1. razred: program i ocjenjivanje

[martinaP]

Zuska, kod nas nije tako.

Zadatke s rijecima cijeli prvi razred cita uciteljica. Tecno moraju citati krajem drugog (!) razreda. U prvom r. interpunkciju, veliko i malo slovo, tocke, usklicnike.... ispravlja ali to ne utjece na ocjenu (dok god to nisu obradili). S gradivom se ne zuri, ako vecina nije svladala ne ide se dalje.

Ima djece (jedno do dva u razredu) s kojima treba vise raditi. Ona je u skoli u 7.15 i radi s njima prije nastave (djeca bez "papira", tako je bilo i u prosloj generaciji.

Ocjene u prvom razredu su "stimulativne". Nije cilj ubiti djecu u pojam. Zadace nema previse, vikendom uopce nema. Svaki iduci razred kriteriji su malo strozi. U peti razred dodju "izdrilani" a da toga nisu ni svjesni.

Svako drugi, treci dan se zahvaljujem svemiru sto je i drugo dijete kod iste uciteljice, jer tek u petom (sad u sestom) razredu vidim kakav dobar posao je napravila.

Trecoj cu odgoditi skolu, pa ce i ona kod iste (Bog joj dao zdravlja)

[Jadranka]

Moj isto nije znao citat. Mozda slovo po slovo pa jos pola minute za shvatit koju je rijec procitao. Sad (u prvom razredu je) cita solidno, al ne toliko dobro da procita titlove, no, cita s razumijevanjem, zadatke s rijecima sam cita, razumije i rijesava, procitali su vec 6 lektira, i uopce, meni se sve to cini dosta dobro. Mislim da i vecina druge djece u razredu nije znala citat prije polaska u skolu.

[casa]

Meni se cini da jednostavno ako imas solidnog citaca, nemas brige kakvu ces uciteljicu dobit. I naravno, puno je i u promatracu. Roditelj odlikasa drugacije dozivljava ucitelja od roditelja zaboravnog i zaigranog djeteta s trojkama. Ovo je istina ma sto mi mislili o tome.
I osobno mislim da su zadatci iz matematike premalo zahtjevni, ovi problemski. Da ne poticu i ne formiraju problemsko razmisljanje kako bi mogli, a da je danas korist od zbrajanja i oduzimanja bez problemskog razmisljanja nikakva...
I sto se tice interpunkcije, moj je prvas prosle godine dobio 4 iz diktata samo s jednom greskom jer recenicu Koji je danas dan? je napisao s usklicnikom. On je tako shvatio, kao, ajme dana... I mislim, jedna greska u tri recenice jest 4. Mislim da ta recenica jest bila dvosmislena, ali ako je procitana s upitnom intonacijom...

[Jadranka]

Moj ima skoro sve petice i iz hrvatskog, matematike i pid-a. Mislim da je jucer dobio prvu cetvorku iz matematike, jer nije znao rijesit zadatak s jednadzbom - otprilike je takav zadatak. Ovak ucitelj je dosta zahtjevan. Zato ima trojke i cetvorke iz likovnog :D al neka ima, grafonotorika mu zaista (jos) nije jaca strana. No, napredak je ogroman.

[čokolada]

Meni se isto čini da udžbenici obiluju šablonskim zadatcima, a da je premalo onih za razbijanje glave. Samo, što se dogodi - naiđu li roditelji na problemski zadatak, eto njega na fejsu! Onda drvlje i kamenje po učitelju, roditelj napiše kako je dao zadatak susjedu i rođaku pa ga ni oni nisu znali riješiti, a baka umirovljena učiteljica konstatira da su te nove generacije učitelja za drek....i krene pljuc po svemu.
I ja dam par puta pitala kako i zašto se nešto radi, ali su mi argumentirano objasnili zašto je to baš tako, a i sama sam se kasnije uvjerila da su bili u pravu.

[čokolada]

Inače, Zuski za utjehu najveće su razlike u 1.r., do 4. se razreda svi izniveliraju. Oni napredni ne krenu nikad učiti jer sve kuže i pamte bez truda, oni sporiji ako imaju poticaj (i nemaju neku izrazitu teškoću), zapnu i dostignu ove prve.

[Jadranka]

Meni su bas super ti nesablonski zadaci, neovisno o tome znalo ih, ili ne, moje dijete rijesit, i koju ocjenu zbog njih dobilo. Sve sto potice djecu na razmisljanje mi je super.

[Peterlin]

Da, te nestandardne zadatke smo mi smišljali doma. U ono vrijeme još je bilo i dječjih enigmatskih časopisa, ali ne znam kako je sada.

[sillyme]

Da, ja sam probala par stvari, dobila je moja npr onu Cvrčak vježebnicu - to je bila samo hrpa šablonskih zadataka, rješavala ih je neko vrijeme dok ju je motivirao ponos kako zna rješavati sve te zadatke
Probali smo i učilicu i još neki CD sa mat zadacima, isto previše šablonski
Na kraju sam našla kolekciju zbirki problemskih zadataka po razredima, koji su bili zadovoljavajuće nešablonski, pa ih ponekad oboje malo gnjavimo doma da ih rješavaju, tek toliko da ne misle da je sva matematika ta školska I da počnu razmišljati van šablone. Preporučam i stare klokan ispite, ima baš zgodnih zadataka...

[Vrijeska]

Možda je učiteljica malo zahtjevna i stroga, ali ako ju djeca vole, čini mi se da ju oni ne doživljavaju isto kao roditelji i ne vide tu zahtjevnost kao nešto negativno ...
I naše su bile ili jesu zahtjevne, ali su zato djeca došla spremna u 5. razred...

Ne vidim zašto je djetetu ocjenjivanje tako nov pojam ... pa zna se da je škola = ocjene, ili se ne zna? zar dijete nije bilo u doticaju s nekim starijim djetetom, prijateljem, rođakom koje bi tu i tamo spomenuo ocjene ...

Zuska, napisala si puno toga, više manje se slične teme javljaju vezano uz prvašiće, i mislim da se većinom javljaju mame kojima je tek prvo dijete krenulo u 1. razred... (btw.s drugim će sve biti lakše ...)
Ili možda, jednostavno vi koji imate malo više izazova sa školovanjem, otvarate topice, pa se stvara dojam da je prvi razred "koma" ...


ja se više niti ne sjećam konkretnih problema i muka, tako da nemam neki savjet
eventualno za matematiku - zadaci s riječima se mogu crtati (neka dijete nacrta jabuke, olovke, kruške, već što se zbraja i oduzima; ili neka zamisli da su bojice jabuke i nek zbraja i oduzima; također još uvijek se mogu nabaviti štapići za računanje)

analizu i sintezu djeca mogu vježbati uz igru od najranije dobi (s mlađom djecom igrajte igru rastavljanja na slogove, kaladont, prvo i zadnje slovo riječi, "čitajte" natpise na dućanima, registarske oznake, dajte mu olovku u ruke i crtajte morske valove, uzmite bilježnice i knjige od starijeg djeteta i nek vam slaže priče po stripovima i sl.)

[Peterlin]

Da, ja sam probala par stvari, dobila je moja npr onu Cvrčak vježebnicu - to je bila samo hrpa šablonskih zadataka, rješavala ih je neko vrijeme dok ju je motivirao ponos kako zna rješavati sve te zadatke
Probali smo i učilicu i još neki CD sa mat zadacima, isto previše šablonski
Na kraju sam našla kolekciju zbirki problemskih zadataka po razredima, koji su bili zadovoljavajuće nešablonski, pa ih ponekad oboje malo gnjavimo doma da ih rješavaju, tek toliko da ne misle da je sva matematika ta školska I da počnu razmišljati van šablone. Preporučam i stare klokan ispite, ima baš zgodnih zadataka...

Moji sinovi su one Cvrčkalice rješavali ljeti, to je dobro da se ne zaboravi staro gradivo, ali nije neki izazov.

Na web stranici Antonije Horvatek ima i kućica za darovite, bar je bila prije par godina. Ček malo da vidim...da - ovdje: http://www.antonija-horvatek.from.hr/

U Riznici ima za svaki razred materijal za redovni rad i za darovite. Bujrum!

Osim toga, ima kućica za učenje čitanja, jer je profesorica prepoznala nezadovoljavajuću vještinu čitanja kao velik problem pri savladavanju gradiva matematike u višim razredima osnovne škole. Svaka joj čast!

[Jadranka]

Ja sam slicnog dojma kao Vrijeska.

[Zuska]

Vrijeska i ostali, moje dijete je u 1. OŠ došla kao polučitačica, znala je čitati, ali polako. Od 5. godine je zbrajala i oduzimala. Nismo se pripremale za školu, osim što inače puno čitamo, stvaramo, pričamo itd. Ona sad ima sve petice, osim matematike (u 1. polugodištu je imala sve 100%), sad je na 4 (iako ima i jednu 2 i jednu ili dvije 3). Iz hrvatskog i prirode dobila je par četvotrki, ali ima više petica.
Dakle, nisam se žalila zbog njenih ocjena. Vidim da su joj višeslojni matematički zadaci još uvijek teški, a bili su joj jako teški pred 2-3 mjeseca kad je sporije čitala. Jednostavno nije mogla sama pročitati i shvatiti da mora u zadatkku imati najmanje 3 računske operacije.
U hrvatskom joj šteka samo pisanje rečenica do mjere da ih ne napiše sve besprijekorno, nego negdje napiše ružno r, ili zamijeni interpunkciju... Po meni to nije drama u 1. osnovne. Ali 3 mi se čini prekrutim za takve greške kod djece koja tek uče pisana slova. To što se meni čini, ne znači da je to krivo, ali zato služi forum da propitam

Poanta je u tome da je ona među boljima u razredu (a već je dobila ocjene od 2 do 5), ali i da u tom razredu ima već dosta jedinica i da ih dobivaju i lošiji i odlični učenici i da imaju raspon ocjena od 1 do 5. To mi se učinilo to much za 1. osnovne. Inače nemam problema s ocjenama, ali očekivala sam da je 1. OŠ ipak malo labaviji što se toga tiče kako se djecu ne bi ubilo u pojam i odmah se na početku stvorile tolike razlike. Ako dijete lošije čita, to se odražava i na prirodu i na matematiku, i evo ti lošeg učenika koji će proći s 3 i 4, a zapravo mu je samo malo dulje trebalo da savlada čitanje...

Alarm mi je zazvonio kad mi je curka nakon mjesec dana ocjenjivanja jednu djevojčicu opisala kao "ona ima same jedinice". Štrecnulo me i zabolilo srce. Nitko ne bi u 1. osnovne trebao imati same jedinice, ni jedinice uopće
1. osnovne....početak...*****umiša.

[Peterlin]

Zuska, vrijeme je za roditeljski.... i za informacije prije toga. Pitaj i traži kriterije, traži metode kako možeš pomoći djetetu, pitaj kakav je općenito uspjeh razreda iz pojedinih predmeta itd. Sve što si ovdje pitala (i doznala) pitaj i tamo.

S druge strane, bojim se da pravu kvalitetu razredne nastave nećeš prepoznati još godinama, dok ti dijete ne dođe u više razrede, ali tu nema pomoći. Neke stvari koje ti se sad čine lošima pokazat će se boljima, ali i obrnuto... To ne znači da treba okrenuti glavu na drugu stranu. Treba obraćati pažnju.

Dobro si krenula, ali neke stvari jednostavno ne možeš prepoznati unaprijed. Moj stariji (dijete s teškoćama i papirima) na kraju osnovne škole bio je odlikaš bez mrlje i učenik generacije, za kojeg neki profesori nisu ni znali da ima IP, a opet je imao hrpu rupa koje su mu otežale srednju školu (njemački, kemija, a o povijesti da i ne govorim).

[Mima]

Dojam, ja bih rekla, ovisi o učiteljici. Ja isto nisam imala dojam da je prvi razred težak, niti niži razredi općenito, jer je moja kći imala vrlo blagog i nezahtjevnog učitelja. Svi u razredu su prolazili s pet, a skoro svi su imali i sve petice. Četvorka je bila loša ocjena. Znači - ja nisam imala dojam da su niži razredi OŠ teški (dapače). Ali moram reći da čujem sve češće ovakve priče o zahtjevnim učiteljicama u nižim razredima, pa ne znam je li to možda neki novi trend među mladim učiteljicama.

[vertex]

U razredima moje djece je isto bilo svih ocjena u nižim razredima, pa i u prvom. Radi se o dvije različite škole i 5 različitih učiteljica, raspona od početnica pa do pred mirovinu. Doduše, nije bilo slučaja da netko u prvome ima baš same jedinice.

[Jadranka]

Ucitelj (sa sirokim rasponom ocjena) od moga je definitivno u kategoriji starijih.

Moji necaci su pak u maloj seoskoj skoli u kojoj imaju sve petice. Mala se sokirala kad je u drugom razredu dobila prvu cetvorku. Je da su oboje vrijedni i pametni, al bas da samo petice dobivaju - meni je to pretjerano.

[Mima]

Pa nisu niti kod moje dobivali baš same petice, ali svakako nisu dobivali niti jedinice i dvojke šakom i kapom.

I svakako nisu bili ovakvi rigorozni kriteriji, niti je učitelj spuštao na diktatu ocjenu radi interpunkcije ili velikog slova, što nisam baš uopće sigurna da se uči u prvom razredu.

[nevena]

Na kraju svega pročitanog ja zaključujem da najviše ovisi o učiteljici, koja ima mogučnost izvuči najbolje iz djeteta i potaknuti ga a ima i mogučnost već u prvom razredu ga ubiti u pojam...
Gradivo je isto, ocjene su svugdje već u prvom razredu, iako ih nebi trebalo biti, jer važno je da dijete napreduje a naravno da ne napreduju svi identičnom brzinom

[nevena]

Evo čitam što je Martina P napisala, pa usporedjujem sa onim što je Zuska napisala a i s onim što imamo mi, razlika nebo i zemlja

[Peterlin]

U razredima moje djece je isto bilo svih ocjena u nižim razredima, pa i u prvom. Radi se o dvije različite škole i 5 različitih učiteljica, raspona od početnica pa do pred mirovinu. Doduše, nije bilo slučaja da netko u prvome ima baš same jedinice.

Ako dijete u prvom osnovne ima same jedinice, učitelju je to alarm za dvije stvari:

- preispitati vlastite kriterije
- predložiti opservaciju (ako dijete stvarno ima neke poteškoće), ali to znači uključivanje stručne službe i tima

Ovo nas vraća na početak - učitelji nisu educirani za djecu koja nisu prosječna.

[vertex]

Slažem se. Možda je nešto od toga i napravljeno, ne mora Zuska to ni znati tj to nije informacija koju bi drugi roditelji trebali imati. Ali nisam pažljivo čitala cijelu temu, ne znam šta je sve napisano.

[Lili75]

Zuska,

Točno znam o čemu pišeš. To ti nije do škole nego do same učiteljice. Imamo vrlo sličnu situaciju u razredu kod mog sina, učiteljice su stroge i zahtjevne (takve sam i tražila), isti kriteriji kao kod tvoje kćerke, a bome i vrsta zadataka i ocjenjivanje.
Dakle, kod kćerke u istoj školi nisam ni znala za 1. razred,a lijepo su napredovali. Kod njih u razredu (ima ih 28) zaista ima svakakvih ocjena od 2-5 (jedinica mislim da nemaju ili ih je vrlo malo). Meni je čudno da djeca dobivaju iz likovnog i tjelesnog ocjene manje od 5, ono dijete se trudi to je najbitnije, pa nije svatko Picasso ili budući atleta.

Imali su jedan test prije par mjeseci (svi prvašići imaju iste testove, učiteljice se dogovaraju) iz kojeg su djeca dobila koma ocjene, u nekim razredima jedinica na bacanje (moj je tad dobio 4, a ne voli 4ke) i ne znam zašto takve testove ne ponište. Ili je test pretežak ili bude nekih začkuljica s namjerom ne da se potvrdi znanje nego kao da se traži rupa u znanju, zapetljano i za odrasle razumjet ili nešto djeci nije dobro pojašnjeno (imamo dodatan problem u razredu djevojčice koja je nasilna, maltretira djecu + ometa nastavu, inače jako inteligentna curica, u postupku smo rješavanja ovog issue). E sad ovako napisano to je gledano iz te neke tvoje perspektive (majke 1.djeteta koje je krenulo u školu).

Ali postoji i druga prespektiva. Učiteljice ih jako lijepo uče radu i redu, disciplini, poštivanju pravila, izvrsno rade u boravku i sigurna sam da će ovaj njihov razred doći spreman u 5. razred samo tako. Nevjerojatno brzo napreduju, traži se od njih puno, al i daje im se. E sad možda ja ovako pišem jer moje dijete ima 5-ice i savladava gradivo bez problema. On recimo najviše voli upravo te "kompleksnije" matematičke zadatke. Mislim da djeca mogu puno više nego mi mislimo.

Moj savjet bi bio da pred djetetom nikad ne govoriš ništa negativno vis-a-vis učiteljice, škole, težine gradiva (što vjerojatnio ni ne radiš) nego da poradiš s njom na tim malo "slabijim" točkama.

Ja gledam neki dan usporedbu pisanja iste lektire za sina i kćerku, ajme razlika nebo-zemlja šta se traži kod njega, a šta se tražilo kod nje prije 3 god kad je bila prvašić.

A ovo što je Jelena spominjala ispred-iza 3-4-5, moja i sinova logika nikako nije išla na način kako ih se podučava, pa sam mu na kraju rekla: znaš šta ti napravi tako kako se traži, a mi ćemo dalje svojom glavom kako smo i dosad i bok. Nekad nije ni do učiteljica nego do šašavih udžbenika.

[Lili75]

Ucitelj (sa sirokim rasponom ocjena) od moga je definitivno u kategoriji starijih.

i kod nas starija učiteljica (ova glavna).

Slažem se. Možda je nešto od toga i napravljeno, ne mora Zuska to ni znati tj to nije informacija koju bi drugi roditelji trebali imati. Ali nisam pažljivo čitala cijelu temu, ne znam šta je sve napisano.

Ovo isto može biti, al to su povjerljivi podaci.

[čokolada]

Moja je velika jako voljela svoju superstrogu učiteljicu i onaj put kad je dobila lošu ocjenu iz diktata jer nije stavila nijednu točku dobro je zapamtila i otad ponavljala sama sebi: a gdje mi je točka? Čak joj je i štoperica postala mila kad je prvi matem. diktat dobila 1.
Štopala im je i brzinu čitanja (broj riječi u minuti), iz tog je redovito imala 2.

To mi je sve bilo prihvatljivo. Ono što mi nije bilo prihvatljivo bilo je to odgovaranje na pitanja svojim riječima i tu sam djetetu otvoreno rekla da je to glupo i da je u pravu, ali da sistem traži tako. Jednako se tako nisam libila poslati je da reklamira učiteljičine pogreške (u testu, diktatu, zadatcima...), Svatko može pogriješiti, ali ako se od djece traži odmah takvo savršenstvo, onda bome i djeca mogu tražiti bezgrešnu učiteljicu.

[Lili75]

Moja je velika jako voljela svoju superstrogu učiteljicu i onaj put kad je dobila lošu ocjenu iz diktata jer nije stavila nijednu točku dobro je zapamtila i otad ponavljala sama sebi: a gdje mi je točka? Čak joj je i štoperica postala mila kad je prvi matem. diktat dobila 1.
Štopala im je i brzinu čitanja (broj riječi u minuti), iz tog je redovito imala 2.

To mi je sve bilo prihvatljivo. Ono što mi nije bilo prihvatljivo bilo je to odgovaranje na pitanja svojim riječima i tu sam djetetu otvoreno rekla da je to glupo i da je u pravu, ali da sistem traži tako. Jednako se tako nisam libila poslati je da reklamira učiteljičine pogreške (u testu, diktatu, zadatcima...), Svatko može pogriješiti, ali ako se od djece traži odmah takvo savršenstvo, onda bome i djeca mogu tražiti bezgrešnu učiteljicu.

Čoksa tako je i moj jednom zaboravio točku, nakon toga više ne zaboravlja
Isto djeca vole učiteljice bez obzira na zahtjevnost.

[sirius]

Moja zaboravlja i dalje.

[Jelena]

Moj šizi na matematiku..ono 57+34= 57+30+4=87+4=91 i nikako joj to ne ide...ona izračuna svojim načinom i dođe do rezultata...e sad učiteljica u boravku je oduševljena i kaže mi: Ja vam ne znam kako ona dođe do svojih rezultata ali ne računa kako učimo al mene oduševljava kako ona svojim putem i sve joj je točno.
Razredna učiteljica joj zna iskomentirati: Očito ne razumiješ .

Ja sam isto imala problem s krutim nastavnicima (nenadarenim ). Ja npr. i danas oduzimam uz pomoć zbrajanja. Npr. ako je netko rođen 1984., ja računam da ima godina 16+19=35. Znala sam s negativnim brojevima računati prije škole isto na svoj način i onda mi je bio problem prihvatiti školski. Nisam prihvatila, samo sam nekako preživjela i svladala koliko se tražilo od nas, ali i dalje radim po svom.
A sjećam se drame iz optike iz fizike u srednjoj gdje sam ja riješila zadatak na drugi način i nisam vidjela ni ja ni moj učeni dio obitelji gdje je greška, nije ni nastavnik vidio, ali je znao da on hoće drugačije. Tu donekle pomaže stara slava pa te ne baci na koljena jedna loša ocjena.

Ja djetetu stvaro usput dajem zadatke. Nekad me šokira da zna, nekad mu dam zbilja preteško - npr. jučer sam pitala za stolom koji je danas datum. Mali ko iz topa veli: "Danas je 14., a sutra je 15!" Ja sam ga onda pitala - ako je u ponedjeljak 15., koji je onda u srijedu. Nije znao (3,5 god.)

[čokolada]

Moja zaboravlja i dalje.

Jasno je da tako ne bih radila da nisam vidjela da dijete uz veliki trening ipak polako napreduje. Ali tako valjda svi, prvo isprobaju sve što mogu, a kad vide da ne ide nikako, onda je jasno da je velik problem u igri.

[sillyme]

Temeljem dosadašnjeg iskustva s velikim bi oprezom uzela izjavu djeteta da "x ima same jedinice" kao tocnu.

O "vlastitim" načinima računanja matematickih zadataka - tome bi pristupila s velikim oprezom, jer pomnijom istragom kako je dijete doslo do rezultata zna se otkriti da su to metode koje funkcioniraju u ogranicenom broju slucaja i kad ce se krenuti na drugačije zadatke te iste metode će davati krive rezultate a dijete nece imati usvojen ispravan način. Ako dijete zna objasniti točno kojim postupkom dolazi do rezultata i taj je matematički ispravan onda ok, no rekla bih da je većina njih najčešće na krivom tragu, pravih genijalaca je puno manje nego roditelji vole misliti...

[čokolada]

I ja se priklanjam standardnoj metodici matematike, ma koliko nekima bila spora. Ima svoju logiku.

[čokolada]

Meni je isto lakše izračunati 2019 - 1971 zbrajanjem 29+19, ali to je ok da veliki broj ljudi kasnije usvoji neke svoje načine. Osnove moraju pravilno shvatiti svi.

[andream]

Netko je napisao da je učitelj pisao u e-dnevnik da učenik računa na prste. Zanimljivo, učiteljica mlađeg je rekla da neka samo računaju koliko god treba i ručnim i nožnim prstima, zato i imamo tijelo da ga koristimo Kod starije je pak druga učiteljica rekla da to spriječimo što ranije.
Za lektiru i ne znamo što imaju jer sve čitaju i obrađuju na satu, dok su kod starije bili uvedeni i listići koje su lijepili u teku (popunjavali nakon što su samostalno doma pročitali) i tek onda na satu obrađivali.
Tako da postoje razlike velike i unutar škole, a ne samo od škole do škole.

[sillyme]

Meni je isto lakše izračunati 2019 - 1971 zbrajanjem 29+19, ali to je ok da veliki broj ljudi kasnije usvoji neke svoje načine. Osnove moraju pravilno shvatiti svi.

Da ali tvoje je matematički apsolutno ispravan način koji se uči u prvom razredu OS - veza oduzimanja i zbrajanja, da ako je x-y=z onda je z+y=x i mozes traziti z i na jedan i na drugi nacin. I netko je jako puno to puta u prvom i drugom razredu ponovio dok nije naučio i sad mu je "prirodno" i "lakse" a da se uopće ne sjeća kako mu u prvom nije bilo ni prirodno ni lakše...

[Jelena]

I ja se priklanjam standardnoj metodici matematike, ma koliko nekima bila spora. Ima svoju logiku.

Ma i ja! I ne samo to - mene je djed učio starinski i neke druge stvari kad sam bila bolesna. Točno matematički, ali mi je bilo baš problematično onda usvajati onako kako se tada radilo. Srećom da se tog dobro sjećam kao stresnog, pa ću se potruditi ako me mali bude pitao naučiti trenutnu tehniku.

Što se ocjena tiče - moje dijete već sada hoće nagradu za koješta. I sama ne znam kako da se postavim tu. Znam reći - ma kakva nagrada, pa to se mora napraviti, al on onda bilošto izmisli što bi mu moglo biti nagrada i kaže npr. e onda za nagradu idemo u park, a ionako smo rekli da idemo u park, samo neka se to zove nagradom. Nekako pokušavam to neutralizirati, ali ne znam koliko je to loše, odnosno je li dobro da ipak malo teži nagradi nekoj.

[Vrijeska]

ovisi li sve o učiteljici, ili je možda i do novih generacija - djece i roditelja?
ili je taj pojam "nove generacije" neka fama koja sada vlada u nas

naše učiteljice su srednjih godina, ali sve do jedna kažu da nove generacije iziskuju i nove metode (nažalost, sva moguća papirologija, značke koje moraju zaraditi, teško se stignu educirati ili nemaju uopće edukaciju koja bi im pomogla da nauče nove metode)

puno je više djece koja iziskuju prilagodbe, roditelji su pretjerano zaštitnički nastrojeni, nema više autoriteta i poštovanja, kod kuće se negativno govori o učiteljima i školi ...

i taj podatak "ima sve jedinice" također bih uzela sa zadrškom i djetetu rekla da ima djece kojoj treba malo veća pomoć, i da ju vjerojatno učiteljica i pruža, i također da razredni prijatelji također mogu pomoći takvom djetetu (kod nas rotiraju mjesta sjedenja svaka dva tjedna, i kad moju zapadne takvo jedno dijete, uvijek podsjetim da mu pomogne, pokaže prstom u knjizi na zadatak, da mu da prepiše itd.)

[silkica]

Temeljem dosadašnjeg iskustva s velikim bi oprezom uzela izjavu djeteta da "x ima same jedinice" kao tocnu.

O "vlastitim" načinima računanja matematickih zadataka - tome bi pristupila s velikim oprezom, jer pomnijom istragom kako je dijete doslo do rezultata zna se otkriti da su to metode koje funkcioniraju u ogranicenom broju slucaja i kad ce se krenuti na drugačije zadatke te iste metode će davati krive rezultate a dijete nece imati usvojen ispravan način. Ako dijete zna objasniti točno kojim postupkom dolazi do rezultata i taj je matematički ispravan onda ok, no rekla bih da je većina njih najčešće na krivom tragu, pravih genijalaca je puno manje nego roditelji vole misliti...

Ovako nekako i ja razmišljam.
U matematici je,po meni ,jako bitan redoslijed.Ako je zadatak:na livadi je bilo 3 leptira,pa je došao još 1,sam uvijek insistirala da piše 3+1,a ne 1+3,iako je rezultat isti.Razmišljala sam da je naučim da podatke smiješta na pravo mjesto,jer će kasnije to biti važno.
Sada,u trećem razredu,samo joj ponekad provjerim zadaću.Nema više potrebe ni za objašnjavanjem ni vježbanjem sa njom.

[Jelena]

ovisi li sve o učiteljici, ili je možda i do novih generacija - djece i roditelja?
ili je taj pojam "nove generacije" neka fama koja sada vlada u nas

naše učiteljice su srednjih godina, ali sve do jedna kažu da nove generacije iziskuju i nove metode (nažalost, sva moguća papirologija, značke koje moraju zaraditi, teško se stignu educirati ili nemaju uopće edukaciju koja bi im pomogla da nauče nove metode)

puno je više djece koja iziskuju prilagodbe, roditelji su pretjerano zaštitnički nastrojeni, nema više autoriteta i poštovanja, kod kuće se negativno govori o učiteljima i školi ...

i taj podatak "ima sve jedinice" također bih uzela sa zadrškom i djetetu rekla da ima djece kojoj treba malo veća pomoć, i da ju vjerojatno učiteljica i pruža, i također da razredni prijatelji također mogu pomoći takvom djetetu (kod nas rotiraju mjesta sjedenja svaka dva tjedna, i kad moju zapadne takvo jedno dijete, uvijek podsjetim da mu pomogne, pokaže prstom u knjizi na zadatak, da mu da prepiše itd.)

Bome si me u žicu pogodila. Ja sam od stare škole i ova mi priča s prilagodbom novim generacijama ide prilično na živce. Sad bi se svi koji na neki način opslužuju nove generacije trebali prilagoditi tome što se njima ne da pogledati u običan tekst nego sve mora biti jako zabavno da bi njima bilo lakše, da bi nam učinili uslugu i nešto pročitali. Kamon! Ona volja za istraživanjem što Zuska navodi u nekom postu za svog dječaka je neviđena kategorija. Zuska, drži se, takvi će sigurno biti traženi, to je vrsta koja izumire

[čokolada]

Bojim se da je taj trend simplificiranja gradiva neminovan, da ne kažem nezaustavljiv. Sve je manje roditelja spremno (željom ili vremenski) na žrtvovanje slobodnog vremena, sve je više djece s teškoćama (tu ima puno uzroka), sve je lošiji položaj učitelja i posljedično sve lošija selekcija kadra. Reforme se uvode navrat-nanos, učitelji se educiraju za sve osim za ono što im zaista treba.....nisam optimist.

[Mima]

Je li sve više djece sa teškoćama ili se teškoće sve više dijagnosticiraju? Mislim da sam već pisala o tome na forumu, kad sam ja išla u školu, mislim da je bio dobar postotak djece u razredu koja do kraja oš doslovno nisu naučila čitati. Bilo je poteškoća s matematikom, bilo je djece koja su bila izvan kontrole .. samo što se nitko nije trudio omogućiti toj djeci školovanje po njihovoj mjeri. Kako je sve manje roditelja spremno pomagati djeci, pa i to mi se čini baš suprotno, roditelji danas puno više shvaćaju važnist školovanja, od tuda i dolazi taj trud/pritisak da sva djeca budu odlična.

Što se tiče gradiva i pojednostavljivanja, po mom sudu škola je danas neusporedivo zahtjevnija.

[casa]

Ja se slazem da je gradivo preopsirno, ali jednako tako preplitko. I ozbiljno vjerujem da je recenica bez tocke, ocjena manje.
I prilagodit se djeci je lijepo, i kad oni uzivaju u nastavi je stvarno odlican osjecaj. Ali kad dode tren da se stogod nauci napamet, pa kad oni svisnu od uzasa, a roditelji o tome govore kao o yetiju, to je tren za plakat... I to jest drugacije, al tu se i ta djeca trebaju prilagodit skoli.

[Mima]

Rečenica bez točke može biti ocjena manje kad se nauči interpunkcija, a ranije ne bi trebala.

A sad ovo, gradivo preplitko, užas kad nešto treba naučiti napamet, to stvarno ne razumijem. Gradivo je duboko, široko, opsežno i širi se u svim smjerovima kao da ne kažem što. A napamet se uči od jutra do sutra.

[čokolada]

Ja to zaista u nastavi vidim u zadnjih 25 g. , opći pad motoričkih sposobnosti, pad ambicije, želje da se uloži ekstra trud. Prije stvarno nije bilo zamislivo da ti učenik od sata do sata ne otvori note pa tako 5 mjeseci, a to je sad prilično često, dok roditeljima tu nije ništa čudno (misle da se na satu može sve navježbati).

Ovo s pojednostavljivanjem najvidljivije je u RN jer se čak i ja sjećam kompliciranijih stvari koje smo učili iz prirode (ćirilicu da i ne spominjem). Kasnije u 5.r. bili su skupovi u mat. kojih sad nema. Razgovarali smo već da me buni kemija i biologija koje mi se sad čine opsežnije, ali tadašnje profe kažu da nije tako, ne znam...

[Mima]

Ne znam, nemam, jasno, takva iskustva, pa ne mogu govoriti, jedino što se danas iz ove pozicije zaista mogu sjetiti i prepoznati da su djeca koja su išla sa mnom u osnovnu školu definitivno imala neke poteškoće koje nisu bile prepoznate niti su se uvažavale, nego su ta djeca naprosto bila loši đaci.

Razredna nastava možda i jest pojednostavljena, i ona stvarno jako i previše odudara od viših razreda, zato i kažem da sve češće čujem o jako zahtjevnim i ambicioznim /mladim) učiteljicama u RN, jer sam do sada uvijek imala dojam da su niži razredi stvarno (pre)lagani u odnosu na ono što dolazi kasnije. Ali to kasnije se stvarno ne može uspoređivati s onim što sam ja imala u školi ..

[Vrijeska]

I tako moje jedno dijete u srednjoj, imaju Smrt Smail-age Čengića u udžbeniku. Pitam ja nju je l pročitala cijelo djelo, kaže nije i ne moraju ... A mi smo čitali cijelo djelo i još cijelo Agovanje učili napamet...I danas se sjećam : Sluge zove Smail-aga, usred Stoca kule svoje, a u zemlji hercegovoj.. Ajte amo sluge moje ...

A da ne kažem da smo na dvije abecede morali čitati, razumjeti što piše i napisati još ...

Slažem se da se teškoće brže dijagnosticiraju, ali se i titra oko te djece u neviđenim razmjerima ...

[Mima]

ahahaha je, titra li se titra .. kako smo ono govorili, titra im se

Ja svakako nisam učila Agovanje napamet, tako da takve stvari ovise o školi i profesoru, a ja recimo čujem da danas u nekim srednjim školama imaju lektire tjedno a ne mjesečno.

[tanja_b]

Khm, mislim da pitanje srednjoškolske lektire debelo prelazi okvire ove teme imali smo već rasprave na tu temu, a vidimo da se ni akademska zajednica ne može usuglasiti oko količine cjelovitog čitanja u srednjoj školi.

Što se osnovne škole tiče, moja zapažanja su nekako na tragu Miminih - niži razredi čine mi se jako pojednostavljeni (u odnosu na nekad), a viši su zatrpani gradivom koje se nekad radilo u srednjoj školi. Za svojeg sina imala sam dojam da u nižim razredima ništa ne rade, te su zadaće bile smijurija, a učio je zanemarivo malo i sve skupa za njega je to razdoblje bilo prilično demotivirajuće. Nisu ni u višim razredima zadaci puno kompliciraniji, ali je svega količinski više, a o programima pojedinih predmeta ne bih ovom prilikom

[čokolada]

O titranju ne bih jer smo tu temu prožvakali stoput, sit gladnom nikad ne vjeruje. Za sebe mogu reći da sam svojoj djeci izuzetno zahtjevan roditelj i bič božji veći nego bilo koji profesorski primjerak iz njihove škole. Pa opet neki od njih smatraju da titram jer ONI ne rade svoj posao.

[Marija]

Složila bi se sa casom da je gradivo preopširno, ali plitko; traži se toliko toga da nitko ne stigne razmišljati, uz izuzetak djece koja su sama po sebi izrazito talentirana i zainteresirana.

Prije par dana držali smo radionicu za gimnazijalce, 3. razred, i po-ne-znam-koji-put iznenadilo me kako ne razumiju elementarne stvari, koje su trebale sjesti u 7. i 8. razredu (iako im je gradivo neusporedivo opširnije nego u moje pradavno vrijeme).

[cipelica]

Meni se čini da su knjige danas grozne. Pisane su tako da izgledaju ‘guba’. Nabacano, nije lako pratiti nit što je bitno. Prozorčić ovdje, prozorčić ondje, puno boja, važne stvari malim slovima...
Kćer ima petice, rijetko bacim pogled i svaki put se zgrozim.
Puno više podataka nego u mojoj osnovnoj školi. Nema vremena za povezivanje, uspoređivanje..
Matematika dosadna i nezahtjevna, vrlo malo problemskih zadataka.
Meni se čini da djeca puno uče i malo nauče.