Stvarno se toga nisam sjećala! Pa dobivala sam stalno one nekakve značke za najboljeg učenika, tko bi DANAS pomislio da se to i s nekoliko četvorki moglo? Kad danas imaš nekoliko četvorki, nema ti u gimnaziju.jelena.O prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Stvarno se toga nisam sjećala! Pa dobivala sam stalno one nekakve značke za najboljeg učenika, tko bi DANAS pomislio da se to i s nekoliko četvorki moglo? Kad danas imaš nekoliko četvorki, nema ti u gimnaziju.
Moji su sinovi našli moju srednjoškolsku svjedodžbu. Unutra je isto bilo svega i svačega... ali ja sam išla na maturu (nisam bila oslobođena) i moja djeca su definitivno bolji učenici nego što sam ja bila u svoje vrijeme. Nisu kampanjci ni šverceri, za razliku od matere
Meni bi bilo drago da nadu moj indeks iz srednje pa cak isa faksa
u mom razredu u osnovnoj školi je jedna jedina cura bila petnulašica od nas 35. bilo je dosta odličnih učenika s tim da se nitko nije ni trudio biti petnulaš (recimo, meni to nikad nije palo na pamet niti me bilo briga, muž mi kaže isto tako i kod njega)Baš sam nedavno naletjela na svoje uč. knjižice iz OŠ (evidentirale su se ocjene i na polugodištu) i ponosno ih išla pokazati djeci da vide kako je i mama bila 5.0 , kad ono šok! Do 1. polugodišta 7.r. svaka treća ocjena četvorka. Baš me neugodno iznenadilo
. A bila sam uvijek među dvoje najboljih u razredu.
ova situacija danas - uči za peticu, koliko ti treba vremena za učenje da bi dobio peticu, koliko bodova ti je nedostajalo do petice, koliki je prosjek u e-dnevniku iz svakog pojedinog predmeta (je li 4,40 ili se popeo iznad 4,50) je stvarno prešlo sve granice i samo može stvoriti frustraciju i odbojnost prema školi što je posve razumljivo.
Nije to neobično. Tako je i kod nas bilo godinama, uključivši i dio ljeta. Ove godine je opet moj stariji išao na NOvigradsko proljeće, uz odobrenje ravnateljice da izostane cijeli tjedan. Nosio je matematiku, fiziku i kemiju, jer u protivnom ne bi stigao uhvatiti korak sa zadaćama i novim gradivom. Ja nisam riječ rekla - to je njegova isključiva odluka. Jučer je napokon popustio i otišao s društvom van na cijeli dan. On je maturant i sam vodi računa o svojim ocjenama, ali koliko se sjećam, takav je (ili još i malo gori) bio i u osnovnoj školi. Uvijek je sve trebalo biti na vrijeme. Od puno aktivnosti smo odustali jer on nije stizao. Njega nisam ganjala, to je bilo rezervirano za mlađega u prva četiri razreda.
Moj mlađi je isto ove godine bio na NP; njemu nije padalo na pamet nositi knjige, ali je zato proljetne proveo praznike prepisujući novo gradivo. Njemu je to način učenja. Prije nego su otišli, svaki je zadužio par ljudi da pošalju materijale. Bogu fala na internetu i pametnim mobitelima. Sve se stigne razmijeniti. Jedino u glavu ne ulazi ako je na mobitelu, hehehe...
Ont. ovo je tipični hrvatski sindrom - kako u Hrvatskoj imamo višak radnika i brojne nezaposlene, te istovremeno značajan manjak određenih struka, tako je i u školama - istovremeno se povećalo opterećenje (za one koji žele učiti) i smanjila kvaliteta nastave (pa nema pomoći onima koji baš nisu motivirani ili nemaju nekoga da im doma pomaže i da ih potiče).
Iz perspektive stare babe - tako je vjerojatno svakoj generaciji, ali najbolje vidimo ono što nam se događa SADA, ostalo nas ne zanima.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 02.05.2019. at 14:11
Pa to, nije da u naše vrijeme mi nismo mogli imati 5.0, nego nikome nije padalo na pamet da bi to bilo potrebno.
Ja se živo sjećam da mi je nastavnica zemljopisa na kraju osmog razreda doslovce poklonila 5, ali zanimljivo mi je da meni uopće nije padalo na pamet da bih trebala "ispravljati" i dizati tu ocjenu.
Općenito, uopće se ne sjećam ispravljanja ocjena (osim negativnih). Ova opsesija ocjenama danas stvarno nije normalna. Moja mala dobije 5 iz testa, pa joj onda profa opali još jednu peticu jer je riješila 100%
I kako bi se ta opscesija ocjenama mogla promjeniti?
Upisi u srednju prema ocjenama od prvog razreda?
Stvari će se mjenjati kad dođu do potpuno bizarnog. Djeca koja su trenutno u sustavu su žrtve.
Nisu žrtve jer su profesori zahtjevni ili zato što trebaju učiti. Žrtve su zato što od malih nogu upijaju krive poruke.
Ali koga briga..
Ja sam bila petnulašica u osnovnoj, u srednjoj sam samo oslobođena mature, nisam imala 5.0. Nitko nije imao, nijedne godine. U osnovnoj se uopće toga ne sjećam kao nečeg dramatičnog, nekako je bilo prirodno. I nisam bila jedina, bilo nas je vjerojatno barem 3. Ali istina je da smo s knjižicama išli baki po nagradu. Od 4 unučadi, jedan nije bio petnulaš. Nekako mi je to bilo nelagodno. U daljem školovanju i karijeri je isti trend zadržan.
Nemam još iskustvo današnje opsesije ocjenama.
Nisam bila u srži školskog sustava jako dugo...evo do sad dok J. nije krenula u školu. Ispravite me ako griješim, moj dojam je ako nemaš 5 iz onih osnovnih predmeta s tendencijom prema 5.0 prosjeku nemaš baš mogućnost izbora srednje škole. Čini mi se da je strahovito puno, nerealno tih petnulaša.
Ali to je problem bez rešenja u ovakvom sistemu. Sa jedne strane, roditelji ne žele da deca budu frustrirana ocenama. Niti da dobiju niže ocene od petice. Jer svačije dete se za svoju ocenu bar donekle trudilo. Jer žele, normalno, da im se deca upišu u što bolju srednju školu.
Nastavnici (bar oni normalni) takođe ne žele da frustriraju decu ocenama. I njima su u cilju zadovoljni roditelji i zadovoljna deca.
U svemu, ne treba zaboraviti i decu koja idu po IP. I njihova petica se čini "nerealna" roditeljima koji ne znaju ili ne razmišljaju o svrsi IP-a.
Očekivan rezultat svih ovih težnji su velik broj nerealnih petnulaša.
(Pri tome, ako pođemo od teze da je većina petnulaša "nerealna" -ako se pod nerealnošću misli na nivo znanja, kakvo onda tek znanje imaju oni čija ocena nikako nije mogla da dobaci do petice?)
Ne znam. Što duže gledam prosvetu, to manje vidim rešenje u kom je i vuk sit i koze na broju.
Eh, sad... Ako napišem što mi pada na pamet, bit ću jako offt. jer to je za Filozofski kutak, ali evo ipak:
Mnogo ljudi spremno je uzeti instituciju škole zdravo za gotovo, no njena je povijest u Europi zapravo relativno kratka – dvjestotinjak godina, u drugim dijelovima svijeta čak i kraća, a tamo gdje je dulja obično se odnosila samo na privilegirane.
Do 19. stoljeća učilo se u obitelji ili na drugi način, pojedinačno. Otvaranje škola za cjelokupnu populaciju relativno je nov izum.
Tradicionalna društva, pa i naše, do prije dvjestotinjak godina, nisu imala čak ni potrebu za institucionalnim obrazovanjem. Znanje je bilo i ostalo moć. Treba cijeniti činjenicu da je nama i našoj djeci dostupno obrazovanje kakvo imamo sada.
Ima izbora, samo ovisi što dijete želi
ako se želi upisati u neku jaku gimnaziju, onda trebaju što bolje ocjene, definitivno petice iz ključnih predmeta, i što bolji (bliže 5,0) prosjek.
Što se tiče nerealno puno tih petnulaša u osnovnoj školi, taj dojam imam dok čitam topice po forumu i članke po netu i u novinama
u stvarnom životu, vidim ih cca 3-4 u najboljem slučaju po razredu
(referenca su mi moja djeca i njihovi prijatelji u drugim razredima i školama)
Ako sam dobro shvatila šta hoćeš da kažeš, mislim da se slažem sa tobom. Ali trenutno, u ovoj mojoj mikrosredini, deca uopšte ne dobijaju poruku da je znanje moć. I to je suština problema.
Edit- nadovezala sam se na Peterlin.
Posljednje uređivanje od pulinka : 06.05.2019. at 11:30
Da, i ja se trudim svojoj djeci to objasniti. Pokazat će se kad-tad da znanje jest moć, ali tada će za mnogo toga biti prekasno. Nije problem znanje nego sustav vrijdnosti, koji je debelo narušen.
Uvijek pamtim svoju kolegicu (dipl.novinarku) i njezine argumente, kad je upravo to pokušavala objasniti. Jednom je rekla predsjedniku uprave velike korporacije ovako: "Ja imam VSS, da li biste mi dozvolili da Vam izvadim slijepo crijevo? Imam VSS, ja sam diplomirani novinar..."
Kod moje kćeri gotovo trećina razreda ima 5.0 prosjek, lani njih 8 od 26. Je li to nerealno, ili se djeca puno više trude za ocjene, a nastavnici im omogućuju ispravljanje i popravke jer su svi skupa svjesni da je to važno - ne znam.
Meni se npr. relativno jednostavan korak čini - povećanje broja mjesta u gimnazijama na koje djeca vrše presing.
Ili, ako se godinama vidi da je pritisak na prirodoslovno matematičke programe, pa povećajmo onda broj mjesta u tim programima.
Evo statistike: https://www.tportal.hr/vijesti/clana...-foto-20180529
Grad Zagreb 7,72%
Grad Varaždin 8,99%
Da, to je naravno postotak djece koja u sva 4 razreda osnovne škole prođu s 5.0
Mitovski, uspoređivala sam malo Zagreb i Dubrovnik po bodovima potrebnim za upis u srednju školu. To je nebo i zemlja. U DU se u sva 4 tipa gimnazija upisuju ležerno (67-80 bodova). Jedino u ZG vlada bodovno ludilo i za gimnazije i za bolje strukovne škole.
Kod moje sad u 8.r. mislim da je ostalo 3-4 petnulaša (od 26)
Posljednje uređivanje od čokolada : 06.05.2019. at 18:32
Pa znam da su moje prijateljice s djecom koja su bila vrlo dobri đaci između 4 i 5 čupale kosu jer se djeca nisu mogla upisati gdje su htjela i pritom ne mislim na neke elitne škole.
Baš me zanima kako je to u drugim državama.
Npr. učenik s vrlo dobrom ocjenom u glavnim predmetima i vrlo dobrim uspjehom bi trebao imati vrlo dobro znanje zar ne a gdje se može upisati?
Cijeli sustav nam je postavljen na krivim nogama. Djeca trče za ocjenom a ne znanjem, a roditelji ih isto u to guraju jer znaju da inače neće imati nogućnost izbora.
J. - ina prijateljica teže svladava čitanje, ali se toliko trudi. Učiteljica ju pita i kaže joj neka se to kako je čitala više ne ponovi. Kakav je to način, pa dijete će od straha drugi put još gore čitati. Gdje je ono pohvaliti napredak, poticati, nagraditi trud. Da, dijete možda lošije čita ali je izvrstan matematičar. I da sustav je kriv, ali i do učitelja je kako će postavitu stvari. Ma, uh, samo se iživciram.
Pisala sam već - kad se moj NL nećak upisivao u srednju, a tamo je upis nakon 6.r., sestra je sva zabrinuta došla na razgovor s učiteljicom pitajući u koju se školu moguće upisati s osrednjim ocjenama tipa naših boljih trojki i četvorki (bistar, sanjar i ne_da_mi_se tip). Učiteljica je preporučila (tamo upis ovisi i o njenoj preporuci!) gimnaziju jer je smatrala da on tamo spada. Roditelji mu nisu k sebi mogli doći.
Eno ga, danas studira "društvene" znanosti, kao i u gimn. dvojke i trojke su mu najviše ocjene, uči taman koliko mora.
Moja razrednica iz srednje radi u školi u Švicarskoj i pričala nam je da je tamo jako teško upisati gmnaziju. Ima ograničen broj mjesta i treba preporuka od profesora. I bez obzira na znanje stranci i djevojčice dobivaju teže preporuke.
Posljednje uređivanje od larmama : 06.05.2019. at 22:46
Ista je situacija i s drugim manjim gradovima. Ludnica je samo u Zagrebu.
Meni se čini jedino da su dječaci u Zagrebu u lošem položaju, budući da su škole prilagođenije djevojčicama i one lakše postižu petnula. Msim da ako dvjema osobama ide odlično matematika, a drugoj ide bolje čitanje, onda mi je logično da ta kojoj i čitanje ide dobro bira školu, ako nema dovoljno mjesta. A ako je zaista 7,72% podatak za Zagreb, onda je tako bilo i kad sam ja išla u školu. Sigurno nas je bilo barem 3 u razredu s 5.0 na nekih 32 učenika. S time da je u toj školi zbog strukture stanovnika bilo za očekivati da je veći broj od prosjeka. Mislim da bi neka inspekcija mogla provjeriti ako neki učitelj/škola ima opetovano preko 20% petnulaša u razredu (ovi Mimini su 30%!), zato jer ugrožava one koji realno rade. Mogu zamisliti da se potrefi neki razred kao ekstrem statistike, ali nema šanse da se to stalno ponavlja, čak ni za djecu iz Donjeg i Gornjeg Grada, gdje i obrazovanje roditelja odudara od prosjeka.
S druge strane, budući da sam prilično na izvoru informacija, istina je da će veći broj djece koja izlaze iz elitnih škola dobivat neka priznanja kasnije, ali uopće nije točno da nema presuper djece/odraslih i iz manje razvikanih gimnazija i tehničkih škola. Provjerila sam u razgovoru s odličnim Ruđerašima da su u školi mogli naučiti sve, tko je htio. Znači da su nastavnici sasvim OK. Meni je pak jedan bio odličan znanstveni um koji je završio prijašnji Končar. Poslije na IRB-u radio. Mislim da ne treba biti panika. Gdje se kasnije vidi izvjestan nedostatak je u networku.
Ne znam, nisu to "moji" sa 30% 5.0 prosjekom, to je tako u mnogim školama, već smo i tu na forumu pisali o tome, a i iz svakodnevnog života ja čujem iste takve brojke.
Naravno, nemam pojma kako će biti ove godine kod moje kćeri u razredu (ovo su podaci od lani), a i ne mislim da je 30% djece bilo 5.0 sva četiri viša razreda - peti razred je promjena, i tu ih je bilo 5,6.
Pa ne sumnjam, ali onda su negdje škole gdje nema petnulaša. Ako je prosjek 7, a vi imate 30. 25% što spominješ 5,6 djece je isto jako puno.
Mislim da se sad lako napravi statistika po školi i po nastavniku kad su formirane baze podataka u e imeniku. To mi je i za ministricu i za pravobraniteljicu za djecu problem.
Ovo je možda vrijedilo prije tridesetak-četrdeset godina, sada mi se čini da je situacija "šarena" kao u svim zagrebačkim školama.
Nema više pravila... (eventualno bih ja mogla izdvojiti nove Vrbane kao naselje s mladim obiteljima koje su višeg primanja/novogradnja/možda viši stupanj obrazovanja dakle očekivanja i samo ulaganje u dječje obrazovanje je više...ali to su samo moje predodžbe ... Oni koji pak rade u školama u Centru kažu da je situacija porazna ...ali isto je to sve rekla-kazala...nisam upoznata sa satističkim podacima)
Pa jest, bilo bi zanimljivo vidjeti statistiku po školama, pa da se vidi gdje ima najviše djece sa visokim prosjekom, moglo bi se onda bolje procijeniti koji su tome uzroci.
Ali da je to problem za pravobraniteljicu - svašta, ne znam kako možeš uopće pretpostaviti da su te petice nezaslužene i da su problem ??
Evo imam kolegicu kojoj djeca idu u školu u Centru i s njom baš često komentiram školske teme, i kod njene djece u školi je situacija kao kod nas.
Ti se šališ
Uostalom, to nije ni moguće jer (još uvijek) ne postoje jedinstveni kriteriji ocjenjivanja kroz osnovnu školu. Tako da po školama zaista ima svega što se ocjenjivanja tiče.
Ravnatelj škole mog sina svake godine se na priredbi za Dan škole hvali visokim prosjekom ocjena u školi
Pa ako je sve zasluženo, onda nije ni inspekcija ni pravobraniteljica nikakav problem.
Pogotovo ako te škole odskaču na natjecanjima od drugih. Samo se može pitati kako to. Ako se može argumentirati, ne znam u čemu je problem.
Da se izrazim kao latentni fizičar, meni je to malo vjerojatno da je trećina razreda jednako izvrsno, a pogovo ako se to ponavlja generacijama. Znači, ne bi me začudilo da jedan razred bude superioran drugima. Recimo da je moguće da se vrši pritisak da djeca dođu jednom nastavniku i da onda ajmo reć utjecajniji uguraju djecu u taj razred, pa onda ispadne da je trećina djece fenomenalno. Ima sigurno još neki scenarij - guraju se na engleski, a naravno i čista stohastika je moguća (u nekoj drugoj državi).
Ali ako se ponavlja iz generacije u generaciju da neka škola ima preko 20% 5.0 (uz gradski prosjek koji je oko 7 %, znači trostruko više od prosjeka, a kamoli 4,5 puta više od prosjeka), a nije da idu samo djeca diplomata i kraljeva u tu školu, onda je to zbilja čudno. I ako su sva djeca toliko bistra, trebalo bi o tome i emisiju napraviti.
A za pravobraniteljicu je onda ako to sve ipak nije točno, nego netko ima niske kriterije, loše sastavlja pitanja, površno ispravlja testove, sam je nesiguran u svoj rad pa skuplja simpatije kroz dobre ocjene, možda nema ni diplomu, e onda naprosto nije uredu da ta djeca imaju prvenstvo upisa u elitne škole pred onima koji su čvršćeg pristupa, a sigurno ništa lošijeg znanja, možda i boljeg.
Ja nemam podatke ponavlja li se godinama i u svim razredima, samo podatak koliko je djece u razredu moje kćeri lani prošlo s 5.0, kao i informacije sa različitih strana da to uopće nije neuobičajeno.
A da bi se donosili bilo kakvi sudovi trebalo bi imati statistike za sve škole u zagrebu/Hrvatskoj. Možda ima škola gdje ima značajno manje petnulaša od prosjeka, pa bi njima trebalo poslati inspekcije da se vidi o čemu se radi.
Što se tiče takozvanih elitnih srednjih škola, kao što smo već preko nekoliko puta napisali - pa i one imaju vrlo visoke prosjeke, što je najbolji pokazatelj da su djeca koja ih upisuju zaista dobri učenici, i da im nitko nije poklonio ocjene u osnovnoj školi.
Može se to i jednostavnije napraviti - napraviti analizu uspjeha djece na ulasku u elitnu srednju i na izlasku. Na velikom uzorku djece od nekoliko generacija se isto lako može vidjeti tko kontinuirano daje lažne petnulaše. Ministrica je matematičarka, sigurno se toga može dosjetiti. Nije to od pomoći onome tko je izgubio mjesto zbog takvih, ali bi se barem ubuduće moglo utjecati i korigirati.
Pisale smo istovremeno.
Imaju, a fakulteti zaista i imaju statistike, koje i objavljuju interno, ali dostupno, koje srednje škole im tradicionalno daju kvalitetne učenike i te škole dobivaju plakete od fakulteta. Možda imaju i srednje škole, ne znam (sumnjam).
Pa, al mozda nije sasvim isto. Osnovna skola je obavezna i velik broj djece ne moze birati skolu u koju ce ici niti kakva ce joj biti kvaliteta. I sva ta djeca imaju pravo na srednju skolu. A petnulasa najvise ima u zg, bar mi se tako cini, gdje je najlakse birati skolu. Mozda zato zg nastavnici lakse dijele petice, mozda su u zg djeca pametnija, mozda roditelji obrazovaniji, mozda su vrtici kvalitetniji. Mislim to o toliko faktora ovisi... meni je za pravobranoteljicu zvati to da je u nekim strukama gotovo nemoguce naci strucnu zamjenu....a to da ima previse petica...Nekad kao da ne zivimo u istoj zemlji.
casa, prosjek u Zagrebu je cca 7 %. Neki imaju 30 %. Na 100 učenika prosjek je 7, a drugi 30, sve u Zagrebu (Mimi, bez veze uzimam tvoj primjer, i shvatila sam da ne znaš podatak za školu, nego za razred). To je preko 4 puta više djece. Pa je l moguće da lokalno neka škola ili učiteljica toliko odudara od prosjeka. Nema šanse da joj se svake godine neka zlatna generacija formira. A ako je zbilja tražena i super, onda se to vidi na natjecanjima učenika.
Jelena, mene više čudi postotak od 7% jer na više strana, od kolegica, poznanica, forumašica čujem da je 25-30% uobičajen postotak 5.0 učenika po razredu.
Zato kažem, bilo bi zanimljivo vidjeti statistike po školama. Jer, opet, ja nemam nikakve solidne podatke, ali u razgovoru čujem za škole gdje je učenik koji ima nekoliko četvorki loš učenik.
školE? ima ih više?
pa to je zaista čudno
Pa da, školE, ali kao što rekoh - to je sve blabla iz razgovora.
Ma da, nemamo čvrste podatke, ali eto neke cure su spominjale troje, a ti pišeš 8, to je skoro 300% više.
Ja znam da sam pred točno 4 godine jedno dijete upisivala na liste za srednje škole. Dijete je imalo prilično loš prosjek pa nije zaista upalo ni u jednu zagrebačku gimnaziju. Moglo je u velikogoričku ići. Na kraju smo ga upisali u vrlo solidnu strukovnu. Al tu je bila i dvojka iz engleskog. Da je imao 4 iz engleskog i sve ovo drugo bez veze upisao bi se u puno bolju školu. Ja sam sve škole provjerila. Ali ja mislim da je super da nije upisao gimnaziju, jer nije od knjige, a što će s tim papirom ako ne završi studij. Onako sve mi je izgledalo realno i normalno. Ništa prenapuhano ni problematično.
Da se kratko vratim na konkretnu temu ocjenjivanja u 1. razredu. Dijete mi dobilo 3 iz matematike (1. razred), to joj je prva trojka bila i nisam se pretjerano začudila jer smo 5 dana prije toga bili na putu i nije vježbala ništa a pisali su test prvi dan po povratku (trebali su pisati dok nje nije bilo, ali je učiteljica pomakla test i tako je ispalo). I bila ja danas na informacijama da vidim u čemu dijete griješi i da malo vježba to doma i ostanem potpuno iznenađena jer ne znam iskreno što da mislim o onom što sam vidila/čula od učiteljice. Dakle, dijete je većinu testa ispravno riješilo (bile su 2 "prave" pogreške), ali na zadatke riječima tipa "od kojeg broja treba oduzeti broj 3 da bi rezultat bio 10", je odgovarala sa umanjenik je 13, umjesto kako je učiteljica tražila ponavljajući doslovno riječi iz pitanja (od broja 13 je potrebno oduzeti broj 3 da bi rezultat bio 10). I tako na svim zadacima tog tipa, tu joj je priznala račun a nije odgovor pa je dobila 3 boda manje. I drugi primjer piše izračunaj i usporedi npr 10+2 je veće ili manje od 15-4 i ona je sva tri primjera stavila dobro znak jer je računala u glavi ali nije iznad 10+2 napisala 12. Tu joj nije priznala ništa i izgubila je 3 boda.
ne znam što misliti o tome, kaže učiteljica stoput sam ponovila na satu i ona ne sluša upute, što je istina s jedne strane. A s druge strane mi se čini glupo ne priznati potpuno točan odgovor (umanjenik je 13) jer nije napisan riječima koje ona očekuje.
Ajde barem mi je bilo drago vidjeti da ona to ipak razumije i zna i da nije problem u matematici.
Što vi mislite, je li takav način ocjenjivanja ok?
Nisu ti mame-rekle-kazale podatci baš točni. Puno se toga promijeni u 7., osobito 8.r., a određenu djecu nastavi biti glas da su petnulaši.
Je, zaista ovo s umanjenik malo čudno. Ali ne znam kako su vježbali i zbog čega, ima li neki viši cilj. Možda je to vježba toga da čitaju polako i pažljivo točno što piše, nemam pojma. Je l ti objasnila koji joj je cilj? Vjerojatno da ih nauči da slušaju uputu. Nije to loše, al je, istina, ne znam ni ja kako bih to ocijenila. Barem znaš da zna računati
Ovo sa znakom veće/manje, to razumijem, to je napisala da se izračuna, a ima 50% da pogodi ako ne računa.
Za ovo sa umanjenikom mislim da je nepotrebno cepidlačenje, ali što se tiče "računanja u glavi" tako urađene zadatke ne priznaje ni naša učiteljica, tj. ne priznaje rešenja bez zapisanog postupka rešavanja - u takvim upoređivanjima je uvek trebalo da stoji gore rezultat. Mislim da je to insistiranje na zapisanom postupku prilično uobičajeno. Dobila je i moja jednom trojku u prvom razredu iz još glupljih razloga- nekako je uspela da ne vidi tri gornja najlakša zadatka, a one najteže uradila bez greške...
A jasno, može biti. Ne znam niti ja kako je kod moje ove godine. Znaš li ti kako je bilo kod vas lani?
yin&yang, priviknite se, moja zna tobiti 4 iz matematike a imati sve točno
da dodam: bolje da je tako, nego da ne zna računati.
Ovako je glasio zadatak:
_______ i _______ razlikujemo po spolovilu i izgledu.
Rješenje je glasilo:
Dječake i djevojčice razlikujemo po spolovilu i izgledu.
Moj je napisao:
Muške i ženske razlikujemo po spolovilu i izgledu. 2 boda manje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom