Slažem se. Ni ja ne vidim nikakvog smisla ocjenjivanju od 1 do 5 u nižim razredima. Osobno spadam u one sretnike koji su taj period života proveli uz eksperimentalno uvođenje opisnih ocjena, i mogu reći da nam ništa nije falilo. Nismo se opterećivali ocjenama, a ipak se vidjelo kakav je tko učenik, tko je bolji, tko mora više vježbati. U 5. razredu nitko nije bio šokiran pojavom brojčanih ocjena. Nikad nisam shvatila zašto je opisno ocjenjivanje ukinuto nakon nekoliko godina.
Na žalost, svoje dijete nisam uspjela naučiti da ne doživljava ocjeneok, još nekako kroz osnovnu, ali bojim se da me iza ugla čeka pakao pod naslovom "perfekcionist u gimnaziji"
suprotno "mudrim" savjetima učiteljice iz nižih razreda oš, on se s godinama nije "očeličio" i "naviknuo". Upravo suprotno, njegova prevelika osjetljivost u pubertetu dolazi još više do izražaja, samo se manifestira na drugi način (naravno da se neće rasplakati zbog ocjene, ali da je pretjerano zabrinut oko gluposti koje se od njih traže u školi - jest, na žalost).
Da se vratim na niže razrede... imala sam sreću da me zapalo dijete koje se po performansama savršeno uklapa u sustav, pa se zapravo ni ne sjećam zahtjeva iz pojedinih predmeta u tom periodu, niti njegovog hendlanja istih. Ali svejedno mi je van pameti da se - načelno - ne očekuje da dijete zna čitati prije polaska u školu, a onda ih se nakon svega par mjeseci bombardira zadacima riječima i drugim zahtjevima gdje se podrazumijeva da su tečni čitači koji znaju smisao onog što su pročitali![]()