je upucivao na moguci sponati i pripremu tijela da samo odbaci plod. Anyway...izvinite sto vas davim....ali nekako mi se najednom govori i pise o tome. Idem ja i na psihoterapiju ali ...ne nadodje mi bujica emocija bas u tom momentu uvijek.
Nadam se da ce nam svima buduce trudnoce proci u savrsenom redu i da cemo roditi zdrave bebice.
 |
|||
