Pa da, kako drugačije tako smo i mi ali da ona napiše slovo ili pročita ne riječ nego slovo nije bilo šanse. Neće pa neće i na sam spomen bi počela histerično plakati.. e sad tko zna da sno inzistirali bili se to odbilo od glavu.
Kad je ona sama naučila a da mi to nismo ni znali došla je i pokazala.. sreća je u tome da je to bilo prije škole.
Kad su u vrtiću u predškoli ispunjavali one bilježnice i kad su na kraju donijeli kući pokazati, ja gledam bilježnice kao da su pale u vodu... izgužvane posušene. Pitam ju jel joj se prolilo nešto.. nije.. jel ti palo u vodu.. nije i onda mi sine sto posto je stalno prala ruke kad su to riješavali i kaže teta jooj je.. a zato je svake 3 minute išla u wc.
Njoj je to razdoblje bilo strašno stresno oko polaska u školu od straha da neće savršeno odraditi.
Sad je puno lakše, radimo s njom na tom opuštanju, a i urodilo je plodom: Na tebi je da odlučiš hoćeš tjerati do savršenstva i ne stizati pa dobivati loše ocjene ili ćeš olabaviti pa dobivati dobre. Tu joj se dogodio klik.