 |
|||
Ja sam imala dvije, drugu za "selo" a prvu za dušu.
Udavala sam se po starom zakonu, tako da smo imali prvo matičara, ta mi je bila "moja", samo roditelji i kumovi.
Druga je bila po želji njegovih, fešta sa skoro svime, osim što sam uspjela izbaciti dolazak po mladu.Inzistirala sam da se nađemo u crkvi.
A da se mene pita, ne bi bilo niti jedne, jer za ljubav mi ne treba nikakav papir.
Potpis na boldani dio.Cathy prvotno napisa
Ja sam imala dvije, drugu za "selo" a prvu za dušu.
Udavala sam se po starom zakonu, tako da smo imali prvo matičara, ta mi je bila "moja", samo roditelji i kumovi.
Druga je bila po želji njegovih, fešta sa skoro svime, osim što sam uspjela izbaciti dolazak po mladu.
A da se mene pita, ne bi bilo niti jedne, jer za ljubav mi ne treba nikakav papir.
Ja sam isto imala kompromis - nisam htjela svadbu, pogotovo ne u crkvi, ali mm-u je to bilo važno. Našli smo se na pola puta - vjenčanje u crkvi (po novom zakonu - on dobar katolik, ja bez papira, hehehe - vjenčani uz biskupovu privolu kao razlika vjera), a nakon toga večera u manjem restoranu. Bilo nas je manje od dvadeset - osim nas i kumova bili su samo roditelji i doslovce najuža obitelj. Nije mi bila trauma. Iz perspektive 20 godina, odradili smo to bezbolno.
Za vjencanje u crkvi ne trebaju prethodni sakramenti pozeljni su ali nisu uvjet
Jer je to sakrament koji se dijeli jedan drugome
možda danas ne, ali nekad je to bilo potrebno.
kad smo se mi ženili prije 13 godina, trebali smo prvo odraditi ''vjenčanje'' kod matičara.
Mi prije 15 godina, samo crkva je bila dovoljna.
Ja, prije 20 godina, da sam se udavala mjesec dana kasnije bila bi dovoljna samo crkva.
Ne kužim umiljata kako je tebi trebalo drukčije, osim ako se nisi udavala u Hrvatskoj?
nemam pojma
udavala sam se u Zagrebu, morali smo prije crkve otići kod matičara i odraditi taj građanski dio - ali nismo trebali ko nekad doć zajedno s kumovima, nego samo potpisati i to čak nismo išli zajedno, nego je svatko došao kad mu je odgovaralo.
Meni je maticqr trevao samo za potpis tamo se nismo zenili nego potpisali dogovor to je bio neki cetvrtak i odma rekli u kojoj se crkvi zelimo vjencati i koje prezime bi nosili e da mi je nrko reko taj detalj u svezi prezimena mozda bi dtugqcije postupilaoj vrkveni brak je ekvivalent gradanskom
Trebali su i prije, trebaju jos uvijek
Jedino ako je druga vjera u pitanju
Riri, veseli se i ne sekiraj se!
Ja sam se udavala vrlo mlada i nisam bila opterecena apsolutno nicim, al mozda su tome bile presudne i godine.
Imali smo 320 gostiju, radili svadbu u vatrogasnom domu jer tada nije bilo bas previse na izbor sala za vjencanja koja mogu primiti toliko gostiju.
Ali meni je to bilo predivno. Tjedan dana prije smo poceli s pripremama doma, a pomagali su nam i frendovi i familija i to je bas bilo zabavno. Toplo, veselo...
Kolaci su se pekli doma. I to je dio tog cara.
Hrana sva domaca.. ma bas mi lijepo kad se sjetim svega toga.
Tulumarili smo do 9 ujutro uz harmoniku i tamburicu.
Ne bih nista mijenjala, bas nam je bilo dobro!
Nisu obavezni ali su pozeljni
NIje mi trebao papir ni meni ni MM. Mi smo od trenutka kad smo se ugledali znali da ćemo provesti život zajedno i znamo to i danas uz sve životne prepreke koje su nas snašle. Nama je lijepo bilo i bez i sa papirom ali nam je bilo drago dobiti taj papir.Ja sam imala dvije, drugu za "selo" a prvu za dušu.
Udavala sam se po starom zakonu, tako da smo imali prvo matičara, ta mi je bila "moja", samo roditelji i kumovi.
Druga je bila po želji njegovih, fešta sa skoro svime, osim što sam uspjela izbaciti dolazak po mladu.
A da se mene pita, ne bi bilo niti jedne, jer za ljubav mi ne treba nikakav papir.
Vjenčali smo se nakon 4g veze zato jer smo znali da moj otac neće još dugo, a drago nam je bilo da bude prisutan, a isto tako mama je pokazivala poprilične znakove Alzheimera, a željeli smo da koliko toliko bude svjesna. Ona je bila puničevski zaljubljena u MM-a
U isto vrijeme moja najdraža teta je imala uznapredovali rak, umrla je mjesec dana nakon vjenčanja, a ja sam ju svakodnevno vozila na kemoterapije i držala za ruku pa i petak prije vjenčanja. Isto tako moj bratić je bolovao od raka i rekao je da je moju svadbu jer me obožavao odabrao kao trenutak kad će se opustiti i uživati ne razmišljajući o ničemu. Teta je umrla mjesec dana nakon svadbe a on 6 mjeseci.
Malo je reći da smo razmišljali o osnovnim stvarima i sve je ispalo da bolje nije moglo. Kad gledamo danas slike, mnogo je ljudi kojih više nema a toliko su bili veseli na našoj svadbi.
Sve je nekako teklo samo od sebe, valjda i zato što nam nije bilo toliko bitno, zato što smo bili ludo zaljubljeni, zato što smo toliko voljeli sve ljude koji su bili, toliko je bilo pozitivne energije i ljubavi. Konobari u sali su nam rekli da nikada nisu imali toliko raspoložene svatove bez i jedne razbijene čaše.
Nikada mi neće biti žao što sam imala vjenčanje od 120 ljudi. Svakom svoje.
Isto tako moja nećakinja je imala vjenčanje s 15 ljudi i bilo je prekrasno.
NIje mi trebao papir ni meni ni MM. Mi smo od trenutka kad smo se ugledali znali da ćemo provesti život zajedno i znamo to i danas uz sve životne prepreke koje su nas snašle. Nama je lijepo bilo i bez i sa papirom ali nam je bilo drago dobiti taj papir.
Vjenčali smo se nakon 4g veze zato jer smo znali da moj otac neće još dugo, a drago nam je bilo da bude prisutan, a isto tako mama je pokazivala poprilične znakove Alzheimera, a željeli smo da koliko toliko bude svjesna. Ona je bila puničevski zaljubljena u MM-a
U isto vrijeme moja najdraža teta je imala uznapredovali rak, umrla je mjesec dana nakon vjenčanja, a ja sam ju svakodnevno vozila na kemoterapije i držala za ruku pa i petak prije vjenčanja. Isto tako moj bratić je bolovao od raka i rekao je da je moju svadbu jer me obožavao odabrao kao trenutak kad će se opustiti i uživati ne razmišljajući o ničemu. Teta je umrla mjesec dana nakon svadbe a on 6 mjeseci.
Malo je reći da smo razmišljali o osnovnim stvarima i sve je ispalo da bolje nije moglo. Kad gledamo danas slike, mnogo je ljudi kojih više nema a toliko su bili veseli na našoj svadbi.
Sve je nekako teklo samo od sebe, valjda i zato što nam nije bilo toliko bitno, zato što smo bili ludo zaljubljeni, zato što smo toliko voljeli sve ljude koji su bili, toliko je bilo pozitivne energije i ljubavi. Konobari u sali su nam rekli da nikada nisu imali toliko raspoložene svatove bez i jedne razbijene čaše.
Nikada mi neće biti žao što sam imala vjenčanje od 120 ljudi. Svakom svoje.
Isto tako moja nećakinja je imala vjenčanje s 15 ljudi i bilo je prekrasno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom