1. razred: program i ocjenjivanje

[Ripcord]

Ako dijete nema interesa, džaba vam trud svirači. Barem iz mojeg iskustva. Stariji je uvijek bio lumen, sve ga je zanimalo, obožavao je knjige, sam je u vrtiću naučio čitati uz starije klince koji su se pripremali za školu i s pet godina je normalno čitao, a da mu nikad nisam nijedno slovo pokazala.

Mlađi je pak totalno umjetnička duša. Pjesma, ples, crtanje, samo daj, ali slova, pisanje, čitanje, zero points. Suzama sam, maltene, lijepila tapete od tuge što sve one knjige od starijeg samo skupljaju prašinu, a on ništa. Svi smo ga pokušavali sustavno zainteresirati, no bezuspješno (počneš mu čitati, on se digne i ode). Iako cijela moja obitelj (uključujući i mene) mahnito čita, a ja se bavim i pisanjem, manji je očito na tatu koji valjda može nabrojati na prste sve knjige koje je pročitao u životu.

Čak smo zbog tih slova i čitanja odgodili školu godinu dana, i opet nije bilo pomaka. Već smo si svi išli na živce s tim silnim trudom i nikakvim rezultatima i cijelo prošlo ljeto sam strahovala kako će proći prvi razred. No evo, završava ga, naučio je slova, ne piše sjajno, čita sve bolje (iako još uvijek slovka dulje riječi), s ocjenama se ne zamaramo i tako, i ne mogu biti sretnija.

Najbolje mi je što smo je tijekom prvog razreda slučajno otkriveno da mu matematika super ide. Tu rastura i najbolji je u razredu (doduše, moja baka i njezine sestre su sve bile matematičarke, a djed kipar, pa izgleda da je taman pokupio s obje strane).