Moja je imala histerične napadaje od pomisli na slova i čitanje kroz igru ili ne. Pokušali smo par puta i ona bi se doslovce tresla od plača. Psihilogica je savjetovala da pustimo i ne spominjemo... u školu se ide naučiti čitati i pisati... tako nam je rekla.
S obzirom da sam imala nećakinju koja nije znala čitati i pisati prije škole znala sam da je to jako teško i da takva djeca zaostaju ali nismo mogli ništa.
J. in perfekcionizam je bio žestok i ona nije htjela ni čuti.
Sinteza i analiza joj je išla od prve, tamo negdje od 4-te g možda i ranije MM i ja nismo više rastavljanje mogli koristiti da nešto kažemo da ona ne razumije

Nekih 6-7 mj prije škole došla je do nas i pitala jel nam može nešto pročitati i pročitala nam je tekst. Ona je poskrivečki učila dok nije bila 100 posto sigurna da to valja nije bilo šanse da da nama da ju podučimo. Onda je otišla na more a ja sam krenula u veliko pospremanje njene sobe i našla kako je napravila novine i kuharicu s tekstovima i to je bilo sakriveno.
Rekla sam MM-u evo pogledaj zna i pisati. Bili smo u šoku.
E sad, da ona to nije sama odradila nije bilo nikakvog načina da mi to odradimo s njom nikako. Tako da evo nije baš da može roditelj uvijek i sa svima.
P. s. malo offtopic ali imate li savjet kako da dijete lakše upamti tablicu množenja?