Mene muči treba li se u toj dobi nagrađivati samo trud, odnosno koliko bi to bilo nastavniku moguće provesti. Znači i djeca koja su došla s predznanjem čitanje, pisanje, računanje, i ona se trebaju truditi. Meni je znalo biti zbilja dosadno u školi, premda sam uživala u tim peticama bez truda. Da je netko vrednovao trud, a ne znanje, i motivirao me s višim ciljevima morala bih se puno više pomučiti.
Mislim da si dobru temu otvorila, jer bih i ja voljela svoj stav tu nekako izbrusiti.

Što se tiče konkretnih zadataka:
? - 12=7
19-?=4
to ja ne vidim kao preteški zadatak u smislu koncepta. Ja se tog dobro sjećam da smo onda morali još napisati "19, jer je 7+12=19".
Ali isto ne znam kako vidiš to izjednačavanje u prvom razredu, kad neće nikad biti izjednačena djeca. Nešto je do genetike, nešto do okruženja.

Zadatke riječima imaju u prvom razredu kod nas, je me molila prijateljica da ih smišljam za njezino dijete. Ovaj konkretno kojeg si navela je OK samo ako su isti tip radili, da su morali jednu po jednu rečenicu raščlanjivati. Za više razrede mi je bolja fora da ih uče upravo suprotno, da ne idu jedno po jedno, nego da bace pogled, škicnu kraj, pa da se koncentriraju na bitno u tekstu. Ovo je vjerojatno OK za prvi razred.