I to se moze promijeniti. Upravo ovo sto ti pises jest ono sto mene moralno buni. Ljudi mijenjaju odluke i ne mislim da je ijedna od tih odluka stvarnija, realnija. Patnja mentalne osobe jest stvarna pa iz te patnje proizlazi i ta odluka. Povjerenstva koja bi bila kompetentna odlucivati, ne vidim. Bar ovdje u Hrvatskoj. I to u mnogo benignijim situacijama.
I ne slazemo se u osnovnom stavu, da je zivot vrijedan zivljenja dok ga osoba zeli zivjeti, pa otuda mislim da drugacije gledamo na cijeli problem. U svim dubokim pitanjima je cesto tako, da ih ljudi razlicito dozivljavaju. To mi se cini normalnim i pozeljnim. Ne mislim da je moj osjecaj dovoljno utemeljen, kao ni tvoj, da postane opcim zakonom.