Vjerojatno ste svi već pročitali vijest o 17godišnjakinji koja je nedavno eutanizirana na vlastiti zahtjev u Nizozemskoj.

Moram priznati da dosad nisam previše razmišljala o eutanaziji osim u kontekstu milosrdne smrti teško oboljelim i starim osobama. Ova vijest me baš potresla i natjerala da se malo zamislim.

Imamo li moralno pravo odlučiti o kraju vlastitog života?

Svi znamo da tjelesna patnja može biti tako snažna da smrt dođe kao milost, ali može li mentalna patnja biti povod eutanaziji?
Je li depresivna osoba uopće sposobna donijeti odluku o vlastitoj smrti?
Patnja je tako subjektivna da osobno ne znam što misliti kada netko kaže da je njegova/njena patnja nepodnošljiva i nespojiva sa životom. Postoji li nada za oporavak? Jesu li vitalne funkcije dovoljne za život? Koliko godina patnje je dovoljno da nam takva odluka bude prihvatljiva?