Dobrodošli, dragi roditelji!
Motiku u ruke i kopajte s djecom jer za njih nitko drugi kopati neće. Osobito je opako ako su u boravku pa vjerujete da tamo "sve lijepo naprave pa doma ne moraju ništa". Prirodno sposobna djeca, dobri čitači i matematičari zaista ne moraju ništa, svi ostali moraju puno.
Da, 2.polugodište 1. razreda vrlo je opako za djecu koja u školu nisu došla kao čitači odnosno za one koji nisu brzi u usvajanju čitanja. Moja je jednom dobila mislim jedinicu jer nijedna rečenica u diktatu nije imala točku (sve ostalo bilo bez greške). Drugi put je iz ČSR dobila dvojku jer je na pitanja odgovarala svojim riječima, a ne prepisujući od riječi do riječi dijelove rečenice iz teksta (pravopis je bio potpuno točan). "Mama, od njih se u 1.r. očekuje da u tekstu uoče rečenicu koja je odgovor na postavljeno pitanje i prepišu je". Nema logike, ali je tako.
Začkoljice u matematičkim zadatcima riječima morate vježbati. Baš puno vježbati. Sve ono : kojem broju treba....od kojeg broja treba....za koliko je broj veći...koliko je broj manji.... i osobito hit "Pero ima 4, a Ivo za 4 više, koliko imaju skupa?"![]()
I apsolutno automatizirati zbrajanje i oduzimanje do 20, pod cijenu života. To nema veze s učiteljicom, nego s preduvjetima za 2.r. Jer kad vam tamo dođe diktat tablice množenja na štopericom u ruci, rado ćete se sjećati 1. razreda.
I ne gubiti živce oko ocjena. Ocjene su pokazatelj da nešto ne ide baš najbolje i da po tome treba drviti.