Lutajući bespućima interneta naišla sam na aktiviste za prava debelih (fat) ljudi. Što mislite,je li debljina zlo ili je to samo marketing?
Lutajući bespućima interneta naišla sam na aktiviste za prava debelih (fat) ljudi. Što mislite,je li debljina zlo ili je to samo marketing?
Debljina nije dobra za zdravlje.
Ne razumijem upit.
Prava debelih da budu debeli?
I ja ne kuzim koja je tocna dilema.
Zapravo naslucujem sto te muci.
Mislis da je samo marketinig borba za prava debelih, a ne stvarna potreba?
Ja mislim da je potreba itekako stvarna, a ne samo marketing. Obzirom da se znacajno povecava broj debelih ljudi u svijetu.
Npr.ako sam visoka 160 i imam 100kg trebam li se sramiti jesti kolače u slastičarnica,kupovati puder i ići na razgovor za posao prodavačicu u dućanu zdrave hrane ? Mislite li da su deblji ljudi nemarniji i nepouzdaniji pa ih meni zaposlili i ne bi im iznajmili stan?
Ja ne mislim nista.
Kolace mozes jesti i mozes ici na razgovor.
Ali cinjenica jest da ce vjerojatno na razgovoru za posao u ducanu bolje proci osoba istih kvaliteta koja i izgledom bolje prezentira ono sto prodaje.
Sto se stana tice bilo be me bas briga, ali bih diskriminirala po drugom principu ( sigurnosti posla i primanjima).
Posljednje uređivanje od sirius : 27.04.2019. at 20:53
Ali sad kad bolje razmislim...
Dakle, radi se o ozbiljnoj pretilosti ( 160cm i 100 kg )
Kako god okrenes nije to samo prekomjerna tjelesna tezina od 10 kg vise od idealne. To su ozbiljne kile koje sigurni utjecu na kvalitetu zivota , dugorocno ( ako ne i kratkorocno) na zdravlje, a i u vecini slucajeva na prercepciju samog sebe.
E , sad, osobe iz okoline ne mogu nikad znati u kojoj je fazi ta osoba. Mozda je u fazi skidanja kila pa je sa 150 kg dosla na tih 100 kg. Sto bi bilo zapravo pohvalno i poticajno, pa se i ta osoba osjeca tako.
Mozda je u depresiji pa je sa 90 kg dogurala do stotke .
Dakle, suditi o nekome samo gledajuci sastrane je povrsno. Ali to nije rezevirani samo za debljinu iako se ona prilicni jasno vidi.
Posljednje uređivanje od sirius : 27.04.2019. at 21:02
pa baš u dućanu zdrave hrane, iskreno dala bih prednost ljudima koji žive ajmo reć taj stil života:/
to mi je kao kad mi dijete pregleda doktor koji puši ko smuk i smrdljivim rukama dira dijete po licu ili gdje već, fuj. Meni je to grozno. Doživjele kćerka i ja.
ili ona poliklinika Bagatin dođe ti njihova zaposlenica i govori kako imaš mrvicu viška masnog tkiva iznad koljena a ona ko dvokrilni ...ajme ajme.... to mi se nekako kosi meni jel.
inače u svakodnevnom životu nikoga ne diskriminirma ni po čemu a kamoli po debljini.
Inače svi debeljuci i debeljuce koje poznajem su baš pravi veseljaci i volim provodit vrijeme s njima.
mamitzi, al daj kreni u borbu s tim kilama zdravlja svoga radi (ako se o tebi radi)
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.04.2019. at 21:14
Najbolji.pedijatar na svijetu kojeg znam je turbo pusac koji pusi preko 2 kutije cigareta dnevno.
Ali njemu bih uvijek prvom dala dijete u ruke.
Samo kazem.
Jasno je da te prvi dojam moze prevariti.
Iako kako sto vidimo iz medija sve vise debelih osoba reklamira odjecu ili odredene zivotne stilove. Jer debeli ljudi su takoder potrosaci i to dode kako dobar marketinski potez.
Ali moram reci da razumijem smisao ideje.
Da se zivi u miru i prihvaca svoja tezina iako je ona u kategoriji ozbiljne pretilosti.
Jer nekome tko voli jesti , a lako nakuplja kile u jednom trenutku postane dosta stalnih pokusaja da smrsavi u pozeljne drustvene okvire.
I da prihvati svje tijelo i svoju tezinu takva kakva je i prestane stalno misliti o hrani i klima.
Ne radi se o meni. Jednostavno sam srela ženu koja mi je ispričala o svom "debelom " životu i spomenula kako je tužna što se u našoj zemlji nitko ne bavi pravima debljih i onda sam malo citala i tek sad smatram da su deblji ljudi diskriminirani.
Razmisljam o genijalnim debeljucama koje poznam i znam da nisu sretne sa svojim izgledom, ali te kojih sam se prvih sjetila su zaista posebne i ne mislim da im itko zamjera debljinu. Isto kao sto genijalnom kirurgu ne zamjeram ni ja, ni prepuna cekaona, pušenje.
Ali mislim da kad se ne radi o posebnim osobama, da opcenito osude puno lakse padaju. Za pocetak od lijecnika. Debeli ce uvijek prvo dobiti preporuku da smrsavi, iako uzrok bolesti cesto nema veze s debljinom, tako da si mogu zamisliti da im dijagnoza dodje kasnije nego nekome normalne mase.
Da je odličan marketinški potez, jeste. To je privlačenje cijele jedne tržišne skupine.
Ali slažem se sa Jelenom, osude puno lakše padaju pa zato mislim da je i potreba. Potreba u koju se uvukao marketing i uzeo svoje.
Lili mamitzi je mrsavija od mene
Jesu diskriminirani su. Ja prva kad ih vidim mislim isuse pa sta im je to trebalo.
Ne kazem da se s njima ne bi druzila ali da u podsvijesti imam da se ne brinu za sebe imam.
Pa kad ti liječnik u nalaz napiše: Obesitas
Debljina je dijagnoza. Bolest. Ma što mi mislili o tom. Nije dobra za čovjeka.
Gotovo cijeli svoj život imam previše kila, tako da znam kako je. I gotovo se cijeli život borim da ih imam manje. Uspješno ili ne. Nije to veliki višak, 10 uglavnom, do 20.
I problem mi je. I fizički i psihički.
Zato mislim da je onome koji ima, npr 40 viška itekako teže.
Borba za prava debelih je baš glupost. Imamo pravo ne biti debeli.
I ja u sebi diskriminiram onako jako debelu osobu, jer znam da ne mora biti takva. Treba trud za to, ali za koji uspjeh u životu ne treba.
Strogo izgledam sam sama sebi kad čitam što sam napisala, no to jest moje mišljenje.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 28.04.2019. at 07:57
Preporucam odlicnu knjigu Hunger americke feministkinje Roxane Gay, u kojoj iz pozicije morbidno pretile osobe iznosi cjelozivotna osobna iskustva. Meni je osvjestilo koliko nemamo pojma kako i zasto su ljudi debeli, kako i zasto previse jedu i kako i zasto se pritom osjecaju. Bas sam skuzila koliko nesvjesno fat sejmam.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Bacila sam pogled na sažetak. Svidjela mi se misao: "in a time when the bigger you are, the smaller your world becomes."
Sve te neke slabosti/ovisnosti nam na kraju ograniče mogućnosti, kad prijeđu neke fluidne granice.
Iako ne spadam u one koje će većina ubaciti pod debele (a bome ni u mršave), razumijem iz nekih svojih nemogućih situacija te neke porive za bijegom, smirenjem i samouništenjem. Mene je borba za djete i što sam sve proživjela uz to totalno bacila u neke dramatične situacije. Bez da ulazim u detalje, prilično neugodne ratne godine, 19 izgubljenih prekrasnih embrija i hrpa negativnih beta nije ništa prema tome što sam prošla u finišu. To su neki očaji kada bi iz kože izašao i što ti je onda jedna čokolada ili cigareta u toj priči i neki žućkasti savjet - voli sebe i svoje tijelo, brini se o sebi itd. To ti dođe kao da upadaš u vulkan, a netko ti kaže - pazi da se ne zamažeš.
Ukoliko je osoba zadovoljna sobom onda se ne opterecuje niti razmisljanjima o tome tko sto misli.
Činjenica je da svaki posao nije za svakoga..npr zeni s izrazenim borama nije lako vjerovat u djelotvornost anti age kozmetike koju prodaje..
Na poslu gdje se trazi okretnost, brzina, spretnost nije lako debljim ljudima..
U prodajnom segmentu prodavač je prezenter onoga što prodaje.
Ja mislim ( a i nadam se) da nikoga ne bi diskriminirala zbog debljine pa ni u navedenom slucaju potencijalne prodavacice zdrave hrane.
A bome i ako je izrazito nezadovoljna trenutnim životom ne opterećuje se što drugi misle (to je valjda jedina prednost).
Nije lako debelim ljudima gdje se traži okretnost zbog predrasude onog tko ih intervjuira. Sigurno se ne može globalizirati da su spretni i okretni isključivo mršavi. Ne znam što fali njezinoj okretnosti.
okretna i gipka. vise od mnogih mrsavih. ali i dalje ne vidim razlog promocije pretilosti i hrabrenja ljudi da budu sto jesu. jer pretilost nije dobra za zdravlje. ne govorim o 5-10kg. ova draga plesacica ima dobrih 40 viska, ako ne i vise (da joj bmi bude ispod 30)
Ne znam..osim što ulazem veliki napor da ne budem deblja jer sam tada tromija, sporija..kazem za sebe..
kad se udebljam, osjećam kao da mi je zaljepljen plastelin na moje tijelo i sve mi je teze..
ne jedem sve što bih htjela, a vjezbam i onda kad mi se bas i ne da..a često od debljih čujem rečenicu Lako tebi, ti si mršava..
ne odgovaram im iz pristojnosti..svatko zna svoje
Nisam nikad upoznala stvarno debelu osobu koju boli patka sto je debela. Imam frenda koji je bio na 136 kg. Fizicki je aktivan i vrlo okretan, pa se svejedno trudi skinuti taj visak i spustio se na 100. Nije mu ni to tezina koju bi si zelio u pedesetoj i sporo ide to skidanje, al ide nekako.
Debelima nije lako, diskriminirani su na razne nacine, vidim to, al opet i ja ih zapravo diskriminiram jer mislim da to apsolutno ne treba podrzavati.
Pa ja nisam vidjela da netko hrabri pretilost. Meni nije bila namjera. Ali nije ni mrsavost zdrava pa se ljudi puno manje zgrazaju. Ocekivani vijek zivota osobe s BMI 18,5 je niži nego kod nekog s BMI 30, a priblizno jednak onome s BMI 34.
https://www.thelancet.com/journals/l...288-2/fulltext
Evo priznajem, zgrazam se i na premrsave, meni se to sve cini nezdravo.
Mozda sam trebala napisati da se zgrazam u sebi. Ne komentiram ljudima njihovu kilazu, osim onima koji to zele, koji su mi bliski i zele razgovarati o tome. Ostale pokusavam ne gledati kroz prizmu kilaze, sto je ponekad vrlo tesko.
Pa je svakako nezdravo. Ali mislim da je puno ugodnije osobi od 170 cm visine koja ima 53,5 kg, nego onoj koja ima 98,3 kg, a isto ocekivanje trajanja zivota. Nisam sad ulazila u detalje tko od cega umire i koje umiranje je neugodnije. Nisam ni procitala detaljno, na mobitelu sam.
Ne znam zapravo sto bih rekla, s obzirom da sam debela, vise ili manje, cijeli zivot.
Svakako ne podrzavam debljinu u smislu da je to nesto dobro i da se debljini treba prepustiti (naprotiv), ali jednako tako me nervira kad su komentari o debljini na razini "****te, a sto jedes kad ti skodi; da jedes/vjezbas/zivis ovako kao ja, nema sansi da bi bio takav, debeo i oduran, eh!" Nije to bas tako jednostavno. Ima debelih koji doslovno trpaju u sebe cijeli zivot, a ima i debelih koji su debeli iz raznoraznih, viseslojnih razloga. Netko moze biti ogroman kao tri slona i izgubiti sve te kile, pa i jos vise, "cim odluci", a kod nekog drugog to bas i ne funkcionira tako jednostavno.
Tu mi se cini da svakako diskriminiraju debele manje nego u Hrvatskoj, ili Europi opcenito, vjerojatno zato sto je opcenito vise morbidno pretilih ljudi. No to ne znaci da ce ducan odjece velicina 00 do 6 zaposljavati prodavace/prodavacice koje nose broj 36 - zaposlit ce nekog mrsavog, a debelog ce odbiti po nekom drugom kriteriju, s obzirom da je kaznjivo nekome reci da je debeo i da zbog toga ne moze raditi u tom-i-tom ducanu. S druge strane, vjerujem da vecina osoba u odjeci 36 nema zelju i potrebu raditi u ducanu za mrsavu klijentelu. Moze sretno i veselo prodavati garderobu svoje velicine (ili nesto drugo, ukljucujuci zdravu hranu).
Ne znam koja su to prava debelih. Pravo na dva sjedala u avionu, pod cijenu jednog? Ne znam zapravo sto mislim o tome. Stanem bez problema u jedno.
Posljednje uređivanje od Kaae : 29.04.2019. at 02:51
Cini mi se da se misli na takve stvari.. MM od 90 kg takodjer stane u jedno, kao i vecina ljudi, ali ja recimo nemam bas mjesta za noge. Zasto ne bi mogao biti odredjeni broj malo komotnijih sjedala koja bi se onda prodavala po malo vecoj cijeni, a ne da moras kupovati dvije karte, i sto je s visokim ljudima, i njima treba vise prostora? Ako moze modna industrija dodavati vece brojeve, zasto ne bi i oni?
Prema debelima nemam predrasude, moja mama je oduvijek bila debela, 90/100 kg na 160 cm, a ne jede puno, niti joj je dokazan kakav hormonalni problem, jednostavno je takva. S druge strane, tata ima manekensku gradju a jede triput vise i cesce... Ja sam srecom na oca, ali cesto sam osjetila zavist zena zbog toga, zajedljive komentare koji su me osupnuli.. Nije to u redu.
Posljednje uređivanje od Konfuzija : 29.04.2019. at 13:34
Naravno, zdravstveni problemi su sasvim druga prica, to se rjesava s lijecnicima.
Apropos statistika, najveci broj pretile djece je Africi i Aziji, nedavno procitah, nazalost ne sjecam se gdje, pa ne mogu citirati izvor. Pretilost se u danasnje vrijeme povezuje sa siromastvom.
Ali kate moss ima i status alkoholicarke i narkomanke. iako se to za nju malo pristojnije pise po tracerajima.
a vecina takvih ljudi na zalost je anoreksicna.
svojevremeno sam gledala jedan dokumentarac, nas. i bili su u psihijatrijskoh ustanovi gdje se pokusavaju lijeciti anoreksicari. pitali su jednu djevojku sto ja danas pojela. ona je odgovorila pa danas sam se pocastila: pojela sam JEDNU napolitaknu, jako ih volim, nisam mogla odoljeti. i sad mi je zao.
vjerujem kako je njoj zao jer je pojela jednu napolitanku taj dan, vjerujem da slicne psihicke porbleme ima i druga krajnost jer je ta osoba pojela 100 napolitanki plus jos stosta.
i tesko mi je priznati da i jedne i druge osudjujem i imam predrasude prema njima. a zapravo je cesto rijec o bolestima. svjesna sam toga.
Posljednje uređivanje od spajalica : 29.04.2019. at 09:54
X. Ako mogu o "pravu mršavih" - i do tog otklona može doći i zbog nedostatka (fizičkog) zdravlja. Konkretno - gastritis i iritabilni kolon u mom slučaju, plus cjeloživotno strepljenje oko težine zbog bolesnog kuka (uvijek je bilo rečeno maks +10 kg na moju visinu, to sam čak i u trudnoću uspjela ispoštovati, ali je možda išlo i nauštrb djeteta premda su svi rekli da nije - rodila se s relativno malom porodnom težinom).
Vjeruje li se baš ono mršavim mesarima i kuharima? Možda kuharima da, mesarima... ne znam, nema ih puno, ali možda bi i ta scena bila ??? I tu su u funkciji prodaje proizvoda, pa je možda ne bi dobro ispunjavali?
Posljednje uređivanje od ina33 : 29.04.2019. at 13:07
Kate Moss ima BMI 16.5, a ne 18.5.
Mislim da dobar dio onih koji se zgrazaju zbog toga sto se pretili "ne brinu o svom tijelu" ne misle pri tom na zdravlje (premda im je to glavni argument), nego na drustvene norme. Ispod 18,5 je masa od 50 kg na 165 cm visine. To nisu Mossice. To su obicni mrsavi ljudi. To su Sandra Bullock i Julia Roberts. I cesce su predmet zavisti na subotnjoj spici (ako su zene u pitanju, muski su rijetko posebno atraktivni s tako malim BMI), nego neke zabrinutosti za zdravlje.
Eto ja ne vjerujem da je vecina zgrozenih zabrinuto za zdravlje pretilih. Ni ja nisam zabrinuta zbog zdravlja sto mi je porastao BMI na 24. Naprosto bih puno radije da mi se vrati mojih 21,5.
malo mi je zao sto sam napisala da je kate moss alkoholicarka i narkomanka, mozda zena i nije vec je samo osoba koja se dobro zabavlja.
za njen BMI bih trebala teziti 47.5 na svoju visinu (170). sto je zbilja prepremalo. da ne kazem opet bolesno.
MM je npr. bio smršavio 10 kg zbog zdravlja (tlaka), a ni izdaleka nije bio pretio i svi su se bili navikli na njega s tom težinom. Nema tko ga nije zabrinuto pitao što mu je (mislili su da ima rak, to je bila prva asocijacija).
mislim da je osnovna razlika u brojkama. broj anoreksicnih (anoreksija je inace bolest) ili pretjerarano mrsavih ljudi je zanemarivo mali (naravno da je medijska slika iskrivljena), a broj pretilih ljudi nezaustavljivo raste.
danas je popularno se zgrazati nad 3 i pol anoreksicne djevojke, a i komentari idu od kostura, vjesalica itd...meni kate moss uopce nije anoreksicna, kao ni audry hepburn, tilda swinton... to su takvi tipovi grade.
slucajno sam danas na orf.at procitala statistike da se je u zadnjih 40 godina proj pretile djece i mladih udesetorostrucio (10 puta vise). dakle pretilost jest problem danasnjice.
u austriji pretila i adipozna djeca u trecem razredu cine 30 % kod djecaka, a 21 % kod djevojcica!
inace kao i ostali na temi, naravno da ne diskriminiram ljude po tezini ili lakonini. isto tako mi je jasno da pretili ljudi teze dobijaju poslove npr. u ducanima zdrave hrane, zdravog zivota itd...
Posljednje uređivanje od seni : 29.04.2019. at 13:36
i za to covjeku ne trebaju ni statistike.
mozda 1-2 puta u mjesecu vidim zaista anoreksicnu osobu sa rucicama i nozicama kao kod ptice sto proviruju iz rukava i nogavica.
pretile ljude vidam svaki dan. i nije ih bas malo.
Jedno vrijeme me smetalo kad bih vidjela debele zene utegnute u one koznate tajce.. Ali sam onda skuzila da imam isti problem s mrsavim zenama u koznatim tajcama, tako da mislim da je problem u tajcama.
Nedavno je pocela jedna divna emisija na tv-u, pobozno je pratim i cesto me gane do suza, evo je
https://www.rte.ie/lifestyle/living/...-fitting-room/
Stvar je prihvacanja sebe i drugih, u svim formama, i empatije.
Ali ja ne kuzim zasto se stalno vracate anoreksicnim, kad su i oni "normalni" na 18.5. Barem sto se zena tice. MM je izrazito mrsav pa ima BMI 20. Svi misle da je vegan.
Istina je da pretilih ima vise i da je logicno da se njima vise bavi. Ali po onom clanku kojeg sam linkala, ti koji dosegnu rizik zdravstveni kao ovi s 18.5 su zbilja debeli. To su oni sto na 165 cm visine imaju 98 kg.
Vjerujem da je vecini kvaliteta zivota narusena puno ispod te visoke mase.
Vec je meni, donekle banalan primjer, u RH tesko pronaci odjecu moje velicine, a da nije tetasta. Uvijek bih trebala nesto kratiti. Pa se i kroj naruši. Al lako za to. Realno, iskreno, moja debljina mi nije neki veliki issue u zivotu. Puno mi je vaznije odrzati kondiciju koliko toliko.
Pa je. Vrecica indijskih orascica je puno skuplja od vrecice smokija. Prirodni sok od jabuke je skuplji od gaziranog soka. Svinjetina je jeftinija od ribe. LCHF prehrana je skuplja od tjestenine i krumpira.
Zamisljam siromasnu zenu s puno djece, bas ona moze na rekreaciju kao Angelina Jolie.