Eeee, to su neke moderne cirkusarije - Tony Buzan u knjizi o brzom čitanju ima tu štopericu, samo na drugačiji način - tamo uspoređuješ rezultat sam sa sobom, ne utrkuješ se s drugima. Netko je to iskrivio i primijenio gdje ne treba i gdje može biti vrlo kontraproduktivno...
Inače, ja sam doma koristila štopericu, zapravo timer, u radu s djecom (da osvijeste koliko im treba vremena za rješavanje radne bilježnice iz PID ili domaće zadaće iz matematike, jer su trebali naučiti da zadaće ne pišu cijelo popodne, nego da osvijeste rasipanje vremena i pažnje) ali za čitanje nikada. Koristili smo štopericu da im limitiramo vrijeme na računalu i da općenito steknu osjećaj zua vrijeme, ali za čitanje to nema svrhu. Ne sjećam se ni da su u školi moji sinovi imali čitanje uz štopericu. Ne kažem da nisu, ali nitko to nije isticao, ni učenici ni učiteljice.