1. razred: program i ocjenjivanje

[čokolada]

OK, ajde nek je sitnica, sve je sitnica, ajmo onda reći nek je samo zdravlja jer istina je dok smo zdravi ništa nije važno. Uvijek naravno postoje gore stvari, ali treba krenuti od malih stvari da bi se i one velike promjenile.

Ma ne mislim ni ja da djecu 1. dan po praznicima treba zaskočiti, nego sam navikla da velika crnči i pod (zimskim i proljetnim) praznicima pa mi to nije nešto vanserijski. Evo, sad smo valjda 1. put u školovanju za Uskrs nekamo otputovali, a ona me pitala "koje udžbenike da uzme" pa se sva unezvjerila kad sam rekla - nikoje jer se moraš odmoriti.
Da, imaš pravo, bolesno je to sve skupa.

[Peterlin]

Ma ne mislim ni ja da djecu 1. dan po praznicima treba zaskočiti, nego sam navikla da velika crnči i pod (zimskim i proljetnim) praznicima pa mi to nije nešto vanserijski. Evo, sad smo valjda 1. put u školovanju za Uskrs nekamo otputovali, a ona me pitala "koje udžbenike da uzme" pa se sva unezvjerila kad sam rekla - nikoje jer se moraš odmoriti.
Da, imaš pravo, bolesno je to sve skupa.

Nije to neobično. Tako je i kod nas bilo godinama, uključivši i dio ljeta. Ove godine je opet moj stariji išao na NOvigradsko proljeće, uz odobrenje ravnateljice da izostane cijeli tjedan. Nosio je matematiku, fiziku i kemiju, jer u protivnom ne bi stigao uhvatiti korak sa zadaćama i novim gradivom. Ja nisam riječ rekla - to je njegova isključiva odluka. Jučer je napokon popustio i otišao s društvom van na cijeli dan. On je maturant i sam vodi računa o svojim ocjenama, ali koliko se sjećam, takav je (ili još i malo gori) bio i u osnovnoj školi. Uvijek je sve trebalo biti na vrijeme. Od puno aktivnosti smo odustali jer on nije stizao. Njega nisam ganjala, to je bilo rezervirano za mlađega u prva četiri razreda.

Moj mlađi je isto ove godine bio na NP; njemu nije padalo na pamet nositi knjige, ali je zato proljetne proveo praznike prepisujući novo gradivo. Njemu je to način učenja. Prije nego su otišli, svaki je zadužio par ljudi da pošalju materijale. Bogu fala na internetu i pametnim mobitelima. Sve se stigne razmijeniti. Jedino u glavu ne ulazi ako je na mobitelu, hehehe...

Ont. ovo je tipični hrvatski sindrom - kako u Hrvatskoj imamo višak radnika i brojne nezaposlene, te istovremeno značajan manjak određenih struka, tako je i u školama - istovremeno se povećalo opterećenje (za one koji žele učiti) i smanjila kvaliteta nastave (pa nema pomoći onima koji baš nisu motivirani ili nemaju nekoga da im doma pomaže i da ih potiče).

Iz perspektive stare babe - tako je vjerojatno svakoj generaciji, ali najbolje vidimo ono što nam se događa SADA, ostalo nas ne zanima.