hvala emily
Po meni bi mogla i ispod 65 :/.Da ne citiram sad Spajalicu,ni ja ne mogu zamisliti neke da rade sa 67.
Prije par godina je bila slična tema.I tada je stav bio (uglavnom) da se radi koliko se želi.Tada sam se zamjerila jednoj ,u to vrijeme, jako cijenjenoj forumašici.Nemam taj stav,osim mooožda baš nekog izuzetka ili manjka kadra.Po tome se oni na boljim poslovima ne bi dali u penziju do kraja života.
Unaprijed se ispričavam na uzurpaciji foruma, ali ne mogu odoljeti.... Nedavno mi je kolega poslao ovo (napisao da se radi o vicu, a vi procijenite sami):
- Ime i prezime?
- Stjepan Horvat.
- Godina koliko imate?
- 67 za dva mjeseca.
- Pa šta ste došli k nama?
- Poslali me iz firme, izašao mi liječnički, a ne mogu još u penziju dva mjeseca, pa moram...
- Dobro, obavimo to na brzinu. Čujete li dobro?
- Molim?
- Čujete li dobro?
- Ne čujem vas...
- Čujete li inače dobro!?
- Ah, to. Na jedno uho slabo, na drugo gotovo ništa.
- Dobro, napisat ćemo da je sluh u granicama normale. Metnite si ove slušalice, ja ću vam puštati zvukove, a vi dignite ruku kad nešto čujete, može?
- Može.
- Čovječe, pa zar ništa niste čuli, sedam puta sam vam puštao zvuk!?
- Molim?
- Čujete li uopće u glavi kakve zvukove!?
- Ne, samo glasove.
- Kakve glasove!?
- Ponekad čujem glasove.
- Kada ?
- Uglavnom kada ne popijem lijekove.
- Kakve lijekove?
- Od kojih ne čujem glasove.
- A da li vidite dobro?
- Koga da li vidim?
- Kakav vam je vid?
- Kako-tako. S naočalama vidim bolje.
- A gdje su vam sada naočale?
- Negdje sam ih zagubio.
- Pa šta ih niste tražili?
- Tražio sam ih, ali bez njih slabije vidim pa ih nisam mogao naći...
- Čitajte ova slova u ovom osvijetljenom staklu.
- Kakva slova, ja tu ne vidim nikakva slova, vidim samo ovu žutu mačku koja drži žlicu u ustima...
- Gledajte u ovo staklo, a ne kroz prozor!! I to vani što vidite kroz prozor nije mačka sa žlicom nego bager!
- Ovdje tu ne vidim ništa...
- Dobro, napisat ću vam da vam je vid u granicama normale. Riješite sad ovaj psiho test.
- Evo izvolite.
- Šta je ovo. pobogu!? Šta ste ovo ovdje napravili? Vidite što piše ispod slike?
- Da.
- Piše precrtaj ono što se ne uklapa.
- Da.
- Na slikama su mačka, pas, krava i ventilator i vi ste precrtali mačku!
- Da.
- Zašto, zaboga!?
- Pa zato jer se ne uklapa.
- Kako se mačka tu ne uklapa!??
- Pa lijepo. Pas i krava su si donijeli ventilator da se ohlade, a mačka ih smeta.
- Kakve sve lijekove vi pijete?
- Imam svakakvih...
- Kakve najčešće pijete?
- Obično žute, zelene i plave...
- Pijete tablete prema bojama!?
- Uglavnom da, jer često zagubim naočale pa ne vidim pročitati natpise na kutijama, onda mi ih sortira supruga ...
- Oh, Bože! Dajte da vam krv izvadim. A što vam je to na ruci?
- Narukvica.
- Kakva?
- S imenom, prezimenom i adresom.
- Što će vam to?
- Ponekad zaboravim kako se zovem i gdje stanujem, pa da me onda znaju kući vratiti...
- A za što vi uopće obavljate pregled?
- Za vozača.
- Kakvog vozača!?!?!?!
- Vozača autobusa.
- Vi vozite autobus!?!?!?
- Da. Gradski.
- Čekaj, malo.... Da niste vi onaj koji je prošli mjesec odvezao autobus pun putnika na gradsko smetlište i tamo ih istjerao van?
- Taj sam.
- Pa zašto ste to napravili?
- Nisam bio sto posto siguran vozim li za gradske autobuse ili za gradsku čistoću, jer ujutro nisam popio sve tablete...
- Pa koja budala vas tjera da još vozite autobus pun ljudi!?!?!
- Tjeraju me ministri i premijer svojim zakonom da radim do 67. godine. A zašto mislite da su oni budale?
- Vi mislite da nisu!?
- Mislim da nisu.
- Na temelju čega to mislite?
- Oni i njihova djeca se ne voze javnim prijevozom.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 13.05.2019. at 14:05
Sa 65 godina života ja bih imala 42 godine staža. Ako mi priznaju izgubljenu godinu tijekom stečaja prve firme, dok sam bila na burzi.
Nebuloze...
Jurana, zanči li to ako sam npr. počela raditi sa 23 i sa 63 punim 40 godina staža, moram napuniti 42. godine staža i 65. god života da bi išla u punu? Ja sam mislila da treba imati ili puni staž ili godine života i određeni staž
Osvrćem se na ovaj vic što je Peterlin napisala.Možda to i nije vic,ima toga i u stvarnom životu.Moj stric je uporno vozio auto do kad je želio,iako je imao više nezgoda koje su riješavane bez policije.Realno nije bio za voziti,mozak mu je počeo raditi besmisleno,ali je prolazio liječničke testove nekako.Ono,izletanje iz ulice na put (pa vidili su da ja izlazim,zašto nisu usporili),da se na autoputu može voziti u rikverc,neprepoznavanje prometnih znakova,oduzimanje prava prvenstva (u njegovoj glavi je uvijek on imao prvenstvo) i tako...Godišnje je pravio nekoliko nezgoda,i opet ništa.Nije se on dao,prestao je voziti tek kad fizički nije mogao.
Ne znam tko je napisao da u ex-državi nije bilo privatnog vlasništva ili da su samo “funkcioneri” bili u prilici se obogatiti - to jednostavno nije istina. Bilo je dosta obrtnika koji su itekako dobro zarađivali (bez partije naravno) samo što su radili u državi gdje nije bilo da možeš imati radnika i godinama ne plaćati mu doprinose, ili odraditi posao pa da ti ne plate itd. I imali zaposlene, vikendice, mercedese, putovanja,... samo što prosječni Hrvat, tad i sad, više voli sigurnu plaćicu nego poduzetničke vode.
No ontopic stanova, moji su imali svoju kuću, koja im je srušena da se napravi par stambenih nebodera, a za uzvrat su nešto simbolično isplaćeni ali su dobili i stanarsko pravo na dva stana. Ova država im je onda “velikodušno” ponudila da ih otplate, u doba kad je moja mama imala “čak” 100DEM mjesečne plaće...
Uglavnom, kako stvari stoje (a već sam pisala) djeci ću svakako savjetovati da odu odavde čim završe školovanje. Bar neće ove “povlaštene” financirati ko što ih ja financiram, niti državni aparat - to mi je utjeha. Što se mirovine tiče, kako će bit za skupljanje po kontejnerima, a konkurencija će biti velika, plan je prodati ovu kuću koju smo nedavno kupili da imamo gdje bit dok djeca odrastu, dok još ima kupaca, pa živjeti od toga, od mirovine se po svemu sudeći živjeti neće moći... bar ne dostojanstveno,.
Inače kad sam se porodila,bio je jedan ginekolog 70-tak godina.Pa se počeo derati na mene,zamjenio me s nekim.Ja mu pokušala objasniti da nisam ta,ali džaba on tjera svoje.Vidim da mi sestra iza njega daje neke znakove očima,pa ušutim i pustim ga da se izgovori.Kad je otišao sestra kaže da je izlapio.Ono,pa šta radi tu?!
A mislim, tko želi i može, neka radi i do 100, što se mene tiče, pogotovo ako je manjak kadra.
Ali realno, većina je za penziju sa 65. Pada imunitet, ljudi se razbolijevaju; pada fizička snaga, ljudi se lakše umaraju; pada koncentracija, ljudima slabi pamćenje. Rekla bih da je većina ljudi već nakon 60.-te za maknuti ih na neka mirnija radna mjesta, a ako ćemo svi raditi do 67, neće biti toliko radnih mjesta za razno-razne savjetnike da bi se sve te ljude poštedilo. Osim ako proizvodnja ne procvjeta ili ne pronađemo naftu, pa će biti posla i za staro i za mlado.
Osobno radim na takvom radnom mjestu da ću biti za otpis sa max 55, ako se ne prekvalificiram. U protivnom nemam nikakve dvojbe da ću ići u prijevremenu penziju.
E pa sad, “izlapio” netko ili ne (što god to značilo) nije točno da ljudi nisu u stanju raditi sa 65, 67 ili više godina.
Ispada da sa 65 mogu samo umrijeti i ništa više.
Moj muž ima 71 i niti je gluh, a ni slijep i najnormalnije vozi, a kad je silom zakona morao u mirovinu s navršenih 65, tražio je produženje jer je još htio i mogao raditi. Nisu mu odobrili.
Zato ponavljam:
Treba omogućiti izbor pa tko želi i može neka radi, a tko ne želi i ne može neka ide u penziju. Bez penala.
I to je to.
Sent from my iPhone using Tapatalk
ja se slažem s argente, ali isto tako mislim da je mirovinski i zdravstveni sustav pred raspadom i da je rad do 67 imperativ osim ako ne ukinu rješenja za sve povlaštene mirovine, umirovljenja ljudi od 20 godina i slično, što se neće dogoditi, barem to je sigurno
naprosto nema dovoljno novca, stanovništvo stari, nema dovoljno mladih i zdravih ljudi da potegnu napune proračun koji će onda stari potrošiti
mislim, ekonomija je prilično jasna
a ja vjerujem da je rad do 67 moguć, kada bi se ljudima omogućilo malo fleksibilnosti što se tiče radnih mjesta i radnih uvjeta
također, neka istraživanja pokazuju da umirovljenje često ne ispadne dobra životna promjena, mnogi ljudi umirovljenjem upadnu u depresiju, postoje čak i statistike o smrtnosti povezanoj s umirovljenjem
tako da načelno, nisam protiv rada do 67
ali sam protiv rada do 67 uz ovakve uvjete rada, i protiv sam rada do 67 bez revizije svih dosadašnjih rješenja o povlaštenim mirovinama, protiv sam rada do 67 ako će svaki budala od zastupnika poput pernara, kriminalac od zastupnika (premijara) poput sanadera i slične bagre i dalje imati pravo na povlaštenu mirovinu, protiv sam rada do 67 dok god hrvatska ima preko 400 općina, odnosno uz ovakav neučinkovit i rastrošan upravni ustroj, da ne nabrajam dalje sve rupe kroz koje curi novac
Takoe! Mi smo potpisali, bila kćer s nama, i netko dobacio "vaše će dijete dugovati itd." Realno, naša će dijete možda živjeti tko zna gdje, a koja će država bit za 20-30 godina na ovim prostorima i tko će tu živjeti - tko to može znati. S ovako sposobnim političarima, od kojih se nijedna garnitura nije ulovila bolnih rezova (npr. općine)... središte Zemlje je granica.
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.05.2019. at 16:05
Potpis, bez obzira što se u mom zanimanju radi sa 67 po cijelom svijetu pa i kod nas.
Ima hrpa zanimanja sa ili bez diploma gdje se ne može raditi toliko dugo. Jedno fino, fizički nezahtjevno zanimanje mi je SW developer. Taj se teško može zaposliti i sa 60 negdje. Onda bi trebao promijeniti branšu, prijeći na neki manje "mladenački" posao. Ne mogu svi biti voditelji projekata i direktori. To me podsjeća na recikliranje materijala - nema potrebe za tolikom količinom starog materijala kad velik dio proizvoda zahtijeva svježe, ne treba nam toliko teglica za cvijeće, klupica i podova.
Mah, bez daljnjega da će s ovom demografijom i proizvodnjom imperativ biti rad ne do 67, nego dosmrtni. Ovim trendom za 20 godina ćemo imati na 0,2 zaposlena na 3 izdržavana.
Samo kažem da VEĆINA ljudi sa 67 godina nije u stanju raditi kao sa 27, 37 ili 47, pa ćemo doma krepavati s prijevremenom penzijom od 1300 kn, i to ako bog da.
I baš vidim u privatnom sektoru nekog tko drži 66-godišnjaka, a može zaposliti duplo mlađeg (neće baš svi emigrirati).
Ovo rade samo da penaliziraju.
Nitko neće zaposliti stare ljude.
Neće. Nitko. Zaposliti. Stare. Ljude.
Imat ćeš radno sposobnog čovjeka, faktično i na papiru ili samo na papiru kojem nitko neće dati posao.
Zato to rade, jedino zato to rade, da smanje izdatke, ali ne svojoj gamadi.
Tak da mi floskule mogu zapjevat uz bevandu, jedino ih tako mogu čuti, a o održivosti sustava možemo nakon što se smanje braniteljske i ostale povlaštene, pardon, uz posebna pravila, mirovine.
Dakle, jedini koji to žele, odnosno prisiljeni su, jesu poslodavci koji nemaju izbor.
Ohrabrujuće, nema šta.
To su poslovi koji će kroz deset godina biti ukinuti, preuzet će ih roboti/samoposluzne blagajne. Ne samo da neće biti prodavača, mi ćemo si sami to obavljati. I još platiti za to, pazi kaj velim.
A ne da će zapošljavati starije.
Penalizacija, da krepaju u periodu od 55-67.
Sent from my ZTE BLADE A910 using Tapatalk
Ne mogu zamisliti da posao koji sad radim, radim do 67., dakle mislim da bih obolila psihički. Već sad vidim razliku u odnosu na kad sam imala 30 i sad s 40. Nemam živaca više, užasno me iscrpljuje, klijenti izuzetno zahtjevni. Ne mogu zamisliti da sa 67 g čitam 252. promjenu Zakona i učim ispočetka po novom.
Ovaj posao koji radim mislim da mogu izdržati do 60.-te ako, a uopće ne mogu zamisliti npr. građevinskog radnika na skeli na +40 sa 67.g.
Inače da, mislim da smo u velikoj banani, da nam je slom neminovan i da nam se ne piše dobro.
Pa ko to kaže da oni koji su u penziji i ne rade ,moraju krepati.Penzija ne znači smrt.I oni u penziji mogu biti i dalje aktivni i dati svoj doprinos zajednici.
Sa 67-70-75-80 se ne mora umrijeti.A i može.70+ je već starost,ma koliko to bolilo.
Moj stav je da osobe starije od 60 godina moraju biti u mogućnosti izabrati šta žele - raditi dalje ili ići u penziju. U idelnim uvjetima naravno
Ako nakon 60-e ne možeš više raditi svoj posao jer ti je iz nekog razloga preteško - u idealnim uvjetima bi postojale neke druge opcije - lakši posao koji možeš obavljati u skladu s godinama i zdravstvenim stanjem.
Ako imaš kakvu-takvu mirovinu, i neke druge okolnosti ti se poklope - zašto ne bi otišao u mirovinu dok si još živ i mrdaš sa sobom,
ako je situacija takva da pomogneš obitelji, ako je situacija takva da pomogneš sam sebi, da nešto raduckaš, družiš se, putuješ ...
Tako ja zamišljam da bi trebalo biti nakon 60. I jasno mi je da u ovoj državi to nikada tako neće biti,
barem ne dok sam ja živa i moje dijete - kad bi sad krenuli rašćišćavati ovo sranje od stanja trebalo bi 20-30 godina - a sigurno nećemo![]()
porezna olakšica za nas penziće je 3.800 kn. porezna još "isprobava" modele kako mrknuti što više od dodatne zarade. na kraju dođeš skoro na isto.
opet radiš za uhljebe.
Uh, imao je Jurica Pavičić dobar članak na temu rađe za rođaka tajnikove tajnice od pročelnika ureda rođaka od župnog dvora. Po meni a) il apartmani pa obrći pod stare dane u podivljalom turizmu i aribnbiziranim gradovima i selima il čuvaj za monetizirat za kakvu operaciju ako će trebat il b) bit dio te hobotnice il c) odselit dok si još daleko od razmatranja mirovine. Ne računati na državu, osim rijetkih sretnika koji ne moraju ni a) ni b). Vjerojatno sam oteži pesimist, ali meni se ove rasprave čine teoretske, potpisala sam inicijativu dijelom sudjelujući u stilu "kruha i igara" - šbkb da Hrv. postane uređena država, kako bismo s mirovinama - dijelom iz građanskog štreberaja. Sve gledam Venezuelu i mislim se... ma, nećemo valjda baš tako završit.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.05.2019. at 12:05
Eh, tanka je granica između pesimizma i realnosti... Tko zna... Moja kolegica (otišla je nedavno u mirovinu - malo su je potaknuli) kaže "Koja to država ne isplaćuje mirovine?" To je istina, ali od crkavice koju mnogi dobivaju (oni koji nemaju povlaštene mirovine) rijetko tko si može priuštiti udoban i bezbrižan život u kasnijim godinama, a još ako pomaže nezaposlenoj odrasloj djeci, ima debele razloge za pesimizam.
Problem kojeg nismo spomenuli je i rad na crno (puno ljudi radi za gotovinu, ne plaćaju doprinose ni ne uplaćuju u fondove - ne svojom voljom, nego voljom poslodavaca, kojima je ovakva država preskupa, pa zaobilaze sustav gdje god mogu...) Ufff... Našlo bi se još toga.
Točno. I to je baš kao u doba prohibicije alkohola - što su veći apetiti za porezima i prirezima za nahranit sve te tajnice od rođaka od pročelnika ureda od barbe iz župnog dvora - to je manje firmi koje posluju legit i daju državi dupli iznos plaće za nekog radnika. Uh, Venezuela stvarno ne izgleda tako daleko, tamo su "podržavili" kriminal, ako sam dobro shvatila - te vanjske strukture su postale dio neformalne vlasti.
A propos humanitarki - koja to država održava humanitarne koncerte za obnovit dio bolničkog krila... ako sam dobro ubrala među poplavom svih humanitarika, ovo je bilo ne za pacijenticu tu i tu, nego baš za neku državnu bolnicu - mislim ST ortopedija dječja... ili RI onkologija. Mislim, kad je dotle došlo, ne znam o kojoj mi to državi pričamo i razmatramo +-3 godine za neku mirovinu.
Sljedeći korak je humanitarni koncert za isplatit plaće i mirovine.
Eh, ta priča ima jaaaako duboke korijene.... U Hrvatskoj (u doba K&K monarhije, pa ove Jugoslavije, pa one Jugoslavije) ako si ukrao od susjeda - ukrao si i bio si lopov, ali ako si ukrao od države - nisi bio lopov nego "si se pomog'o". Sad imamo svoju državu, ali logika da su se pomogli oni koji su od nje ukrali i dalje postoji u glavama mnogih, a čini mi se da ih nikada nije bilo više nego u zadnjih dvadeset+ godina.
I, u doba Juge, ako si ukrao od firme vjerojatno. Al tad je firma = država.
Iako, svi ti "duboki korijeni" vrlo brzo se mijenjaju. Nu Irce - duboko-ukorijenjen potato famin, spika da su jadni, al da nema takvog zelenila ko u irskoj nigdje i nigdje trava nije tako zelena i nigdje nema takve duše, do Tigra. Znači, nije to tako neostvarivo da prevrati ne bi bili mogući. Vidjet ćemo... dotad je ovo u mirovinu sa 67 ili sa 70 ko za krckat kokice uz film, bojim se.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.05.2019. at 13:13
pa ne znam baš da se tako lako moglo krasti
kod moje mame u firmi je žena dobila otkaz, i to nisu bile mračne godine odmah poslije rata, nego 1970 i neka, jer je odnjela neki stari strojček za računanje, preteča današnjeg kalkulatora, što se više nije ni koristio
ali su joj to našli doma (ne sjećam se priče, davno je bila, zašto su joj uopće išta tražili) i bome je dobila otkaz
a i bilo je i žena koje su u zatvoru završile radi pronevjere
i to ne neke velike sume
tako da mislim da su oni koji su nekad krali morali biti jako uspješni, ali da su u konačnici male bebe za one koji danas kradu
danas se krađa legalizirala
Ti se ne sjećaš Stevice Kurčubića iz "Boljeg života"?
U zatvoru su završavale sitne ribe zbog pronevjere kao što i danas osude bakice kad prodaju na cesti rukotvorine. Veći su macani igrali isto ko i ovi današnji, samo što u igri nisu bili stanovi, firme i banke, nego sitije igračke.
I prije i sada za krast treba bit umrežen. Soleri bokci uvijek nastradaju. Pa i danas je ona neka radnica nastradala zbog fete pršuta u Konzumu ili nekom takvom dućanu. Jedina je razlika danas što se može vrisnut pa kao zvat medije upomoć, a i to se pretvara, to s medijima, u zakon linča. Čovječe, kao da smo u Americi u doba kauboja jer država ne djeluje pa se gomila okuplja i traži i provodi pravdu. Od onog bidnoga doktora i "medicinske sestre" koji je pacijente prvo pitao (to mu je bilo godinama očito "dobar dan") je li im treba putovnica za dolazak u Dalmaciju i kakvi su im to političari u Zagrebu, ljudi se žalili - ali smijurija s institucijama koje obavljaju svoj posao, očito, pa do Spasi me i djece pobacane s balkona, preko Daruvarca sve do gospodina "hvala vam na suradnji" koji je mislio odmaglit u Austriju.
Posljednje uređivanje od ina33 : 15.05.2019. at 10:03
Pa nije baš, neki su dobivali ogromne drustvene stanove u elitnim dijelovima grada uz vlastite stanove i jako povoljne kredite i cijene vikendica na moru. Onda su oni postali nepozeljni gradjani, al su si fino otkupili te stanove za male pare. A i keša se skupilo.
Samo se nije o tome pisalo.
Eh, ne znam baš da je bilo razlike.... Onaj tko je bio na višem položaju, lakše se mogao okoristiti nego obična raja.
Otprilike kao ono - ako ubiješ jednog čovjeka, onda si ubojica. Ako ubiješ 100.000 onda si ratni heroj.Nije baš isto, ali ima neke zajedničke komponente.
U međuvremenu, županije marljivo rade:
https://net.hr/danas/zupan-ivo-zinic...ude-u-svemiru/
Fulala sam smjer, ja mislila središte Zemlje, kad sam pesimist., svemir je cilj
Sori.... nisam izdržala.
A menemuči, tj. zanima ovo.
Ako osoba ode u prijevremenu mirovinu i nakon toga želi još raditi (nešto drugo, recimo na pola radnog vremena), dobiva li onda punu mirovinu koju je zaslužio do tog trenutka + plaću ili to država na neki način kažnjava? Kako se to obračunava?
silly skoro pa si u tri. SFRJ, RH i EU![]()
A vjerojatno je onaj na višem položaju dobio i veći stan. Doduše i zadnji NKV je isto mogao doći do društvenog stana ako je radio u poduzeću koje je radnicima osiguravalo stanove. Nisam više ziher je li se moralo biti u partiji da dobiješ stan.
Posljednje uređivanje od čokolada : 15.05.2019. at 15:36
joj nije se trebalo biti u partiji
mene će ta partija iz cipela izbaciti
s tim da se ograđujem jer govorim iz iskustva firme moje majke
firme koja je u jednom trenutku bila 4. u bivšoj državi u svojoj branši
koja je isplaćivala male plaće, zato moja mater ima malu penziju
(ali je u nju uspjela otići s 59 godina, istina, silom prilika jer je firma imala sudbinu većine firmi dolaskom kapitalizma)
male plaće jer je svu dobit ulagala u proširenje pogona
i u gradnju stanova
jer se gledalo u budućnost i nije se sve vrtilo oko nečijih sitnih interesa
možda je u drugim firmama i u drugim djelovima države bilo drugačije
i moja mater je dobila stan
u istoj turi kada i naša susjeda
moja mama je VSS i bila je u upravi
i u partiji
susjeda je bila NKV i nije bila u partiji
susjeda je bila prije mame na listi i ona je kod useljenja imala pravo birati kat (isti su stanovi po kvadraturi)
i da
otkupile smo taj stan
za siću
naš susjed je dobio kredit za kuću
kada se uselio u kuću
vratio je firmi stan
kao i većina drugih u toj firmi
bila je politika
imaš kuću vrati stan
tek pred kraj
kad se već sve počelo raspadati
neki su uspjeli izvući da ne moraju vratiti stan
tako da odgovorno tvrdim da su tadašnje lopine mace male prema današnjom sposobnom djecom i unucima