jelena ja se ne vracam, ja samo primjecujem da nijedna tema o pretilosti ne moze proci, a da se ne ubaci anoreksija. kao pandan, a ona pandan naprosto nije.
 |
|||
|
|
|||
jelena ja se ne vracam, ja samo primjecujem da nijedna tema o pretilosti ne moze proci, a da se ne ubaci anoreksija. kao pandan, a ona pandan naprosto nije.
Jelena ja se vracam na anoreksicne jer mislim da je problem, odnosno bolest jednako kao i debiljina. i da su mi obje krajnosti strasne i da su obje bolest.
ne svidja mi se sto sam sa svih strana izlozena lijepom utegnutom tijelu koje nastaje kao produkt sredjivanja slika. ne svidja mi se ta iskrivljena slika, kojoj svi tezimo. pa i ja.
par kila gore dolje mi je OK. ali pretilost kao i anoreksija su mi strasne.
Vjerujem da ljudima koji diskriminiraju debele nije issue njihovo zdravlje, niti to da su nemarni i nepouzdani, već pretpostavka da nemaju samokontrole ni snage volje.
Neka onaj koji uvijek ima savrsenu samokontrolu i snagu volje baci prvi kamen.Argente prvotno napisa
Diskriminira ih upravo onaj koji ima problem s dozivljavanjem vlastitog tijela. Npr. imam 10 kg viska, za vikend sam pojela tri kremsnite, ali oke... To ne radim svaki dan, kao ona. Opravdavam se, ali se osjecam krivom. Zato sto su mi mediji nametnuli da moram imati toliko i toliko kila i izgledati kao koji je vec model trenutno najeksponiraniji.
Bas kao sto su gorljivi protivnici gejeva oni zabrinuti da bi im se homo seks zapravo svidio.
Da, to je djelomicni tocno.
Ali isto tako je tocni da vecina ljudi koji nemaju problema sa tezinom zapravo bas i ne vole jesti. Odnosno hrana im je samo gorivo ne gaje emocije prema njoj. Jedu da bi prezivjeli. Nemaju potrebu biti potpuni siti .
I tako...
Rekla bih da je zapravo mrsavljenje i odrzavanje normalne tezine prilicno jednostavna stvar.
Ono jedi manje kreci se vise.
Jednostsvna ali ne i laka.
Jer nekad to manje jest stvarno malo. U necijim ocima i premalo.
Cak da uopce ne ulazimo.u druge mehanizme i odnos prema hrani.
ja razumijem šta jelena hoće reć, fat shaming počinje puno prije nego što počne ozbiljno ugrožavanje zdravlja (koje bi bilo pandan anoreksiji), i po meni je ta "briga za zdravlje" malo racionalizacija, ko famozno depiliranje iz higijenskih razloga
ja se s mužem posvađam na mrtvo ime kad gledamo neku seriju, i bude glumica neke normalne veličine, ali s nemršave strane spektra normalnog
mm uvijek komentira "ajme šta je debela ova glumica"
a meni se otklopi poklopac na glavi i suklja para, jer po mojoj procjeni žena je veličina 38, 40 uvrh glave
što je M ilitiga MEDIUM - dakle potpuno normalna prosječna veličina
ali on se ne da krstit
Ja sam nedavno svog M-a testirala s izjavom da je depilacija out. A on je samo rekao - možeš mislit. Nije naravno pri tome mislio na higijenuja razumijem šta jelena hoće reć, fat shaming počinje puno prije nego što počne ozbiljno ugrožavanje zdravlja (koje bi bilo pandan anoreksiji), i po meni je ta "briga za zdravlje" malo racionalizacija, ko famozno depiliranje iz higijenskih razloga
ja se s mužem posvađam na mrtvo ime kad gledamo neku seriju, i bude glumica neke normalne veličine, ali s nemršave strane spektra normalnog
mm uvijek komentira "ajme šta je debela ova glumica"
a meni se otklopi poklopac na glavi i suklja para, jer po mojoj procjeni žena je veličina 38, 40 uvrh glave
što je M ilitiga MEDIUM - dakle potpuno normalna prosječna veličina
ali on se ne da krstit
MM srećom ne preferira ni mršavice, ni mišićave žene. A ja sam na samom početku veze rekla da ne podnosim komentare na debljinu i zbilja mi nikad nije ništa prigovorio. Sad me malo zafrkava jer sam se malo nabildala. Njemu je to muškasto. Mislim da ne razmišlja o tome da je u mojim godinama dobro da nešto drži to staračko tijelo
Ja sam pred desetak godina zbog bolesti pala na BMI 18,3, a MM je u tom trenutku od brige imao BMI 19,3. Moje tijelo loše izgleda, nije to dobra figura za mršavicu. MM je rođen da bude mršav i ja vjerujem da će on popraviti statistiku dugovječnosti mršavih. On se ničega ne odriće. Jede kad hoće, koliko hoće i šta hoće, ali to nije puno. Tu i tamo krene na trčanje, istrči koji polumaraton, baš se sad sprema na jedan. Ali kad prestane s trčanjem, ne udeblja se. Niti smršavi kad počne trčati. Ali ako zbog nečega ne može jesti redovito, neko putovanje, neki niz sastanaka ili ne znam ni ja što, on odmah smršavi. Rekla bih sretnik za današnje uvjete. A opet, da živimo u šumi kao neki praljudi, on vjerojatno ne bi preživio. Moje tijelo sve marljivo spremi u zalihe.
Tema je počela s time da se debeli ljudi bore za svoja prava i dostojanstvo
i drugo je pitanje da li je debljina zlo ili je sve to stvar mode
Po meni, ako se i složimo da je debljina zdravstveni rizik, i dalje je sasvim legitimno očekivanje debelih ljudi da im se ne uskraćuje dostojanstvo i da ih se ne diskriminira
kao da postoji neko vjerovanje, ako ljudima kažemo fat is ok, ti si ok i takva kolika jesi, onda oni neće se više ni trudit smršavit
a mislim da to zaista tako jednostavno ne funkcionira
E pa da. Issue bi trebao biti iskljucivo zdravstvene prirode.
Oh, pa ja svoje debeljuce i volim takve kakvi jesu, a rado bih da i oni vole sebe, jer su iste osobe bez obzira koliko kila imali.
Debeli cesto imaju negativnu sliku o sebi i ne treba im jos otezavati zivot.
Posljednje uređivanje od Konfuzija : 29.04.2019. at 15:25
A ne mora ni biti da ne vole jesti. Imam prijateljicu koja jede puno više od mene, a nebo i zemlja smo što se tiče građe tijela. Ona je mršavica, ima 170 visine i 52,53 kg. Ja imam 168 visine i 62 kg. Ona je veličina 34, a ja 38. A i 38 hlače jedva navučem preko guzice, ali u struku su dobre pa se potrudim.
I nikad nisam uspjela biti toliko mršava, a sve sam probala. Zadnji put kad se moglo reći da sam baš mršavica je bilo kad sam imala 9 godina.
Valjda mi je takva građa tijela, kao i njoj.
Kod mene je obrnuta slika.U okruženju sam debljih/krupnijih ljudi.Ne smatram se mršavicom,ali u njihovim očima jesam.I često čujem svakakve komentare na svoj račun.Kao da su ljubomorni i onda se sprdaju.Vidim da im smeta što npr. ne mogu pojesti čak ni srednju pizzu odjednom,ili veliku porciju ćevapa.Odmah krene prevrtanje očima,"šta,zar ne možeš više,ccc?","jao,pa ti nemaš dupeta ništa!","pa da,mi smo naravni,nama se prima,a ti si previše ljuta..." .Ono,ne znate me,ali ja sam izrazito mirna i antisvađalački raspoložena,ali čak se i za tom teorijom poseže ne bi li se objasnilo moje stanje(nedebljine,jelte
).
Čak se ponekad ja osjećam diskriminisanom,ali najozbiljnije.
Sad sam dobila koju kilu,i odmah je počelo:debljam se,popravljam se...Nikad zadovoljni.
Sad si me sjetila mog prvog radnog mjesta. Nisu mi ti komentari dobro sjeli, pa sam ih u nekom trenutku konačno zatrla u korijenu.
Mrzim komentiranje tuđe težine, pogotovo kad te nitko ništa ne pita
Prema mršavima ili debelim, svejedno.
Meni je kolegica rekla da možda bolujem od anoreksije (173 cm i 59 kg tada) ničim izazvana, van konteksta i teme
Ono, čovjek ulazi u prostoriju i kreće procjena...
Bila sam baš nemilosrdna i uzvratila rečenicom da mi se i samoj u fazi kad sam imala viška kila izmijenila percepcija pa su mi se svi ostali činili nekako premršavi i anoreksični.Oće to.
Onda je nastala neugodna tišina.
Kasnije se ispričala
I rekla kako je nekad imala tanki strukić i čak izvukla sliku od prije 20 godina
Eto.
Jednostavno postoje ljudi koji vole drugima nalaziti mane, to može biti bilo što - težina, stil oblačenju, broj djece, bračni status....
Debele žene su često zločeste jer mrze mršave žene. I ja oću svoja prava
Ja priznajem da mrzim mršave kad me pitaju kako mogu pojesti cijelu pizzu. Eto mogu, jednostavno. Ali ja nisam ni debela. Osim po kriterijima Tangerininog muža.
Mrzim i kad me debela žena pita zašto želim smršaviti jer ajme, vidi nju pa je opet zadovoljna.
Prava i za M veličine.
(Gdje nam je onaj transgender topic? Nestao je s djece (ne)vegetarijanaca...)
Taj topic je u nekim problemima haha. Imaš na onom nekom dijelu za pitanja za admine temu, skroz dolje na forumu, ne znam sad kako se točno zove.
Ja ne pitam nikoga ništa i zaboli me može li netko pojesti batak ili strpati čitavu kokoš odjednom. Ali svi su opterećeni zašto je meni dovoljan batak.Ja priznajem da mrzim mršave kad me pitaju kako mogu pojesti cijelu pizzu. Eto mogu, jednostavno. Ali ja nisam ni debela. Osim po kriterijima Tangerininog muža.
Mrzim i kad me debela žena pita zašto želim smršaviti jer ajme, vidi nju pa je opet zadovoljna.
Prava i za M veličine.
Ma nisam na tebe mislila.Ima s obje strane komentara. Iako mislim da su to sve ljudi koji i inače komentiraju druge, nevezano za hranu. Ali moram priznati da mi bude neugodno dovršiti jelo nakon takve šokiranosti količinom.
Trina
tang pripremi oklagiju za muža
Njoj je dosta i flasa ne treba ona oklagiju
Cura za pozeliti snade se s cim stigne
Pih, cijelu pizzu (ako je dobra) pojedem i ja bez problema.
Ali osobito volim kad mi odvale komadinu torte (one za koju već vidim da je neću voljeti - prepreslatka), ili jos bolje više komada ako ih ima više, sa značajnim : ti bar možeš!
a ja onda panično tražim muža da to uvalim na njegov tanjur, ali avaj i on već panično traži mene sa isto takvim punom tanjurom, jer i on je: ti bar možeš
Pa onda zajedno tražimo kako da nakon par zalogaja negdje diskretno odložimo tanjure...
Mislim da se svi slazemo da su i anoreksija i morbidna pretilost bolesti. Meni je zanimljivo da se anoreksicne manekenke vec odavno proziva u negativnom kontekstu (prema mom misljenju opravdano), ali sad u trend ulaze tzv. Oversize modeli kao npr. Tess Holiday, sto je fakticki druga strana medalje, jer se radi o jednako nezdravoj tezini.
Silkice nisi jedina, nikad u životu nisam pojela cijelu pizzu, ni velike ćevape. Jedem često, al po manje. Ne mogu toliko odjednom.
Meni je zanimljivo kako ljudi znaju reć ajme koliko x pojede i ništa se ne.deblja a y jede malo i deblja se od zraka. To naprosto nije istina.
Evo ja sam često u zadnje vrijeme na služb. putovanjima s kolegama.s posla s ovakvim tvrdnjama i onda kroz par dana vrlo lako uočiš loše navike ovih koji kukaju da malo jedu a debljaju se.
Unesu toliko kalorija pićem i glupostima, a manje pravom hranom. A i nju umjesto ranije jedu tek u 22-23h navečer, pa slijedi prežderavanje. I još se sprdaju sa mnom da šta ja stalno jedem ili nešto imam sa sobom. Rekla bih da je jednadžba manje više jednostavna (osim u slučaju nekih dokazanih zdravstv.poteškoća/poremećaja i sl., a to je zaista mali postotak).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 29.04.2019. at 23:34
Mislim da ipak zanemarujes i metabolizam kao takav. Stvarno nismo svi isti i raznorazne varijable ulaze u osnovnu formulu, gdje output mora biti veci od inputa. Kod nekoga ih je lako definirati, kod nekoga teze.
Naravno, brdo ljudi nije u stanju osvijestiti sto, zapravo, unosi.
Stvar s metabolizmom može proći kod malo jače figure, kod pretilosti baš i ne.
Naravno da u najvecem broju slucajeva debljina je rezultat prevelioog unosa. Ali kako i zasto dodje do prevelikog unosa je stvar koju cesto nemamo u perspektivi, kad nam prodje kroz glavu kako debeli ne drze do sebe/ kako nemaju samokontrole/ kako mi mrsavi mozemo paziti etc.
Hrana i hranjenje ima zestoku emocionalnu komponentu i vecina nas (svi) preko hrane zadovoljavamo i podsvjesne emocionalne potrebe. I ima ljudi cije su emocionalne potrebe/ povrede takve da jedu. Puno i previse. A onda imamo i ljude koji su pretili bili i kao djeca. Kada se masne stanice ne samo uvecavaju kada se debljamo nego i stvaraju nove! A takve je viskove puno teze skidati.
I ja mislim da su morbidno debeli ljudi u jako nepovoljnom polozaju- mislim da su vecini ljudi odbojni i da dozivljavaju puno osuda, izrecenih i neizrecenih, puno savjeta netrazenih etc. Inace hrpa ljudi ima hrpu destruktivnih navika (primjerice pusenje) i ne dozivljava drustvenu osudu tog tipa kao debeli radi nebrige o sebi.
Anoreksija je druga prica. I mislim da uopce nema veze s ovom temom. Teror izgleda treca. A komentiranje tudjih tijela i prehrambenih navika je stvar kulture.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pušači nikad nisu bili toliko diskriminirani koliko su danas. Šteta što velike guzice, umjetne trepavice, ekstenzije i plastični nokti ne nailaze na jednako zgražanje kao na pušenje. I pretilost se pokušava prezentirati kao normalna. Ali pušenje je bljak.
Pa da, ali pusenje stvarno nije nikakva potreba.
Nije da moras pusiti svaki dan.
A jesti moras.
Pa ako imas problem sa hranom ne mozes jednostavno prestati jesti uopce.
Posljednje uređivanje od sirius : 30.04.2019. at 11:42
Pušači su "diskriminirani" zato što pušenje smeta drugim ljudima.
Mene debeo / mršav ili našminkan / nenašminkan / gol ako hoće ne ugrožava. Pušač me ugrožava direktno - smrad, dim, curenje očiju, začepljenje nosa. Ono, ne mogu disat odmah tu i sad. Da ne govorimo o dalekosežnim posljedicama po zdravlje. Tako da...c'mon s "diskriminacijom" pušača. A da li se puši zbog emotivnih potreba, to prepuštam sasi da odgovori - vjerojatno niti to nije crno/ bijelo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.04.2019. at 12:48
Ja uopce ne pricam u terminima normalnog i nenormalnog nego da i pusenje i prekomjerno hranjenje spadaju u samodestruktivna ponasanja koja su jako rasprostranjena. A sigurno ce se u ducanu zdrave hrane lakse zaposliti pusac nego morbidno pretila osoba. Ne bih se slozila da su pusaci diskriminiraniji nego ikad, mislim samo da je danas puno visa svijest o stetnosti pusenja nego ranije.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Slažem se da su i pušači diskriminirani jer smetaju drugima, a bome štete i svom zdravlju.
Kaae izuzela sam “posebne“ slučajeve,a takvih je usudila bih se reći 5 % do max.10%, stoga i dalje stojim iza onoga što sam napisala jer to vrijedi za 90% ljudi. Pišem za prosjek ne za izuzetke.
Prevelik unos kalorija, premala potrošnja vode ka pretilnosti.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.04.2019. at 11:57
Dok mi život nije obiteljski dao uvid izbliza u svijet poremećaja prehrane ja nisam mogla niti zamisliti koliko je kompleksna ta sfera hrane, hranjenja i emocija. To je takav paket svjesnih i podsvjesnih radnji i zadovoljenja potreba koji me užasnuo i otvorio mi oči prema sasvim nekom nepoznatom dijelu ljudske psihe i svakodnevnice mnogih ljudi.
Meni je osobno hrana uvijek bila nevažna u životu, nisam gurman, puno toga ne volim, o hrani razmišljam kad ogladnim i prestanem o njoj misliti čim želudac prestaje kruliti.
Ne veseli me niti rastužuje ni hrana ni proces hranjenja. Volim slatko, ali ni o njemu ne mislim dok mi ne dođe želja za nečim slatkim koja je nekad češća nekad rjeđa, ovisno u fazi ciklusa valjda. Zanimljivo mi je to da meni kojoj je hrana baš nevažna muž redovito tvrdi da sam ja užasno komplicirana s hranom. A nisam, jedem što volim, ne jedem što ne volim. Tog što ne volm je više, ok. Radije neću jesti ništa ili ću pojesti šnitu kruha nego jesti nešto što mi nije fino. To on smatram kompliciranim. Hm.
Stavit umjetne nokte i pušenje u istu ravan... ma ne kužim.
Pušenje je danas puno slicnije prejedanju. Ne vidim nijednu poveznicu s umjetnim noktima.
Ja ne vidim poveznicu sa prejedanjem. Vidim jedino kao mehanizam opustanja i zadovoljavanja emocionalnih potreba, ali cigarete jesu nesto cemu se uopce ne mora izlagati. Pa onda nema niti tog mehanizma kusnje i okidaca. Dok je sa hranom svakodnevna borba.
Posljednje uređivanje od sirius : 30.04.2019. at 13:52
Pa pušač ugrožava druge ako puši pored njih, ne vidim kako bi ugrožavao druge ako to ne radi.
Ne mislim da su pušači diskriminirani, u redu mi je odvojiti prostore za pušače i nepušače, a uvijek se može pušiti vani na zraku.
Debljinu i diskriminaciju nisam nikad dovodila u poveznicu. Radim u branši koja nije trgovina zdrave hrane niti kozmetike pa ima ljudi svih oblika i definitivno nisu diskriminirani ni debeli ni pušači. U nekim je branšama možda drugačije.
Debljina je valjda najsramotnija i najvidljivija od svih "karakternih mana", a nase drustvo je takvo da se svi osjecaju super pozvani dijeliti savjete kako izgubiti kile. I to najcesce ljudi koji u zivotu nisu morali skinuti vise od 5 kg ako izuzmemo trudnicku tezinu. I sama cinjenica da dijele savjete vec govori kako je ta "mana" primjecena, tj ne samo primjecena nego cemo djelovati i "savjetovati".
Ti isti ljudi ce se pri tome osjecati super zato sto "savjetuju", dakle "dobronamjerni su", jos s k tome bolji od tih debelih jer
a.nisu debeli
b.nikad nisu bili debeli (one jedne godine kad se bas nakupilo kg od BINGa, su to sv.tri kralja pospremili)
c.nisu rekli debeloj osobi "kako si debela debela kravo" nego su dali pristojan dobronamjeran savjet iako zapravo svi znamo da to senitment koji je isprovocirao dobronamjeran savjet
Na nesto se moram osvrnuti. Morbidno pretile osobe bi se trebale lijeciti kod lijecnika a mozda i na psihoterapiju ici. Ali sto je s osobama koje nisu morbildno debele, nego imaju BMI >25?
Dakle potpuno zdrave, punije osobe?
Stalno mi na pamet pada Rihanna (iako nemam pojma koji je njen BMI) I fat shaming koji je uslijedio nakon sto dobila one kile prije godinu dvije. Mislim zenska je punija, al stvarno ne starhujem da joj je zdravlje ugrozeno zbog kila.
To "zdravlje" je bas super izgovor za pljuvat po nekome.
potpis
i naravno, ti koji pametuju nemaju predrasude
Posljednje uređivanje od magriz : 30.04.2019. at 14:47
i naravno, ti koji pametuju nemaju predrasude
Šta bi spadalo u diskriminaciju debelih? Ne mislim konkretno na probleme debelih, percepciju okoline i slično. Na tu temu mi se sviđaju postovi sase i tang, odnosno slažem se s njima. Ali ako se hoću nadovezat na početni post, moram proznat da ne znam što bi bila diskriminacija debelih. Ne vjerujem da je to neka značajna društvena pojava, ali naravno, možda sam u krivu.
evo jedan meni zanimljiv članak koji odgovara malo na tvoja, a još i na neka pitanja
https://www.psychologytoday.com/us/b...see-fat-people
Pa ogovara na neka, ali to je ipak članak pisan za američko društvo, koje je u mnogočemu zaista drugačije od našeg, i od evropskih društava uopće.
Posljednje uređivanje od vertex : 30.04.2019. at 14:57
Ja bih rekla da je zloba isto česta i vidljiva karakterna mana, pa onda, ako nije debljina na meti, nešto je drugo.
Nisam uopće napisala što me navelo da čitam o borbi za pravo debelih (neutralna riječ,nije pisano kao uvreda). Čekajući na oftalmologiji razgovara sam s dvije čekačice - jedna je bila 90+ i požalila se kako liječnici ne shvaćaju ozbiljno njene probleme s vidom jer je jako stara. Druga je rekla da ima 100kg i da nju nitko od liječnika ne shvaća ozbiljno. Pa su pričale o pokretima za pravo starijih osoba i debljih. Volim se deklarirati kao borkinja protiv predrasuda ali o debljini nisam imala pojma dok sam o marginalizaciju starijih odavno svjedočila. ( Imam 46 god i 64 kg)
da, da i to s doktorima vidim da se često spominje
Uopće ne sumnjam da debeli imaju tih problema s doktorima, ali konkretno u našem sustavu, to je redovita pojava. Moja sestra je 10 godina bila onkološki pacijent, pa je odgovor na svaku smetnju bio: znate, vi ste onkološki pacijent. Muževoj baki su postavili neku dijagnozu za rame, i mučili je fizikalnom, prigovarali joj da ne radi dovoljno, ona je govorila da boli, oni da boli jer ne radi dovoljno, dok je neprepoznati karcinom rastao u ramenu (od tuda i bol) i onda je, naravno, od tog karcinoma i umrla. U nas je to neka opća lijenost sustava - jednom kad imaš nešto, sve se pripisuje tome.
Grozno je kad te ne vide i ne zanimaš ih.
Posljednje uređivanje od vertex : 30.04.2019. at 15:15
Slazem se.
Nisam lijecnik, niti imam studiju za citirati ali sam uvjerena da je debljina simptom neceg, bilo tjelesne ili dusevne bolesti a ne bolest sama po sebi, a osobito ne karakterna mana.
Nekad sam znala gledati one emisije tipa my 300Lbs life i (priznajem) zgrazat se kako si ljudi mogu to dopistiti, zasto se ne pokrenu, ovo ono. A onda ispadne da vecina njih ima ili ozbiljan zdravstveni problem ili krenu na terapiju pa isplivaju zlostavljanja iz djetinstva, mucne zivotne price itd.
Sasa i Barbi su posale o povezanosti hrane i emocija, to su teski kincepti za prihvatiti i onome tko ih prozivljava a kamoli onome tko nema nikakvih slicnih iskustava.
Posljednje uređivanje od betty blue : 30.04.2019. at 15:41
Mene to uopce ne cudi.
Pa podrazumjeva se da su odredeni zdravstveni problemi direktno vezani uz dob ili tezinu.
To nema veze s nekim posebnim pravima.
I drugi mladi i idealne tezine su u istom " sosu" sto se promatranja cijelog tijela i sustava od strane bilo kojeg doktora tice.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom