Osvrćem se na ovaj vic što je Peterlin napisala.Možda to i nije vic,ima toga i u stvarnom životu.Moj stric je uporno vozio auto do kad je želio,iako je imao više nezgoda koje su riješavane bez policije.Realno nije bio za voziti,mozak mu je počeo raditi besmisleno,ali je prolazio liječničke testove nekako.Ono,izletanje iz ulice na put (pa vidili su da ja izlazim,zašto nisu usporili),da se na autoputu može voziti u rikverc,neprepoznavanje prometnih znakova,oduzimanje prava prvenstva (u njegovoj glavi je uvijek on imao prvenstvo) i tako...Godišnje je pravio nekoliko nezgoda,i opet ništa.Nije se on dao,prestao je voziti tek kad fizički nije mogao.