Djeca vegetarijanci, roditelji mesojedi.. i obrnuto

[pulinka]

Agrikultura, ne hortikultura, poljodjelstvo je sasvim ok i razumljivo i meni .
Zaključci su ti sasvim tačni, problem je sa praktičnim sprovođenjem.
Jer bi se lako moglo desiti da smanjenje proizvodnje u stočarstvu opako loše pogodi najranjivije- decu zemalja trećeg sveta koja i inače oskudevaju u proteinima, a upravo govedarstvo je ono što ih održava zdravim, dok će stanovnici razvijenih zemalja i dalje imati koliko im treba, bez viškova i rasipanja.

Problem je u rasporedu i hranljivosti proteina, ceni i isplativosti proizvodnje uključujući i transport.

Za dete iz ravnica Južne Amerike puno je ekonomičnije, jeftinije, dostupnije i zdravije da potrebu za proteinima zadovolji goveđom šniclom nego nekom vege alternativom plus suplementi- visokoproteinske vege zamene se moraju transportovati jer nisu lokalne, a to košta, suplementi koštaju više nego komad lokalne govedine. A u slučaju ograničenja proizvodnje govedine siromašni roditelji će radije izvesti i prodati skupo govedinu razvijenim zemljama nego je utrošiti na svoje dete, to je bar jasno.

Takođe, ne znam računicu, a volela bih da raspolažem podacima, npr. 1kg govedine je nutritivno ekvivalentan sa X kg vege zamene, koje tačno, koliko košta proizvodnja iste, plus, koliko obradivog zemljišta se na porizvodnju tog biljnog kg troši, i koliko za transport u koji deo sveta?

Jer ako neću jesti ništa mesno, moram pojesti biljne alternative - koliko više? Moglo bi se lako ispostaviti da, ako izbacimo životinjske proteine, ne uštedimo puno na obradivom zemljištu, jer ćemo umesto za ishranu životinja, sličnu količinu oranica morati da upotrebimo na proteinsku biljnu hranu za nas.

Realno, ne znam koliko si svesna, ali neke relevantne procene su da hrane na svetu već ima dovoljno za sve nas, problem je upravo nepostojanje dobre volje da se ona distribuira ekvivalentno svima. Po procenama, uz pravednu raspodelu planeta bi mogla podržavati cifru od oko 10 milijardi ljudi.
Ali hbg...profit.

[zutaminuta]

Na 1 kg mesa govedine gledam ne kao na meso, samo po sebi, već 1 kg mesa = x kg biljne (stočne) hrane uložene u tu kravu da bi ona postala meso. Dakle, vaga je x kg biljki (žitarica i sijena) vs y kg biljki (povrća, mahunarka, žitarica)

Kad govorim o potrebi prelaska na vege ishranu uopće ne mislim tu na djecu iz Afrike, djecu iz Južne Amerike ili čak općenito djecu. Djeca ne jedu velike porcije. Možda tinejđeri, ali koliko traje taj nagli rast? Dvije-tri godine? Na stranu to, mene više zanimaju sad azijske i zemlje u razvoju u kojima raste konzumacija mesa, gdje se preuzimaju zapadne prehrambene navike, gdje se odrasli šopaju burgerima, i tako. Umjesto da zapad smanjuje tu glad za kravama, eto sad na vlak uskaču svi preostali u svijetu.

Uopće ne mislim da imperativ treba biti da svi izbace meso, jer je to i nerealno, ali meso bi trebalo početi gledati kao prilog i začin biljnoj hrani umjesto obratno.

Što se tiče nutrijenata, većina ljudi i obitelji koje sam upoznala ne jedu govedinu svaki božji dan već sporadično, također i gicetinu. Opet svi živi i zdravi.

[Peterlin]

Na 1 kg mesa govedine gledam ne kao na meso, samo po sebi, već 1 kg mesa = x kg biljne (stočne) hrane uložene u tu kravu da bi ona postala meso. Dakle, vaga je x kg biljki (žitarica i sijena) vs y kg biljki (povrća, mahunarka, žitarica)

Kad govorim o potrebi prelaska na vege ishranu uopće ne mislim tu na djecu iz Afrike, djecu iz Južne Amerike ili čak općenito djecu. Djeca ne jedu velike porcije. Možda tinejđeri, ali koliko traje taj nagli rast? Dvije-tri godine? Na stranu to, mene više zanimaju sad azijske i zemlje u razvoju u kojima raste konzumacija mesa, gdje se preuzimaju zapadne prehrambene navike, gdje se odrasli šopaju burgerima, i tako. Umjesto da zapad smanjuje tu glad za kravama, eto sad na vlak uskaču svi preostali u svijetu.

Uopće ne mislim da imperativ treba biti da svi izbace meso, jer je to i nerealno, ali meso bi trebalo početi gledati kao prilog i začin biljnoj hrani umjesto obratno.

Što se tiče nutrijenata, većina ljudi i obitelji koje sam upoznala ne jedu govedinu svaki božji dan već sporadično, također i gicetinu. Opet svi živi i zdravi.

U pravu si ... Treba se vratiti samo par desetljeća unatrag. Pa ne tako davno (sjećam se tih vremena) jelo se meso nedjeljom i to je bila pečenka. Ostale dane namirnice životinjskog podrijetla svodile su se na korištenje životinjskih masnoća za pripremu povrća. Moja baka je npr. kuhala varivo od kelja za cijelu obitelj i uz to dinstano meso (oko 15 dag za nas petoro ili šestoro) tek toliko da zamiriši... Kasnije je u zlatnim sedamdesetim krenula priča sa sindikalnim polovicama i stjecala se navika da se jede meso svaki dan.

Moj mlađi sin (a povremeno i stariji) ne jede meso ako su mahunarke za ručak (grah, slanutak, leća....) jer mu ne paše uz to pojesti još hrgu mesa, a u varivu je recimo ploška pršuta nakosana na sitne komadiće ili par šnitica neke domaće mirisne kobase... S druge strane, ima dana kad umlate hrpu ćevapa ili pohanaca, ali to nije svakodnevno niti im treba svakodnevno.

[pulinka]

Na 1 kg mesa govedine gledam ne kao na meso, samo po sebi, već 1 kg mesa = x kg biljne (stočne) hrane uložene u tu kravu da bi ona postala meso. Dakle, vaga je x kg biljki (žitarica i sijena) vs y kg biljki (povrća, mahunarka, žitarica)

Ali žuta, meni se to podrazumeva, zar nisam bila dovoljno jasna?
Kao i ovo ostalo o čemu pišete ti i Peterlin.
(S tim što naši stari jesu koristili puno rečne i morske ribe i morskih plodova, a jaja i mlečne proizvode kad god su mogli).
Šta će se jesti u zapadnim i azijskim zemljama, ako želiš da utičeš na to, u redu. Ja ne mislim da imam tu moć.