 |
|||
A kakvu tugu (i zasto?) djetetu donosi, ako ima 4 iz tjelesnog? Pa sta da ima 4, ne mora u svemu bit odlicno. Nikakav smisao ocjena, ako se poklanjaju,ne vidim. S druge strane, ne vidim zapravo ni smisao ocjena iz tjelesnog - bolje mi svakako djeluje da je tjelesni puno cesce, a bez ocjena.pulinka prvotno napisa
Al čemu 4 odmah u prvom razredu na tjelesnom?! Šta je poruka? Motorički si malo nespretniji i tjelesni ćeš imat 4. Ako je dobila u prvom, garant joj planira tako ocjenjivat i kasnije.
Nije dijete krivo što nema te predispozicije.
Kao ni na likovnom, ni galzbenom. Jel nosi pribor, jel se trudi? Jel zna teoriju iz glazbenog?
S tim vještinama se rodimo ili ne, ne utječemo na njih.
Znanje itekako ovisi o našem trudu i radu, na njega pojedinac može utjecati svojim angažmanom.
Na prvo pitanje, ja uopšte nisam analizirala dete i njegova osećanja, mene bi interesovalo obrazloženje učiteljice.
Na drugo- ja generalno ne vidim smisao ocenjivanja. Kao što si sama rekla, puno bi bilo bolje da češće vežbaju, a bez ocena.
Zašto je dobro da im se ocena pokloni iz fizičkog i ako je ne zaslužuju?
Pa, ovako, moji se osećaju kao da im je trud priznat i nagrađen, aktivno učestvuju u fizičkom (što mi je najbitnije) - i osećaju se tamo dobro, bez puno stresa ocenjivanja.
Deca koja svoju ocenu iz fizičkog zasluže su ionako aktivni sportisti, i često se baš zato štede na času, često rade čak manje nego "trapavci". Ali naravno uglavnom mogu da dostignu standarde ocena, osim samog učestvovanja na času.
To ti je kao bistro dete naviklo da ide na inteligenciju. Pa će recimo znati perfektno lekcije ali zaboraviti domaći, pričati na času, ne učestvovati mnogo u zajedničkom ponavljanju jer mu je dosadno, možda i dobacivati na času itd.
I sa druge strane strašno vredno dete, koje ispunjava sve obaveze tačno, ne pravi probleme, uglavnom ima tačne odgovore, ali neka pitanja najsloženijeg nivoa znanja neće uspeti da odgovori potpuno, jer su mu tolike sposobnosti.
Koje od njih dvoje zaslužuje peticu? Prvo, drugo, oba, nijedno?
To svaki nastavnik procenjuje za sebe.
To zavisi od toga sto ocjenjujes, trud ili znanje (spretnost). Ako vise ocjenjujes trud, a manje znanje - onda ti moze na kraju dijete koje malo toga zna imat izvrstne ocjene, a koje zna duplo vise, lose ocjene... to mi bas nema smisla, i sve se pobrkaja sam vise za znanje nego za trud. Iako nisam protiv truda... al smatram i da bi ocjene trebalo dozivljavat kao neki putokaz sto ti dobro ide, sto ne ide, oko cega se vise trudit, prema cemu se usmjerit...
A sad, upisi u srednje, to je zaista povezano... al, i tu svak nosi dio odgovornosti, ukljucivo roditelje kojima je problem cetvorka iz tjelesnog.
Eto vidiš, zeznuto jeTo zavisi od toga sto ocjenjujes, trud ili znanje (spretnost). Ako vise ocjenjujes trud, a manje znanje - onda ti moze na kraju dijete koje malo toga zna imat izvrstne ocjene, a koje zna duplo vise, lose ocjene... to mi bas nema smisla, i sve se pobrka
A sad, upisi u srednje, to je zaista povezano... al, i tu svak nosi dio odgovornosti, ukljucivo roditelje kojima je problem cetvorka iz tjelesnog.
Jer je nepravedno i nepedagoški, I demotivišuće, što je prilično važno, da vredno, radno, poslušno dete koje se trudi zakineš više nego što ga je priroda zakinula- a opet je činjenica da dete treba da ispunjava i veći deo standarda znanja za ocenu koju mu daješ, inače stvarno ništa nema smisla.
I obrnuto, ne činiš uslugu bistrom detetu ako mu šalješ poruku da sve može postići samo na bistrinu. Slično mu dođe i za sve veštine koje Lili spominje.
Tako da je ocenjivanje tako male dece baš težak posao ako ga shvataš malo šire od samog znanja.
Naravno da su ocene znak, i usmerenje, ali su i propusnica za dalje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom