Iskustva sa svadbe

[mitovski]

Ja sam imala dvije, drugu za "selo" a prvu za dušu.
Udavala sam se po starom zakonu, tako da smo imali prvo matičara, ta mi je bila "moja", samo roditelji i kumovi.
Druga je bila po želji njegovih, fešta sa skoro svime, osim što sam uspjela izbaciti dolazak po mladu. Inzistirala sam da se nađemo u crkvi.
A da se mene pita, ne bi bilo niti jedne, jer za ljubav mi ne treba nikakav papir.

NIje mi trebao papir ni meni ni MM. Mi smo od trenutka kad smo se ugledali znali da ćemo provesti život zajedno i znamo to i danas uz sve životne prepreke koje su nas snašle. Nama je lijepo bilo i bez i sa papirom ali nam je bilo drago dobiti taj papir.
Vjenčali smo se nakon 4g veze zato jer smo znali da moj otac neće još dugo, a drago nam je bilo da bude prisutan, a isto tako mama je pokazivala poprilične znakove Alzheimera, a željeli smo da koliko toliko bude svjesna. Ona je bila puničevski zaljubljena u MM-a , strahovito ga je voljela a i on nju.
U isto vrijeme moja najdraža teta je imala uznapredovali rak, umrla je mjesec dana nakon vjenčanja, a ja sam ju svakodnevno vozila na kemoterapije i držala za ruku pa i petak prije vjenčanja. Isto tako moj bratić je bolovao od raka i rekao je da je moju svadbu jer me obožavao odabrao kao trenutak kad će se opustiti i uživati ne razmišljajući o ničemu. Teta je umrla mjesec dana nakon svadbe a on 6 mjeseci.
Malo je reći da smo razmišljali o osnovnim stvarima i sve je ispalo da bolje nije moglo. Kad gledamo danas slike, mnogo je ljudi kojih više nema a toliko su bili veseli na našoj svadbi.
Sve je nekako teklo samo od sebe, valjda i zato što nam nije bilo toliko bitno, zato što smo bili ludo zaljubljeni, zato što smo toliko voljeli sve ljude koji su bili, toliko je bilo pozitivne energije i ljubavi. Konobari u sali su nam rekli da nikada nisu imali toliko raspoložene svatove bez i jedne razbijene čaše.
Nikada mi neće biti žao što sam imala vjenčanje od 120 ljudi. Svakom svoje.
Isto tako moja nećakinja je imala vjenčanje s 15 ljudi i bilo je prekrasno.

[umiljata]

NIje mi trebao papir ni meni ni MM. Mi smo od trenutka kad smo se ugledali znali da ćemo provesti život zajedno i znamo to i danas uz sve životne prepreke koje su nas snašle. Nama je lijepo bilo i bez i sa papirom ali nam je bilo drago dobiti taj papir.
Vjenčali smo se nakon 4g veze zato jer smo znali da moj otac neće još dugo, a drago nam je bilo da bude prisutan, a isto tako mama je pokazivala poprilične znakove Alzheimera, a željeli smo da koliko toliko bude svjesna. Ona je bila puničevski zaljubljena u MM-a , strahovito ga je voljela a i on nju.
U isto vrijeme moja najdraža teta je imala uznapredovali rak, umrla je mjesec dana nakon vjenčanja, a ja sam ju svakodnevno vozila na kemoterapije i držala za ruku pa i petak prije vjenčanja. Isto tako moj bratić je bolovao od raka i rekao je da je moju svadbu jer me obožavao odabrao kao trenutak kad će se opustiti i uživati ne razmišljajući o ničemu. Teta je umrla mjesec dana nakon svadbe a on 6 mjeseci.
Malo je reći da smo razmišljali o osnovnim stvarima i sve je ispalo da bolje nije moglo. Kad gledamo danas slike, mnogo je ljudi kojih više nema a toliko su bili veseli na našoj svadbi.
Sve je nekako teklo samo od sebe, valjda i zato što nam nije bilo toliko bitno, zato što smo bili ludo zaljubljeni, zato što smo toliko voljeli sve ljude koji su bili, toliko je bilo pozitivne energije i ljubavi. Konobari u sali su nam rekli da nikada nisu imali toliko raspoložene svatove bez i jedne razbijene čaše.
Nikada mi neće biti žao što sam imala vjenčanje od 120 ljudi. Svakom svoje.
Isto tako moja nećakinja je imala vjenčanje s 15 ljudi i bilo je prekrasno.