O kojojknjizi se radi?
 |
|||
|
|
|||
O kojojknjizi se radi?
Samo jos tip povodom ucenja sa detetom, tj pomaganja kod kuce: moje dete je mirno i poslusno, na casu uglavnom prati, osim kad mi sama kaze "ja sam se trudila ali misli imaju svoj put". Ipak, jako mnogo vremena radimo sa njom kod kuce, jer joj je jednostavno pretesko da sama po celo popodne provede nad knjigom u petom razredu. Podelili smo se pa sa babom radi matematiku, ja sam za jezike i muzicko, a muz za istoriju, geografiju, biologiju. I to je bukvalno jedno ozbiljno radno vreme, kada se spoje svi sati koje potrosimo sedmicno na kontrolu zadataka, preslisavanje i pojasnjavanje svega sto joj je nejasno.
Dakle, niko ne sedi sa njom i uci, nego smo na raspolaganju za sva pitanja, pojasnjenja, da prekontrolisemo uradjeno. I to je jako mnogo posla, i energije i zivaca...
Jesam vec rekla da sam duboko razocarana u skolski sistem?
Gotovo svaka je takva, ufff...jelena.O prvotno napisa
Što se titranja tiče, vjerojatno cure misle na to da neki učenici dobiju drugačiji test ili im se dozvoli da ga piše u produljenom vremenu, da mu daju više vremena pri usmenom odgovaranju, da mu razlome gradivo u više cjelina, da diskalkuličnima dozvole kalkulator, da dobiju pripremu-sažetak za test i sl. To se umjesto titranja zove IP ili PP i nije privilegija, nego pravo na osnovu teškoće (tko ima tu sreću da se IP/PP provodi, nisu svi te sreće).
Moja je imala prestrašnu situaciju u 6.r. kad joj je prvi put jedna profa (1.put ikad) skratila test za 20% i to pri čitanju ocjena i bodova naglas rekla, a razred kolektivno graknuo - tjedan je dana slušala kako je citiram: debil, mentalno retardirana, fali joj daska u glavi, glupača, treba s njom u specijalnu školu, oduvijek im je bila sumnjiva, IQ čovječje ribice, konačno imamo dokaz da je retard, njoj poklanjaju a mi moramo učiti, provlači se tako tko zna koliko već, nema pravde, mama joj sredila.....
Eto, tako vam stvari stoje, dragi roditelji, kad doma s djecom komentirate IP/PP.
Upravo na to sam mislila kad od zdravog djeteta radiš "poluinvalida" nesposobnog za život.
Ja nisam uopće čoksa mislila na ovo. Ne pričam uopće o djecama s poteškoćama nego općenito o nekim roditeljima i njihovom ponašanja spram vlastite djece (al valjda gledaš iz te perspektive zbog vlastitog iskustva).
Često su danas roditelji prezaštitnički raspoloženi, pa za sve opravdavaju postupke vlastite djece, sve je teško, njihovoj djeci ovako onako, djeci u 4. razredu mama šilji olovke i bojice, slaže knjige u torbi i sl., čita lektiru (djetetu koje je samo može itekako pročitat), kontrolira svaki korak djetetov i zapravo onemogućava djetetu da postane samostalno i sposobno samo odradit neke stvari. O tome pričam, kad kažem da se danas puno više titra oko djece, mislim isključivo na ovakvo ponašanje.
Oooo, to jako ovisi o nastavnom osoblju. Kod mog starijeg učiteljica je lijepo na svakom roditeljskom obrazložila kako stoje stvari i tamo nikad nije bilo problema s "nepravdom" za djecu koja su imala drugačije metode poučavanja.
Kod mlađega - jedna mama je doslovce sjedila na nastavi produženog boravka (neodgojeni klipan, nasilnički raspoložen, isto kao i ona - zlostavljao je druge učenike) jer škola nije našla načina da ju spriječi u tome i dogovori nešto drugo u najboljem interesu sve ostale djece. Da napomenem, taj dečko nije imao IP i nije ga nikad ni dobio (ne ulazim u to je li trebao ili nije) ali bilo je još djece sa IP i PP koji se nije mogao provoditi zbog konstantnog ometanja nastave. Katastrofa.... Ni stručna služba nije ništa učinila da se to riješi. Jednostavno smo otrpjeli. Iz perspektive srednje škole - nije svako zlo za zlo, jer moj mlađi sin je stekao visok prag tolerancije (to mu nije default, da se razumijemo) zbog situacije u razredu u OŠ, a također se naučio izboriti za sebe. To mu je dobro došlo u srednjoj školi i općenito u životu. Ja sam se uzrujavala, a on je jednostavno za sebe izvukao najbolje štose dalo. I sad tako radi.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.04.2019. at 10:06
a i dijete sma prosvjetnih dejlatnika koji su ispratili generacije i generacije djece, nikad neću zaboravit mamu kad mi je pričala da je skoro pala na dupe kad je vidjela jednu mamu kako veže vezice svojoj kćerki koja sjedi na klupi (mislim 6.ili 7. razred), a mala se razvalila na klupici i čeka da joj mater zaveže vezice (dijete kojem je moja mama bila razrednica, zna da je s djetetom sve ok).
Ja da to vidim, mislim da se ne bi mogla majke mi suzdržat i reć djetetu: Šta ti nije žao tvoje majke da se u svojim godinama ovako grbi da bi tebi zavezala vezice (klipačo, ajd taj dio ne bih dodala)?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 16.04.2019. at 10:16
nije ovdje riječ o IP/PP
to smo već savladali i nemojte nam to stalno spočitavati da ne razumijemo
nego se radi o općenitom "titranju" nad djecom (koja nemaju nikakve poteškoće) nego ih roditelji sami stvaraju
sama si dala primjer da ne otvore note pola godine i da roditelji ne vide u tome problem - to je jedan primjer titranja, roditelji im doma vjerojatno kažu da ne moraju vježbati, da se ne bi djeca slučajno umorila
titranje je i primjer da majka iz prethodnog posta zna sve što se događa u školi, i bolje od samog djeteta je upućena u zadaće, obveze i sl., i uvijek ima komentar na rad učitelja, stručen službe, ministra, predsjednika itd. - dakle ona zna najbolje
titranje je, kao što su rekli, stvaranje invalida od djece (i onih izvrsnih i onih malo manje izvrsnih)
Moram priznati niti ja ne vidim u višim razredima toliko angažiranih roditelja koji po cijele dane vise u školi. To je u nižim razredima izraženije što je i logično, ali dalje je više iznimka nego pravilo
S obzirom da mi je svježe u sjećanju prepiska preko mail grupe oko poklona za tete i u što se izrodilo apsolutno ne zelim takve grupe gdje svi mogu pisati što žele. Ima službeni kanal, papirić i bilješka u informativci kad je izlet/roditeljski i kraj.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom