Ont. Ne zanima me rodno neutralno izražavanje, ali gledam da svoju djecu (imam samo sinove) odgajam tako da nisu opterećeni rodnim ili spolnim ulogama. To je sve što mogu učiniti. Kod nas doma nema podjele na muške i ženske uloge. Moj E. je želio naučiti kukičanje, pa sam ga naučila. Nisam dospjela dalje od lančića jer je on ljevoruko dijete, pa mi je bilo teško, ali savladao je to. Isto, spretan je i zna vezati ribičke uzlove, a danas većina mladih (muških i ženskih) ne zna navesti konac u iglu. Među takvima je i moj L. kojeg to ne zanima, pa sam sa žaljenjem odustala.

U vezi tri kuta kuće - kuća ima četiri kuta i treba ih podijeliti pravedno. Djeci sam uvijek govorila da moraju znati organizirati kućne poslove RADI SEBE, jer žive u društvu gdje će (nadam se) i muškarci i žene jednako raditi, pa nema nikakvog razloga ni potrebe da jednako ne dijele i obveze doma. Nije bitno podmetnuti leđa, bitno je osvijestiti da postoje poslovi koje treba napraviti. Ili ćeš raditi ili ćeš nekog platiti da napravi. Trećeg nema. Nije fer bračnog partnera (bilo kojeg spola) opterećivati više od pravednog udjela od 50%. Svi trebaju znati sve. Ne radi se o jednakosti (nismo jednaki) nego o ravnopravnosti (jer smo jednako vrijedni). Kraj priče. Uostalom, kako žive ljudi koji su samci? Tko njima drži tri ili bilo koliko kuteva kuće?

Moja djeca nemaju rodno neutralna imena, nikad nisu pokazali znakove da im se ne sviđa u njihovoj rodnoj ulozi definiranoj spolom (iako čovjek nikad ne zna) ali da jesu, ja se ne bih puno opterećivala, nego bih gledala kako da najbolje odigram s kartama koje mi je život dobacio. To nekako prešutno očekujem i od svoje djece.