Kaae prvotno napisa
Ne bih rekla, sve dok postoji neka alternativa, makar ona bila prazan prostor, kao sto se (ovdje? ne znam zapravo ima li ga u Hrvatskoj) ostavlja za osobe u invalidskim kolicima i njihovu pratnju. Tu bi se, pretpostavljam, donijelo drugacije/vece sjedalo za osobu koja ne stane u standardne okvire.
Diskriminacija je (i tu cu namjerno izostaviti rasu, rod, spol i neka druga obiljezja) namjerno iskljucivanje ljudi iz aktivnosti koje bi im inace bile primjerene. Osobe s posebnim potrebama, fizicke ili psihicke prirode, ne ocekuju cuda, sto je cesto pogresna pretpostavka ili predrasuda. No to ne znaci da nemaju pravo sudjelovati u svakodnevnom zivotu ili aktivnostima koje su primjerene njihovim sposobnostima.
Jednostavni primjeri: ucenik u invalidskim kolicima ne ocekuje sudjelovanje u utrci na 100 metara sprintom. To je apsolutno nemoguce. Ali ocekuje i mora mu biti omoguceno sudjelovanje na satu tjelesnog odgoja, u okviru njegovih fizickih mogucnosti. Moje dijete s alergijom na hranu ne ocekuje da skolski sustav zabrani svim obiteljima da prestanu pakirati rucak koji sadrzi indijski orascic, ali mora mu se omoguciti siguran boravak u skolskom prostoru (javne skole; privatna to ne mora) i zbog njegovih potreba ce se, ako treba, mijenjati dinamika skolskog rucka ili nastave nekog predmeta. Zbog pretile osobe se ne moraju sva sjedala u kinu ili kazalistu instalirati drugacije, ali treba postojati nacin da osoba pogleda film ili predstavu, ovako ili onako, na neki dostojanstven, primjeren nacin.
Standard je standard, opcenito. Nema razloga mijenjati ga zbog vanstandardnih situacija. Bitno je samo prihvatiti ih da postoje i uzeti u obzir.