Svojedobno sam čitala knjigu nekog neuroznanstvenika, ne sjećam se točno koju, gdje je pisalo da vizualni sustav u mozgu prosječnog djeteta nije spreman za čitanje prije 6.-7. godine. Pod "čitanje" se ne podrazumijeva prepoznavanje slova, nego njihovo povezivanje u smisleni sadržaj (sinteza).
E sad, davno je to bilo pa me nemojte hvatati za riječ, ali poruka je bila jasna.
Naravno da ima djece koja nauče čitati puno prije. Ima i djece koju se može naučiti čitati ranije. Ali postavljati to kao pravilo za sve mi se čini pretjeranim.

Inače, i moj sin je bio od one djece koja decidirano odbijaju bilo kakvo podučavanje doma. Čitati je naučio sam, i to dosta prije 4. rođendana, a kojom metodom, ni danas nemam pojma. Pa ipak, sustavno je počeo čitati knjige tek s polaskom u školu, a tako nekako je počeo i prihvaćati učiteljski autoritet (i dan-danas puno bolje reagira na ono što mu kažu profesori u školi nego na vlastite roditelje ). Ima tu dosta faktora koji su u međuigri, npr. zrelost različitih dijelova živčanog sustava, zapravo, općenita spremnost djeteta za učenje.