1. razred: program i ocjenjivanje

[seni]

no poanta je bila ne toliko na musko zensko, to je onako uzgred...

na kraju osnovne i u pocetcima srednje skole sam preko ljeta radila u posti na telegramima (da, da postojalo je i to doba)... u mom malom mjestu u ondasnja vremena klimatiziranom prostoru zgrade projektirane od jednog od nasih najboljih arhitekata...
elem nije bio rad sa strankama osim nesto telefona, ostalo je dolazilo u tuljcima iz prizemlja, imali smo guzve uko 1 i 15u mjesecu kada su turisti odlazili i dolazi...
uglavnom polovica mjeseca je bilo puno posla, druga polovica je bila puno opustenija.. tako da sam ja u tim cekanjima da dode novi tuljac citala i citala. vukla sam svog omiljenog dostojevskog, jesenjina, te razne druge knjiee..
vrlo drage gospode koje su tu bile stalno zaposlene su me stalno zabrinuto ispitivale, pa zasto ja ucim, jer ljeto je.. ja njima stalno pokusala objasnjavati da je ne ucim nego citam , to je beletristika.. a one meni: ma to su knjizurine dijete...ali ja volim citati, kazem ja...
ma to je nemoguce kazu one.. pa tko voli knjizurine...
i tako jedno tjedan, dva, dok nisam odustala od ideje da im to objasnim, nego sam se pomirila sa slikom pacenice i mucenice koja i preko ljeta vuce neke knjige, a nije vrijeme skole.