Pravo na smrt

[ina33]

U Duboki strukturalni poremecaji koji su ponekad u podlozi takvih dijagnoza su u osnovi nereparabilni i lijecenje je simptomatsko, cesto slabo uspjesno.

Evo... za ovu konkretnu rečenicu ne znam čuju li je pacijent i njegova obitelj ikad od psihijatra. Ne znam, zapravo, je li kontraproduktivna (iz perspektive psihijatara). Bojim se da bi vodila obitelj brže nekoj institucionalizaciji tj. odustanku od pacijenta. A ona je, recimo, neka moja istina. Doživjeli smo to da nam je psihijatar rekao da je osoba "još i dobro" i da "moramo bit zadovoljni kako može biti", ja sam to shvatila ono... može napadat naokolo i ono u nije baš gola na stablu i ne viče "io voglio una donna" kao u Amarcordu, pa možemo bit "zadovoljni". Više puta sam zamišljala kako bi oni privatno bili "zadovoljni" živjeti u stanu s takvom osobom npr. I koliko bi dugo izdržali. I je li to uopće dobro - jer kao posljedica ostaju oni koji su mogli biti zdravi, a sada i oni kljucaju tablete (bliža obitelj).