1. razred: program i ocjenjivanje

[mitovski]

Da, mislim da jest.
Ne može isti strah, isti stres, ista strepnja, isti osjećaj biti jednakog intenziteta nakon prvog ili stotog puta.
Oguglaš vremenom.
Vidiš da se ništa krucijalno nije desilo čak i ako podbaciš - jer, realno, nije.
Drugi put ćeš bolje. Ili lošije. Treći put isto. Četvrti put isto. I tako dalje.

Osim kod nekih kao kod mojeg djeteta koje razvije OKP, anksioznost i ostale blagodati, ali to je samo 1 dijete pa nije bitno. Zato mi plaćamo privatno psihoterapeute i ubijamo se doma da ispeglamo krive Drine iz škole.

[Evelina]

Osim kod nekih kao kod mojeg djeteta koje razvije OKP, anksioznost i ostale blagodati, ali to je samo 1 dijete pa nije bitno. Zato mi plaćamo privatno psihoterapeute i ubijamo se doma da ispeglamo krive Drine iz škole.

Nisam to rekla.
Ali ako je čovjek podložan takvim blagodatima, one se moraju drugačije rješavati (između ostalog i psihoterapeutima).
Imam i ja jedno dijete na peglanjima, ali nije mu to donijela škola, on je takav. Perfekcionist, lakoodustatelj, bez upornosti (kad treba, ali kad ne treba pila li ga ko profesionalan pilar). Štoperica više manje, on to ima i nosi u sebi, samo je pitanje trigera. Bolje da se s tim nauči nositi na štoperici kod čitanja nego na radnom mjestu.

[mitovski]

Nisam to rekla.
Ali ako je čovjek podložan takvim blagodatima, one se moraju drugačije rješavati (između ostalog i psihoterapeutima).
Imam i ja jedno dijete na peglanjima, ali nije mu to donijela škola, on je takav. Perfekcionist, lakoodustatelj, bez upornosti (kad treba, ali kad ne treba pila li ga ko profesionalan pilar). Štoperica više manje, on to ima i nosi u sebi, samo je pitanje trigera. Bolje da se s tim nauči nositi na štoperici kod čitanja nego na radnom mjestu.

Nije ni mojoj donijela škola, ali joj sustav kakav jest i učiteljica kakva jest odmaže i to poprilično. Nosimo se mi s tim još i jako dobro, jer mi doma to ispravljamo a imamo i prekrasnu psihoterapeuticu, ali kako i ona kaže, sve se to negdje slaže, crtica tu, crtica tamo i onda ispliva.

Ova tvoja zadnja rečenica je na tragu onoga što mi je učiteljica rekla, međutim ako imaš nalaz psihologa s uputama koji kaže drugačije možda ga je dobro poslušati i primijeniti.
Najbolje to vidim na primjeru J. Krenula je u školu sa 7,5g jer je rođena u 4,mj, da je krenula godinu ranije to bi bio kaos. Ta 1 godina je donijela ogromnu razliku u njenoj emocionalnoj zrelosti, pa se ne slažem s tim da dijete u 1. i 4. razredu treba biti podvrgnuto istom pritisku i da će štopanje vremena u 1. r pomoći mom djetetu kasnije na radnom mjestu.