Zuska nisi jedina i nisi usamljena u takvim razmišljanjima
ja sam razočarana programom za 1.r, još mi idemo po novom "škola za život" programu
što reći?
da sam imala skroz drugačiju percepciju kako će to izgledati
da sam vjerovala kako će se zaista ići u smjeru rasterećenja učenika
kako će se napustiti koncept sjedenja u pregrijanim i zatvorenim učionama
uvesti više boravka na zraku, u pokretu, u prirodi i ko zna što sve ne...
dobili smo po 5-6 sati tjedno u 1. r. osnovne!
dobili smo knjige koje su nabacane zbrda zdola, ne samo da im je forma nikakva ( RASPALE se 1. tjedan nastave iz pojedinih predmeta),
ni sadržaj im nije baš za diku - nepregledno, konfuzno, sve nešto nejasno i nedorečeno
matematika - zadaci riječima, jednadžbe
u 1. r osnovne
a nisu obradili još sva slova
djeca u 1. r osnovne uglavnom POZNAJU slova ali nemaju razvijenu VJEŠTINU čitanja
znači, njima je pročitati matematički zadatak od 4-5 rečenica, razumjeti ga, povezati, riješiti i napisati odgovore IZNIMNO teško.
Mogu ako s njima sjediš pa dio po dio obrađujete skupa.
Što je ok. za onu djecu koja imaju takvu pomoć i sudjelovanje roditelja, iako i o tome bi se dalo raspravljati
pitam se što je s onom djecom koja NEMAJU takvu asistenciju?
jer im roditelji ne stižu, ne mogu, ne umiju, ne žele na koncu konca?
što s njima?
prepustićemo ih slučaju i odmahnuti rukom jer "ko im je kriv"?
ja mislim da je to katastrofa
jer moramo biti društvo u kojem će svako dijete imati jednake mogućnosti
bez obzira na roditelje
pa da i ono dijete koje nema sreće u tom pogledu ima šansu da mu škola kao korektiv tu uskoči i pomogne
znači, djeca od 7 godina ako su prosječnih intelektualnih sposobnosti ne mogu samostalno rješavati takve zadatke
(to su apstraktni zadaci)
a po meni ni ne trebaju
trebaju u 1. r. upoznati slova, vježbati pisanje i čitanje, brojanje do 100, zbrajanje i oduzimanje do 20
mislim da je loša za dječje samopouzdanje fokusiranost na ocjene i broj bodova i postotak
meni je to strašno
kaže mi prijateljica da joj je mala došla nekidan u komi je rje imala samo 83% iz testa
i misli da je loša, da ne može bolje
uopće ne vidim u čemu je ovaj sustav bolji ili napredniji/učinkovitiji od onoga prije 30 godina kad sam ja išla u prvi razred?
3-4 sata nastave, opisne ocjene kojima doista ništa nije nedostajalo
uvijek se znalo tko je nešto savladao odlično, kome treba još dodatnog rada a tko kaska dobrano...
što se tiče učiteljice, tu imamo sreće
topla, brižna, smirena, rade dosta na satu, ona mi je volji
da ne ispadne da baš ništa ne valja
i da, ja sam ovo sve naravno izverbalizirala tamo gdje sam trebala, ali nije dobro primljeno
uopće nije dobro primljeno
u sredini ne talasaj u najmanju ruku sam nametljiva i "pametujem".
ali ni to me nije briga, barem neću gutati u sebi i kimati glavom ko zadnji kreten
to mi je barem neka osobna satisfakcija
iako, ne da nisma zadovoljan nego sam sve suprotno.