 |
|||
Totalna protusustavna anarhija ovdje na forumu danas :D Slažem se u potpunosti. Sustav je (nužan?) krut, jako krut, a očekivanja velika. Roditeljstvo se tu iskazuje kao vještinja baratanja strpljenjem, i vremenom uostalom, dok se s djetetom radi, i s diplomacijom i znanjem pri odlasku u školu. I čini mi se da je i potrebna i sreća pri dobivanju učitelja/učiteljice. I još neki faktori...
Posljednje uređivanje od MalaRiba : 12.04.2019. at 13:00
Na to će roditelj - ali motivacija, osjećaji....
Pa opet učitelj - mora se čeličiti, kako će kad dođe u 5.r. .....
Da, tako je naša učiteljica na J.-in OKP i anksioznost rekla...dao Bog da je svo zlo u tome, bolje da ju sad strefi, da je barem mene tako pa bih lakše poslije u životučokolada prvotno napisa
Ovo mi je onak....jao jao. Od učiteljice.Da, tako je naša učiteljica na J.-in OKP i anksioznost rekla...dao Bog da je svo zlo u tome, bolje da ju sad strefi, da je barem mene tako pa bih lakše poslije u životu
I tako čeličenje do 50.g.
Mitovski, treba raditi ako dijete zaostaje. Tvoja ne zaostaje pa ne moraš.
Ma slažem se i mi smo 1. polugodište sjedili doma svaki dan jer je nosila kući sve prazno.
Mislila sam da je i sustav i mi roditelji, ali prvenstveno sustav toliko fokusiran na ocjene, jer realno gdje ćeš se upisati ako nisu savršene..ne možeš birati ako nisi 5,0 da roditelji toliko rade još doma s djecom u nižim razredima i toliko se natjeravaju te dobre ocjene i s onima kojima to ne treba toliko da na kraju imamo djecu koja ne znaju sama učiti ni razmišljati. Ne znam, ma po meni je to sve naopako.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom