Lili, imate grupu u kojoj dosta pricate o ometacici nastave? Pretpostavljam da njezina mama i tata nisu na toj grupi?
Lili, imate grupu u kojoj dosta pricate o ometacici nastave? Pretpostavljam da njezina mama i tata nisu na toj grupi?
Posljednje uređivanje od sirius : 16.04.2019. at 14:39
Naravno da je i mama bila u grupi (nedavno je izašla iz grupe kad se pričalo o izletima). Pričalo se otvoreno i na roditeljskom i sa stručnim timom i s ravnateljem.
Nasilje i maltretiranje druge djece od strane te djevojčice se mora zaustaviti. A prije svega se treba pomoći tom djetetu jer je više nego očito da je dijete zlostavljano, na koji način to će trebat odradit stručne službe i nadam se CZSS.
sirius - u sridu!
Možda su moja djeca starija, ali ne baš toliko.... Ja nikada nisam bila ni u kakvoj fb ili whatsapp grupi koja ima veze sa školom. Imala sam (i dalje imam) kontakt s razrednicima i stručnom službom. Za druge roditelje znam samo kad dođe zbirni e-mail s obavijestima o promjeni termina informacija, izletima i slično. Na pamet mi ne bi palo komentirati nešto izvan roditeljskog ili informacija, a ne bih voljela ni da tako komentiraju moju djecu.
Vibera napose wh je zadnjih par godina ni mi kod velikog nismo imali nikakvw grupe
Kaj se tice poklonauciteljici i raski klinci kod velikog su to sredili skoro sami
Dok je recimo kodklinke pa i klincabilo drzi ne daj daj pa kaj je to jos 50 100 kn. Tu je ipak trebalo presuditi
Mi imamo grupu , ali tu se dogovara o izletima ( najcesece ja zaboravim forkati obavijest pa zicam) ili poklonima za uciteljicu, eventualno o lektiri ili slicno , ali ovo zadnje jako rijetko.
Ne vidim grupu kao grupu da je problem .
Ali aktivnosti na grupi itekako mogu biti.
Posljednje uređivanje od sirius : 16.04.2019. at 14:50
Meni se te roditeljske grupe uopće ne sviđaju, al šta sad da budem jedina ili nas dvi-tri koje nismo u grupi, pa da pak ništa ne znam, čak ni ono što je važno i bitno
I kod je zaista ozbiljan slučaj s kakvim se nisu susreli nikad, al ne bih o tome ovdje a i nije tema.
Zuska, mislim također da se Vrijeska nije uopće obraćala tebi.
Ne vidim ništa loše u grupi, dapače, za razmjenu različitih servisnih informacija, a uopće niti ne vidim da je loše da su roditelji povezani, da komuniciraju. Naravno, sve sa mjerom, i naravno nikako ne o konkretnoj djeci, posebno ako je stvarno nedajbože iza leđa roditelja.
Stvarno čudna situacija, i kod moje kćeri je bila slična situacija, pa se nikako o tome nije pričalo javno i otvoreno, nego dapače vrlo diskretno.
Jedino ako se pričalo o tome kako se druga djeca trebaju odnositi prema djetetu s problemom.
Da, i meni je to prilicno neugodno za citati. Da se javno raspravlja o djetetu.
Sad sam tek svjesna što sam propustila tijekom osnovne škole svog djeteta - WhatsApp i Viber grupe
Zapravo, možda takvo nešto i postoji, ali ja nisam član:asocijalna u kvartu: ne bi me čudilo, jer na roditeljskima primjećujem da je većina roditelja međusobno na "ti", dogovaraju se za kave i sl.
Ne mogu reći da mi imalo fali takav vid komunikacije. Dijete, kad izostane iz škole, zna koga će pitati da mu pošalje materijale za nastavu. I tako je bilo i u nižim razredima, ne samo u višima.
Kod mog su ovih dana pisali 4-5 diktata iz matematike a učiteljica će upisati ocjenu temeljem prosjeka svih diktata, što mi je ok (mislim, moj ima jednu grešku ukupno, tak da njemu nije neki faktor, ali ovako oni kojima lošije ide stignu popraviti se i ne dobiti lošu ocjenu).
Što se ocjenjivanja tiče drži se standarda bodovanja.
Mom ide dobro pa nemam kritika, da ima problema sigurno mi ne bi bilo lako da stizu loše ocjene. No učiteljica očito ima neke dobre metode (a i svi je inače hvale) tako da su u zadnje vrijeme djeca opcenito počela dobivati puno bolje ocjene nego na početku polugodišta (a tad nije upisivala loše ocjene negoje čekala da se malo uhodaju u ocjenjivanje i što se od njih ocekuje)
Posljednje uređivanje od sillyme : 17.04.2019. at 21:54
Moje iskustvo s tim grupama je vrlo loše.
Krenulo je vrlo nježno, dogovori, razmjena informacija.. U nekom trenutku netko krene u napad,raslojavanje, svađa, prestanak svake komunikacije. Isti scenarij u dva različita razreda. Vidjet ćemo što će biti s trećim..
Mi imamo what's up grupu koja je skroz korisna. Uglavnom sluzi za poslikat materijale kad neko dijete nije bilo na nastavi, ili za razmijenit neku informaciju, tipa kad je kazaliste, kad izlet, i tome slicno. Eventualno poslati slicice sa razrednog rodjendana ili nekog razrednog dogadjanja (tipa maskare, priredba...), ili, ako netko ima neku dobru inicijativu. To je vise manje to cemu grupa sluzi.
Imam dijete u trećem osnovne, pa nisam s toliko staža, ali nije bilo grupe u vrtiću, a nema je ni u školi.
Obavijest od učiteljice, na papiru ili u informativki, odlično služi svrsi, a nisam htjela ni dijete navikavat da ja pratim njegove stvari - iako ih, naravno, pratim, i on to zna. Još uvijek ja nabavljam lektiru (iz točno određenog razloga), ja kupujem bilježnice i popratne gluposti, ja mislim o tome da navrijeme donese novac za izlet ili slične tričarije, ali ovo sa slikanjem zadaća i dogovaranjem bi mi bila neopisiva tlaka.
I imam sasvim dovoljno svojih tračeva da bi me zanimali školski, jedva se i u ovima snalazim. Pojma nemam s kim ide u razred, prođem pored tih roditelja sasvim sigurno puno puta, a da ih ne pozdravim, ali kad ih ne znam. I da budem iskrena, uopće me ne zanimaju. Zato ih i ne znam. Nit znam koja su im djeca, ništa ništa. Tabula rasa.![]()
Kod moje najmladje grupa postoji, al me nisu dodali
Znam jednu (brojkom:1) mamu pa nju pitam ako nesto trebam.
Ja sam u 3 grupe...jedna je razredna i stvarno ništa osim osnovnih informacija...bude nekad i mjesec dana neaktivnosti, a grupa je otvorena u 1. razredu pred Sv. Nikolu kad smo dogovorili da svi damo po 40 kuna i da se klincima kupe razne društvene igre, lopte, vijače i sl. za dnevni boravak pa smo im to ujutro na Sv. Nikolu poskrivečki dostavili u razred.
Druga grupa je s 4 mame iz vrtića koje su sad u J.-inom razredu, ali to su mame i djeca s kojima smo postali i kućni prijatelji...na toj grupi se i fino nasmijemo...a treća grupa meni posebno draga je vrtićka grupa koja je ostala i dan danas jer je to bila predivna grupa roditelja i djece i dan danas si čestitamo Božiće, Uskrse i sl.
Ah da imam i 1 vrtnu grupu isto s 2 mame iz vrtića jer na istom mjestu imamo gradski vrt.
Sve su mi grupe drage i nikada niti u jednoj nije bilo problema, dapače.
Mi nismo imali ni u jaslicama (nije naš kvart), ni sad nemamo u vrtiću (naš kvart) roditeljsku grupu ni na čemu. Sretna sam zbog toga
I ne poznamo se svi u kvartu. Poznamo se nas desetak s generacijski istom djecom iz najužeg bloka. Užasavam se školske grupe. Držim fige da smo mi asocijalna dječja generacija![]()
Sad sam se sjetila da je bila jedna svađa u grupi mlađeg djeteta i to oko poklona učiteljici, prštale su optužbe da netko navija za poklon koji ručno izrađuje njegov poznanik, sukob interesa i to...domovina u malom.
Eh, da... ali za to isto ne treba grupa. Slično sam doživjela i bez grupe, hehehe... Cirkus! (U vrtiću je bilo nešto bolje društvo, ali neki problematični su bili i u vrtiću i u školi...). Nema druge nego se odmaknuti koliko god možeš i učiti djecu istom principu.
Natrag na topic - nadam se da je Zuska dobila odgovore koje je tražila. Osnovna škola nije samo gradivo nego i životna škola, ne samo djetetu nego i roditeljima. Mene su u nižim razredima sitnice bacale iz cipela, a onda sam se malo ohladila (iako bi u školi rekli da nikad nisam našla mjeru.) To je tako... Nekad odigraš kako treba, nekad bude pucanj u prazno. Sve to prođe i brže nego si mislimo, a onda dođu viši razredi, pa srednja škola i tako dalje... To je život. Radimo najbolje što znamo, a zapravo se rijetko možemo puno okoristiti tuđim iskustvima. Da me sad netko pita da li bih se vratila 12 godina unatrag i bila opet majka prvašića - bome, nisam sigurna da bi mi se to svidjelo. Djeca narastu, preuzmu svoj dio odgovornosti, a meni se jako sviđa komad slobode koji sam u međuvremenu dobila.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.04.2019. at 18:48
Inače sam doživjela da moje dijete zlostavlja jedna curica (iako nije riječ o razredu),i šutila sam jedno vrijeme.Ali to zlostavljanje je prešlo granice i sve se više produbljivalo i na kraju sam progovorila.Sada mi je žao što nisam ranije.Jer je moja šutnja koštala moje dijete i napravila više štete nego koristi.
Ja sam se vrlo brzo ohladila. Prvo polugodište sam se jako zapalila i bilo mi je strašno kako učiteljica ne želi ni pokušati razumjeti, niti doživjeti, niti pročitati nalaz psihologa. Pokušala sam doprijeti do nje a onda sam odustala, ne da mi se glavom kroz zid. Shvatila sam da moramo sami doma pokušati sve što možemo, hvala Bogu uz pomoć prekrasne psihoterapeutice, a kad bi situacija eskalirala onda bih definitivno morala ići na više razine. Pomirila sam se da je atmosfera u školi takva kakva je i to već godinama, teško da ja mogu što promijeniti osim dobiti čir na želucu.
Posljednje uređivanje od mitovski : 17.04.2019. at 09:29
Mi imamo grupu i isključivo služi za pitanja o zadaći ili sl.Nije nešto puno ni aktivna grupa.Nikad,ali nikad se nije poteglo pitanje ni o učiteljici ni o nekom djetetu.Da li postoji neka paralelna grupa ne znam.Lično ne poznajem niti se družim sa roditeljima.Mislim poznajem-zdravo za zdravo.Grupa mi je mnogo olakšala pitanja oko zadaća,jer sam ovako zivkala mame sa kojim inače ne komuniciram,a broj škicala sa dječijih pozivnica na rođendane.Ma dobro je bilo i to,sve su izlazile u susret,ali ja nisam neki previše komunikativan tip,i još ako ne poznajem baš osobu,onda mi je to...nekako tlaka.Možda bih mogla reći da sam stidna,iako tako ne djelujem.
Kod male, u viber grupi je i uciteljica pa su svi pristojni. Sluzi za razmjenu bitnih informacija (izleti, kazaliste, dogadjanja, usi, gliste i sl.).
Kod starijeg je viber grupa kokosinjac samo takav, nis koristi, ali kako su djeca narasla tako su mame utihnule![]()
Kod nas postoje grupe za svaki razred u osnovnoj. Ja sam u dvije, i jedna je korisna s kojim naletom vjetra ili lektire preduge i preteske, a druga je s cestim naletima. U srednjoj grupe nema. Povremeno izadem al me najtitracica opet doda u ovu s cestim naletima.
Kao nastavnik na zamjeni, roditelji su mi u visim razredima i slali poruke o zadaci svog djeteta. Jedna mama mi je i dosla kuci, nenajavljena. Tako da titraca ima. Nazalost, medu njima nisu oni cija djeca imaju kakvu poteskocu. Od svih grupa kroz godine, naucila sam jednostavno ne reagirat. A to javno prozivanje na grupama djece gdje je i czss ukljucen mi je ispod svake razine. Lili, ne sudjeluj...
Moram priznati ako je tako kod lili da je jako cudno
Ko i prica buduce uciteljice da se javno na sastanku prica ko je rastavljen sastavljen ovo ili ono mi je .....
Posljednje uređivanje od jelena.O : 17.04.2019. at 07:52
Miimamo razredni mejl kod klinca s obje uciteljice i nasu grupu na mejlu bez njih grupa ni namejlu ni na whnije naporna ali kad je kakvo dogadaje ima svako malo poruka ali to je povremeno sluzi grupa i za poziv na rockas ali ja obavezno javljam privatno sve kaj moram
Casa razumijem šta govoriš itekako. No s druge strane ne možemo dozvoliti svakodnrvno nasilje nad djecom, najčešće djevojčicama na njih ima pik (šamaranje, gušenje, bacanje na pod, vrijeđanje, donošenje materijala od kojih djeca ne mogu spavat i piške u gaćice, ispijajanje “krvi“ dječaka kojeg je osobno “ubila“..).
Najgore od svega bi bilo ne talasat, šutit i trpit.
Nasilje je nedopustivo.
Da odmah kažem da moje dijete ne trpi nikakvo nasilje (osim što nema norm.nastavu), al gledat druge da pate i samo slijegat ramenima mi je jednako nedopustivo.
Jelena.O vrlo atipičan primjer za našu školu, al neću ići u OT, a kamoli javno i ovako sam previše rekla. Sredit će se situacija nadam se.
Lili,ja razumijem itekako.Drago mi je što ima roditelja koji pričaju o nasilju i traže način da se riješi situacija.Uz moju curu niko nije stao i podržao je(iako je bila riječ više o psihičkom maltretiranju,ali i fizičkom).I niko nije pričao o tome.Zar to nije čudnije?
Naravno da je čudno, al drago mi je da si na kraju ipak uspjela zaštiti svoju djevojčicu (verbalno nasilje zna bit gore i od fizičkog).
Bilo bi još čudaci da šutimo i promatramo, a radi se o slučaju za koji je bilo 138 službenih intervencija stručnog tima u 26 tjedana nastave (+ neevid.intervencije). Dakle, svakodnevne intervencije i okruženje naše djece. Majka of course odbija bilo kakvu vrstu pomoći za sebe i dijete (otac i očuh nemaju pravo glasa), pa se onda nakon poduljeg razdoblja strpljivosti "začuo" i razuman glas nas roditelja.
Vissnja,pogrešno si shvatila.
O zadaći se ne priča ako je dijete bilo u školi.Kako da zapamti ili zapiše ako nije u školi?
Ja sam npr baš iznenađena da je većini vas ok grupa za razmenu informacija.
Nama je učiteljica insistirala od prvog dana da deca pamte ili zapisuju domaći, kao i da sve informacije oko izleta, plaćanja, roditeljskih sastanaka i otvorenih vrata budu dečija dužnost. Da zapamte ili zapišu i prenesu roditeljima.
Učiteljica nam se obraćala u grupi samo sa nastave u prirodi, da pošalje par slika i kaže da su dobro stigli, jer deca nisu nosila telefone. I eventualno ako je nešto danas za sutra, hitno, štrajk, odlaganje/pomeranje nekog događaja.
I za četiri godine nismo imali nikakvu paralelnu grupu samo roditelja, oformila se tek na kraju četvrtog razreda za dogovor oko poklona.
Sad u petom imamo grupu sa razrednom i svi se čudom čudimo što nas razredna obaveštava kakve jakne deca da ponesu na izlet, ili podseća da se donese novac za pozorište. Učiteljica nas je izdriblala da je sve to dečija briga a ne naša.
Hoćeš reći da ste preskočili sve osmomartovske poklone? Wow, to je baš retkost.
Mene su dodali u Viber grupe kod oba deteta, ni krivu ni dužnu.
Kod jednog je grupa pravi tamni vilajet, a kod drugog se razmenjuju korisne informacije.
Učiteljice nisu u grupi, ali komuniciramo sms porukama ili mail-om ako treba razmeniti neke baš hitne i važne informacije. Obe učiteljice su nas zamolile da potvrdimo sms-om ako dete tog dana neće doći u školu, što je meni sasvim ok.
Pa nemamo mi uciteljicu u grupi. Samo roditelji.
ne znam, ja ne vidim nista lose u tim grupama ako su "normalne" naravno. Meni to prilicno olaksava stvari najviše ako treba nadoknadit kakvu gradivo ili zadaću ako nije u školi, i zato mi prvenstveno i služi
Nisam ni sigurna koliko sam je zaštitila,nažalost.Ja sam pričala,ali sama nisam mogla puno učiniti.U školi je dosta podigla svoje samopouzdanje.A sve je prestalo tek kad se mala odselila.
Ružno je kad vidiš kako se dijete zatvara u sebe,kako sve više i više misli da je bezvrijedno i ružno.Ružno je pričati?O ne!Da je samo bilo više roditelja koji su bili spremni pričati,a ne okretati glavu samo zato što je njihovo dijete pošteđeno.
silkica pa tada zove prijatelja/prijateljicu, ili ako je dete baš loše onda roditelji pozovu druge roditelje
naša učiteljica je znala i sama da nam kaže, kada nazovemo i kažemo da je dete bolesno, ona kaže: ove nedelje ćemo učiti to i to, kada bude bolje neka pročita te lekcije, a za matematiku sledeće nedelje neka dođe na dopunsku...
meni se dopada ideja da je na deci sva odgovornost oko pribora i zadataka, pa čak i kad su bolesni, da sami pribave domaći
prijateljica mi kaže da kod njih u grupi na dnevnom nivou lete poruke, ovaj je zaboravio šta ima iz matematike, pa da li treba glina za sutra, pa kad se ide u pozorište, pa koliko novca za izlet...
Pa ne znam, sećam se da smo mi kao mali trčali do najbližeg prijatelja da pitamo šta ima iz matematike i da li treba glina za sutra, kao malo stariji smo zvali jedni druge telefonom za takve stvari, neko svakodnevno, neko retko, sad moji trče do mene da isto to pitaju drugaricu preko mog fb chata ili Vibera, ja im dam da nakucaju poruku sami, ne vidim ja tu neku razliku u pristupu, samo u načinu komunikacije
Savesni i skoncentrisani će da zapamte, komunikativni ekstroverti će da pitaju ove prve, i tako![]()
Meni su baš ti zadaci super. Jer nisu mehanika nego treba razmisliti. Pa napisati po jedan red sistematicno za anu, za tina... Nije uopce tesko a vjezba urednost i bez preskakanja. Moj to rješava bez problema...
A no kao kod starije, 4 razred, 50 zadataka dijeljenja brojeva, čemu to mučenje, ak zna prvih deset 10 zna i ostalih 40. Mi smo joj na kraju rekli da uzme digitron i dovrši...
Ja se slazem sa Sillyme. I moj ima takve zadatke. Doduse, zasad nisu imali zadatak s vise mogucih rjesenja, al nije ni to lose.
Al ne slazem se s ovim s dijeljenjem. To je matematicka radnja koju treba puno puno puta provjezbat dok ne postane cisti automatizam. A ne da (meni) dolaze studenti na faks koji ne znaju podijelit dva broja beu digitrona.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 25.04.2019. at 20:26
pa naravno da se radi o gradivu i zadaćama kad nije u školi.
Nije tema al me nikad na faksu nisu tražili da podijelim dva broja bez digitrona
Ono što eventualno je tema je da li svi trebaju isti broj ponavljanja za nesto nauciti? Sigurno ne. Nekom možda treba 100, nekome 50, nekome 10 a nekome je dovoljno jednom pogledati objašnjenje postupka na ploči. Nismo isti... no zadaci se zadaju svima jednako. Pa se treba znat snać.
pulinka nećeš verovati, kupovalo se poklona i za 8. mart, pa čak i učiteljici za rođendan
ali bez grupe, bio je jedan uporan tata koji bi uvek preko svog deteta razglasio da kupuje, pa ko hoće i može neka donese novac
nikakvi pritisci, nikakve obavezne cifre, neki su se izletali sa poklonima, neki su nosili samo crteže, moje je dete uvek učestvovalo u zajedničkom poklonu jer je meni to ok. ali cifre su stvarno bile simbolične, a poklon obično cveće i bombonjera
e sad, uprkos nemanju grupe, ja se jako lepo družim sa dosta roditelja iz razreda, ali i tu je učiteljica zaslužna. imali smo sportske dane za druženje dece i roditelja, pa čak i jedan zajednički izlet i meni je to super, super
pa da ti pravo kažem, ja nemam ništa protiv da moja zaboravlja informacije ako neće da ih zapisuje
ali ja se ne bih bavila pribavljanjem tih informacija, jer me... smara
nek ona zove, pita, traži
a bude je nekad i sramota, pa onda upamti
Pa moja je slomila nogu u 1.r i nije je bilo mjesec dana u školi, ne znam kako bi ona pribavila sama informaciju kad mobitel nema niti ona niti prijatelji. Izvrsno mi je došla grupa. Ona je dnevni boravak i ne nose se knjige doma, tako da su se izmjenjivali, svaki dan je netko drugi poslikao kad bi došao u školu po dijete.
Ostale informacije djeca zapisuju i prenose sama. Kad je što, koliko novaca i to. U našoj školskoj grupi se rijetko piše i to samo ako nekom treba informacija, ili kažem da obavijesti o ušima i slično. Apsolutno ne vidim problem u tim grupama. Normalni ljudi, normalna i grupa.
Vrtićku grupu sam obožavala jer smo svi tako dobro kliknuli da je znalo biti baš dobre zezancije.
I govorit o nasilju stvarno nije isto sto i bez prisustva djeteta ili njegovog roditelja na wup komentirat ponasanje prvasa. Oprostite ali meni je to tracanje i razvlacenje, jer se na wupu to rijesit ne moze. To iz mog iskustva ni skola u suradnji s czss ne moze rijesit. Sasvim mi je u redu da se na wupu ljudi jave i dogovore za roditeljski koji ce trazit od uciteljice zbog atmosfere u razredu, ali bez ikakvih imena. Meni.
I kao savjet, trazila bih da se svakodnevno sa djecom radi na samopouzdanju, na zastiti vlastite osobe... Ono stop s rukom naprijed, i o tome bih pisala.
E vidiš, ovo je glavni problem školskog (ne)rešavanja nasilja. Sa jedne strane, kažeš da ni škola sa czzs ne može to rešiti, a sa druge strane daješ savet o podizanju samopouzdanja dece. Tebi to nije nelogično?
Cela armija odraslih, kvalifikovanih, školovanih, opunomoćenih ljudi oličenih u školskom i czzs sistemu ne može da zaustavi nasilnog prvaka. Ali bi samopouzdani sedmogodišnjaci trebali da mogu to da urade? Ma joj.