 |
|||
Nama je super bila ona Čarobna ploča Slova, žao mi je da to ne ide češće. Naš je to obožavao. I ona učilica što na karticama ima riječ i slika, a onda treba složiti slova tim redom. Tu je prvo te troslovne skužio. Al mu je čak bilo puno lakše da mu se kaže L-U-K ili S-A-T pa on poveže u riječ.casa prvotno napisa
Eh, to smo mi radili, ali nije išlo.... Naš stariji sin je imao šugavu motoriku, pa mu je čitanje uvijek išlo lakše od pisanja.
Naš mlađi sin je rano počeo pisati, ali zrcalno (ljevak je) i trebalo je duuuugo da ga prevježbamo. Pitam se da li bi uopće ikada dobio dijagnozu disleksije da je počeo učiti arapsko pismo ili japansko/kinesko... Nemam pojma. Imam njegove stare crteže s opisima, sve zrcalno kao da je pisao Leonardo da Vinci. I sad može čitati naopako (u zrcalu) jer to ovisi o lateralizaciji. Pokušavao mi je objasniti kako on vidi, ali teško je to shvatiti ako nemaš taj problem. Imat će prilagodbu mature (dulje vrijeme).
Ja samo hoću reći da dijete s kojim se definitivno "radilo" i koje je stvarno svašta znalo prije škole, svejedno nije tečno čitalo i nije joj bilo lako pročitati i shvatiti zadatak riječima.
(istina je da nisam, i ne bih, sustavno išla na to da mi dijete nauči čitati, nego je ovo sve bilo usput)
Budući da trenutno imam "živahno" dijete od 3,5 godine, ne znam uopće kako bih ga sustavno posjela da nešto učimo
Učimo usput, kad nam se pruži neka situacija. Npr. nedavno u liftu je naučio koji su parni, a koji neparni brojevi. Što ulovi, ulovi, kako će to iskoristiti, nemam pojma. Nešto će pomoći, nešto neće.
I da, bilo bi mi stoput lakše da se sam presvlači, nego što zna neke školske stvari.
Pa tako i treba - u toj dobi obično prepoznaju logotipove, znakove automobila (što je odlična predvježba za čitanje) i slično. Učiš ih neopazice, dok im recitiraš pjesmice i brojalice, dok ih propituješ koje boje je onaj auto tamo, dok ih učiš skakati na jednoj nozi ili prek štrika, dok kopate rupe za sadnice paradajza... usput.Budući da trenutno imam "živahno" dijete od 3,5 godine, ne znam uopće kako bih ga sustavno posjela da nešto učimo
Učimo usput, kad nam se pruži neka situacija. Npr. nedavno u liftu je naučio koji su parni, a koji neparni brojevi. Što ulovi, ulovi, kako će to iskoristiti, nemam pojma. Nešto će pomoći, nešto neće.
I da, bilo bi mi stoput lakše da se sam presvlači, nego što zna neke školske stvari.
Pa da, kako drugačije tako smo i mi ali da ona napiše slovo ili pročita ne riječ nego slovo nije bilo šanse. Neće pa neće i na sam spomen bi počela histerično plakati.. e sad tko zna da sno inzistirali bili se to odbilo od glavu.
Kad je ona sama naučila a da mi to nismo ni znali došla je i pokazala.. sreća je u tome da je to bilo prije škole.
Kad su u vrtiću u predškoli ispunjavali one bilježnice i kad su na kraju donijeli kući pokazati, ja gledam bilježnice kao da su pale u vodu... izgužvane posušene. Pitam ju jel joj se prolilo nešto.. nije.. jel ti palo u vodu.. nije i onda mi sine sto posto je stalno prala ruke kad su to riješavali i kaže teta jooj je.. a zato je svake 3 minute išla u wc.
Njoj je to razdoblje bilo strašno stresno oko polaska u školu od straha da neće savršeno odraditi.
Sad je puno lakše, radimo s njom na tom opuštanju, a i urodilo je plodom: Na tebi je da odlučiš hoćeš tjerati do savršenstva i ne stizati pa dobivati loše ocjene ili ćeš olabaviti pa dobivati dobre. Tu joj se dogodio klik.
Vjerojatno će biti slično i sa tablicom množenja i sa svim ostalim gradivom. Sad već imate iskustva. Bit će lakše kad bude znala sama sebi to objasniti, ali treba to dočekati. Sretno!
I larmama, gdje je ta skola? Mislim ima li itko jos takvo iskustvo da samo jedno dijete cita...
Da, i zato mislim da je za nju dobro da sama vjezba ili ne vjezba.
Jelena, nitko ne posjedne dijete i ne pise slova od pocetka do kraja retka. Neko dijete ce radije bojati slova pa ih rezati, neko dijete ce radije crtati po brasnu... tu stvarno ima gomila mogucnosti. I nemoj pitati ajde procitaj... vec samo citaj polako s njim. Meni se cini da je sve dok dijete ne stekne sigurnost u vlastito citanje puno bolje ovako. A po gradu pitanja o necemu... tipa gdje tu ima pecivo za kupit ... Ja sam bila stayathome mama i svasta sam s njima radila. I inace imam taj poducavamstil roditeljstva.
I razdoblje pred skolu je i mom bilo stresno. On se bas vracao u neke stare repetitivne obrasce. O pranju ruku smo vec pisale.
Casa, moje dijete čita
Piše samo tiskana.
Mi smo davno pronasli svoj modus operandi.
Nit ga nemoj uciti pisati frckice.jer ak ga ne naucis kak budu pisali u skoli opet moze biti greska.Casa, moje dijete čita
Piše samo tiskana.
Mi smo davno pronasli svoj modus operandi.
Pise li samo velika ili i mala slova. Kod malih isto ovisno o programu zna biti razlika. Napose u slovima u knjizi ipisanim slovima ali stari naziv stampani. Rukopis se tu dosta razlikuje od stampe.
Koliko je on sad ?
Nisam ga ja ni ucila pisati, to je on sam uz carobnu plocu na TVu, koja mu je bila omiljena s 2 god, a imao je plocu i krede u sobi i onu magnetnu malu. Sam bi odjurio vjezbati s kredom prvo. Pokusala sam isto s crticem Loui (nacrtaj nam sliku Lui), al ne pokusava nacrtati vlak,žabu, drvo... sa zecicem. Sad je 3,5god.
Trenutno je u vremenskoj prognozi i satu, digitalni i kazaljke. Bio je u probavnom sustavu pred par mjeseci. Pa su ga vene i arterije zanimale. Pa kako rade kucanski aparati. Tako, nesto ga zanima i onda pili po tome. Ja nabavim onda dobru slikovnicu (na njemackom) koja mu prati trenutni interes.
U vrticu su se cudili da ga ne namjeravamo ranije dati u skolu. Jos uvijek nam ne pada na pamet, al nikad ne reci nikad.
Posljednje uređivanje od Jelena : 24.05.2019. at 10:50
Kod mojeg ih je jedno petero znalo čitati od njih 24.
Poslano sa mog FIG-LX1 koristeći Tapatalk
Ok casa, ako pocnem sada, stignem li do rujna?
Nisam casa, ali stignešOk casa, ako pocnem sada, stignem li do rujna?
Iduce godine?naravno
Kako uopće znate koliko je bilo čitača u razredima, sa roditeljskog sastanka?
da
Ako dijete nema interesa, džaba vam trud svirači. Barem iz mojeg iskustva. Stariji je uvijek bio lumen, sve ga je zanimalo, obožavao je knjige, sam je u vrtiću naučio čitati uz starije klince koji su se pripremali za školu i s pet godina je normalno čitao, a da mu nikad nisam nijedno slovo pokazala.
Mlađi je pak totalno umjetnička duša. Pjesma, ples, crtanje, samo daj, ali slova, pisanje, čitanje, zero points. Suzama sam, maltene, lijepila tapete od tuge što sve one knjige od starijeg samo skupljaju prašinu, a on ništa. Svi smo ga pokušavali sustavno zainteresirati, no bezuspješno (počneš mu čitati, on se digne i ode). Iako cijela moja obitelj (uključujući i mene) mahnito čita, a ja se bavim i pisanjem, manji je očito na tatu koji valjda može nabrojati na prste sve knjige koje je pročitao u životu.
Čak smo zbog tih slova i čitanja odgodili školu godinu dana, i opet nije bilo pomaka. Već smo si svi išli na živce s tim silnim trudom i nikakvim rezultatima i cijelo prošlo ljeto sam strahovala kako će proći prvi razred. No evo, završava ga, naučio je slova, ne piše sjajno, čita sve bolje (iako još uvijek slovka dulje riječi), s ocjenama se ne zamaramo i tako, i ne mogu biti sretnija.
Najbolje mi je što smo je tijekom prvog razreda slučajno otkriveno da mu matematika super ide. Tu rastura i najbolji je u razredu (doduše, moja baka i njezine sestre su sve bile matematičarke, a djed kipar, pa izgleda da je taman pokupio s obje strane).
Posljednje uređivanje od Ripcord : 23.05.2019. at 23:30
Meni se čini neprikladnim govoriti da netko ne može naučiti čitati jer ga to ne zanima. To samo značj da nisi nasla pravu metodu.
Ili dijete nije zrelo.
Ili moguce ima odredene poteskoce.
Ja sam se pribojavala da su u pitanju neke poteškoće iako je prošao raznorazna testiranja i sve je uvijek bilo u redu. A danas mislim da vjerojatno ne bi savladao sva slova u prva tri mjeseca škole da su stvarno u pitanju poteškoće. Mislim da je bila kombinacija zrelosti, ali i nezaintresiranosti, koliko god to kome zvučalo neprikladno.
Moj stariji je kategorija apsolutne nezainteresiranosti i poremecaja paznje. On je brzo savladao citanje, bez vecih poteskoca, ali nije mogao drzati paznju na tekstu. I danas sa 17 godina cita samo kad mora , a pisanje je jos gore. Ima slusne lektire i ne cita knjige sebi za gust apsolutno nikad.
Mnogo ljudi oko mene uopće ne čita niti ih to zanima, iako sam ja u jednom trenu hodanja propitkivala budućnost veze s mm-om upravo zato što on ne čita. No uz njega sam postala tolerantnija prema nečitačima
Mislim da je kod mojeg manjeg koncentracija dugo bila nešto slabija (zato smo i to vježbali), no, ponavljam, posljednjih mjeseci bez problema pročita i dulje tekstove (sve što ga zanima proguta u trenu) i eto, cijelu lektiru (OK, nije duga u prvom razredu, ali opet je lektira) u jednom dahu. Ali da to pratim pod povećalom, definitivno.
Vjeruj mi, bila sam u tim cipelama. Kasnije je dijagnosticirana disleksija kod mog mlađeg sina, aliii unatoč poteškoćama, i te kako se može napredovati, ali to traži uključivanje stručnjaka, roditelja i puno rada, prvenstveno djetetovog. Namučili smo se dok smo našli pravu motivaciju, pa još metode, potrajalo je nekoliko godina i nikad to nije isto kao kod djece bez poteškoća, ali može se. Kreneš od onoga što je djetetu zanimljivo. Ali ti već imaš svoje mišljenje, pa dobro... Ako je dijete stvarno naučilo slova u prva tri mjeseca škole, držim fige da nema problema, iako se to obično pokaže tek kasnije, jer nije isto čitati dva reda ili lektiru od 300 stranica.
Zbog ovoga sam napomenula prije da (ipak) pod povećalom i dalje pratim razvoj situacije.
Btw, moj tata se šokirao kad smo početkom prosinca išli kod doktora on, ja i mali te mu je mali čitao letke i plakate, a on ga je još početkom rujna pokušavao naučiti kako da napiše bratovo ime (znao je napisati svoje, mama i tata), no ovaj se nije dao. Tako da nije da sam tvrdoglava (inače jesam, ali ne u ovom slučaju), nego samo pratim njegov napredak.
A da se pokaže da ima kakvih problema, barem znam da na forumu mogu zatražiti savjete i iskustva.
Peterlin, išli smo kod više stručnjaka, kontaktirala sam i tražila pomoć na sve strane, iskušali smo sve moguće metode i ništa. Nije bilo ono: sjedi tu do mene i izvoli piši i čitaj, vjeruj mi.
Rano je. Moja kcer ima ozbiljne poteskoce, visetruke koje je odlicno kompenzirala u ranijoj dobi. Testiralo ju je jedno 4 logopeda od njezinih 6,5 godina i nitko nije prepoznao koliko su zapravo velike poteskoce.
Inace, ako tata ima problema sa citanjem( a ocito ima jer ne voli citati i nije citao cak i kad je trebao) ako dijete nece napredovati odvedite ga logopedu krajem drugog razreda. Disleksija je izmedu ostalog i nasljedna.
Čita on sve živo online, samo ga nikad nisu zanimale knjige nego ekipa, igranje, a poslije izlasci. Prošle godine smo već raspravljali o disleksiji s logopedom, ali po ovome što zasad vidim, i po tome koliko se u međuvremenu zainteresirao za čitanje (prije dva mjeseca je sam pročitao (s razumijevanjem) lektiru i napisao je u jedno popodne, a onu prije toga smo morali zajedno čitati, tako da je napredak baš jako očit).
Ma ima vremena. Tek je prvi razred.
MM takoder ne cita ( osim onog sto mora) i sigurno ima problema sa citanjem ( par puta je djeci citao nesto na glas i odmah mi je bilo jasno ko dan).
Citanje na glas i vitanje u sebi nema pretjerane povezanosti.
Znam da nema. Dijete mi je proslo vise nego nekoliko logopeda koji su imali problema sa shvacanjem te cinjenice. . Ali ako imas odraslu osobu koja je u skoli imala problem sa savladavanjem gradiva ( a prilicni je bistra) i koja je prije 365 godina imala spontanu individualizaciju lektira tako da je za lektiru citao stripove, uz iznimno lose citanje na glas ( slikovnica) vjerojatno se moze povuci neka poveznica.
Ako nikako bar na genetiku se mozes izvuc
Mala ne zna. Nisam ga ucila citati mala, ali prepoznaje dosta. Zna misliti da je t-j. Ali pita u slikovnici gdje smo i zna potraziti rijec u tekstu (malim slovima). Pisana ni ja ne pisem. Pisem tehnickim pismom, to sam davno od tate pokupila i zadrzalo se.
s 3.5 te pitaju jel bu ranije u školu? to se pita s 5.5?
Mozda se nadaju jer je "živahan"
Ma nije to bilo sluzbeno, nego na individualnom roditeljskom su govorili kako odskace i da cemo ga sigurno dati ranije. Za dvije godine moze on i usporiti. Nikad ne znaš. Druži se samo sa starijom djecom, mlađe donedavno nije ni znao da su s njim u grupi. Uopce ih ne dozivljava. Mijesana je grupa 3 do 7 godina. Kad on bude najstariji, sigurno neće tako cvjetati. I tete nekad zaborave koliko je on zapravo mali...
Jelena, ma to ti tete svima govore kad dijete pocne citat... i sva djeca s tri godine u mjesovitim grupama se igraju sa starijima. Tocnije, vecina.
i moja je bila u tretmanu logopeda dvije godine prije 1. razreda. i išla joj je sinteza i analiza, čitala je, a logopedinja ju je ( u Suvagu) stalno usporavala u tome. nije nimalo bila fascinirana tom činjenicom jer to čitanje nije slijedilo razumijevanje, a čitanje bez razumijevanja ničem ne služi...
Postoje djeca koja s začudnom lakoćom mogu čitati i pisati vrlo rano. Moja starija je takva. S 4 godine je čitala i pisala riječi. Ne znam kad je počela tečno čitati s razmjevanjem. Ona je i koncentrirana i organizirana pa joj škola ide stvarno lako. U školu je krenula s 6 godina.
Meni se čini da je jako važno da se od sposobnosti djeteta ne pravi predstava. Želi čitati, neka čita, želi trčati, neka trči..ne treba kvariti radost davanjem posebnih značenja.
Sad ja ozbiljno pitam što znači predstava? Pa zar se vi ne iznenadite kad dijete nešto kaže, je l ne pokazujete nikakvo ushićenje?
Ne mogu stalno prigušivati što osjećam, to radim na poslu.
Čuj, u današnje vrijeme divimo se djeci pretjerano i za stvari koje su očekivane, kao da su otkrili novi ekvivalent teorije relativnosti. Takav pristup stvara u djetetovoj glavi pogrešnu sliku da je izuzetno. Sliku koju treba stvoriti u glavi djeteta je da je ono SPOSOBNO, ali ne i izuzetno. Danas vlada poplava "darovite" djece. I moj mlađi je u PCM dobio kategorizaciju darovitosti, što nije točno. On je bistar, snalažljiv i možda mrvicu iznad prosjeka, ali daleko je od istinske darovitosti koja je jako rijetka.
Dakle, trebaš pohvaliti dijete, trebaš se veseliti, ali nije pametno uvjeravati ga da je iznimno ako nije. Prvo to trebaš posložiti u svojoj glavi, što očekuješ od njega i sebe. Jer kad dođe u školu, očekivat će da mu se svi dive, a otkrit će da je samo jedan od mnogih, od kojih su neki bolji, poneki rijetki i puuuuno bolji. Ako dijete na vrijeme ne pripremiš na život, život će ga opaliti tamo gdje si ga pretjerano štitila.
Peterlin x
Koja je mjera neškodljivog divljenja?
Uživaj u djetetu i divi se. Naravno da su nam naša djeca predivna. Ali ako hvališ, hvali uloženi trud. Djetetu će tako biti puuuno lakše.
Hug!
Mjera neškodljivog divljenja = iskrenost
Moji su sinovi od pelena bili navikli na to - ako sam bila zadivljena, to su doznali, ali ako nisam bila oduševljena - to su također doznali. Uobičajena rečenica kritike bila je "Mislim da možeš i bolje."
to mi se čini kao totalno nepouzdana metoda #mediteranskamater
X
Evo teme za mene.
Jučer mi dijete iz škole priča da su imali likovni, da je krasno nacrtala, dobila odličan, ali je kolega dobio tri jer nije pratio upute. Okej, ne ocjenjuje se talent već sposobnost praćenja upute. Ali ipak, ...?
Onda da neke kolege ne pišu zadaće, ne znaju brojati, ne znaju slova, i tako. S klincem nitko doma ne radi. Dijete ne zna jer je zanemareno. Moja bi bila isto tako da ne posjednem svaki dan i ne dam od stola dok sve ne napravi.
Koga se tu i što ocjenjuje? Ja bih rekla da dijete dobije jedan i kažnjeno je jer doma nema roditelje koji vode brigu, a to je nepravda do bola jer ga se zakida za start u životu. Prvo od roditelja, onda od škole i zajednice.
Shvaćam da je tu uloga dnevnog boravka dobra, ali ovo dijete ne ide ni u taj boravak.
Žuta, nema ti gore stvari nego se petljati i stvarati mišljenje temeljem izjave svog djeteta. Prvo, nemaš pojma što se u toj obitelji i s djetetom događa. Drugo, ni tvoje dijete ne može objektivno procijeniti o čemu se radi. Treće, ne trebaju te zanimati druga djeca niti se trebaš nad njima zgražati. Gledaj svoja posla jer ti je, inače, mali korak od popovanja na forumu do popovanja na roditeljskom sastanku.
Sigurna sam da ne bi željela da drugi komentiraju tvoju djecu, a da nemaju pojma u kakvim okolnostima odrastaju.
Sorry ako sam preoštra, zbilja pišem u najboljoj namjeri
jer dijete koje si sad slučajno opisala upravo je moje dijete u 1. razredu (davnih godina).
Moj je jednom dobio 4 ili cak 3 iz likovnog jer isto nije slijedio upute. Trebali su nesto raditi tockicama sitnim, on je obojao dio
Najgori mi zapravo tjelesni. Evo ga sad je u 2.frustriran zbog stoja na rukama.
U prvom ga zezalo preskakanje užeta
Ali on je tako motorički nespretniji zbog Aspergera, i tu ne znam što da radim. Koliko god se trudio, pogotovo u višim razredima, ne bude mogao imati dobre ocjene
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
