Generalno sam apsolutno za pravo na eutanaziju. Tko ima veće pravo na odluku o našem životu nego mi sami? Nitko.

To pravo sigurno ne bih olako dala nekome od 17 godina s mentalnom bolesti, no s druge strane brani joj se da izdaje iz bolnice, brani joj se da se izgladni do smrti što očito pokusava, općenito nad njom se provodi hrpa prisilnih radnji protiv njene volje svaki dan koji je njoj patnja, a sve zato jer su drugi navodno pametniji i znaju bolje od nje? Mislim da bi tu ipak trebalo imati u vidu dugotrajnost njene zelje za smrću. Jedno je što netko na mah i u nekom trenutku očaja poželi oduzeti si život, a kasnije je ipak sretan što nije umro. Svi imamo loše trenutke, loše odluke. No postoji neka granica nakon koje mislim da se društvo nema što mijesati u osobne odluke., pogotovo osobe koja pati... pa i ako ta osoba ima 17g. Nismo vlasnistvo drustva niti roditelja niti imamo pravo procjenjivati stupanj tudje patnje. Uostalom ključ je u tome da imamo pravo odlučiti za sebe, to je naše temeljno pravo i društvo ga u slučaju neupitne i cvrsto potvrdjene zelje nema pravo uskracivati.