 |
|||
Ovakvih sam se sirius i ja nagledala.
Ili kažu da prihvaćaju posao i dok im se rješava papirologija jave da neće posao. :/
A neki već na razgovoru kažu da su samo tako malo došli vidjet o čemu se radi, ne bi da imamo cijelo vrijeme svijeta za obavljat intervjue s ljudima nezainteresiranim za posao.
Ogroman broj ljudi bez posla izazvao je razvoj bezobrazluka kod mnogih poslodavaca.'Nećeš za minimalac, nećeš bez prijave- ima tko hoće'
Sada poslodavci imaju sjajnu priliku naučiti poštovati dobrog radnika.
Sirius i ja smo navele primjere javne uprave gdje se ljudi zapošljavaju prema propisanoj proceduri, ne može u drž.instituciji raditi netko bez regularne prijave.
Pa svejedno ih ima blago rečeno neozbiljnih koji ne znaju jel bi piškili ili kakili.
Ono reci nisam zainteresiran,a ne da te se odabere, prihvatiš i onda odustaneš, nek poslodavac jovo nanovo raspisuje natječaj.
A falatiBože za drž.službu to traje li traje i tako izgubiš radi nekog neozbiljnog (s visokim brojem bodova) po 4-5 mjeseci, a nekome posao baš treba i odmah bi krenuo radit.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 02.07.2019. at 21:44
Al Lili nece svi bit takvi koji se prijave u drzavnu sluzbu a mi smo ovdje govorili o poslodavcima kojima se bas nitko ne javi. Vjv vam se u drzavnoj sluzbi nikad nije dogodilo da stavite natjecaj i da nema prijavljenih. A taj tvoj frend radi neki problem ako mu se ljudi ne prijavljuju
anita83 prvotno napisa
iznenadila bi se. ali mozda je radno mjesto previse specificno. trazi ih se kao kap vode u pustinji.
Posljednje uređivanje od spajalica : 03.07.2019. at 07:43
Potpis. I kod nas fali kronično mladih snaga. Nitko se ne prijavljuje na niz natječaja. Ne radi se o ljudima koji ne žele raditi, nego ne žele TO raditi za TE novce pod TIM uvjetima.
I šta onda rade, radije ćupe doma? Mom mentalnom sklopu je to nerazumljivo, no to sam samo ja.
Radila sam za mizeriju (al fakat sramotnu mizeriju) na počecima, pa sam onda s tih poslova pomalo išla na bolje plaćene poslove, bolje uvjete i pozicije, al nisam sjedila doma i govorila nema posla.
Ma ne. Kod nas se radi o vrhunskom kadru kojem ne pada na pamet raditi ovakav posao za tu placu koju drzava propisuje. Rade drugdje. Trazeni su. Slicno kao u zdravstvu.
Pa, obzirom na to koliko traje, nije niti čudno da ljudi možda u međuvremenu nađu drugi posao, pa odustanu.
U današnje vrijeme zaista nije lako naći radnika, posebno ne velikim poslodavcima koji nemaju puno manevarskog prostora da ponude nešto više radniku koji bi im baš odgovarao.
Opet, kad se čovjek sjeti koliko puta radnici idu na razgovore i kojekakva testiranja za posao za koji se već unaprijed zna tko će biti primljen - nije niti radnicima lako.
Konfuzija, kazes potomak si snazne loze zena koje su zivjele kako su htjele. Hmm, bas me zanima kakav je izbor imaju zene koje nemaju pravo glasa, pravo na imovinu, pravo na razvod, pravo starateljstva nad djecom, a sve to je bila realnost prije samo 70 godina. Svaka zena treba ustati kad se spominje feminizam, sufrazetkinje i aktivistkinje, bez njih bi mi i danas bile sretne ako muz kad se ne napije ne tuce vec pjeva.
Ovaj, bez uvrede ali iako stoji ovo o nepostojanju prava na glasanje ostatak za ove krajeve baš i nije točan. Cak se i moj pradjed uspio razvesti, doduše još u K&K monarhiji i za drugi brak je morao promijeniti vjeru jer nije postojao građanski brak. Ex žena mu dobila starateljstvo nad djecom (iako realno nisu bila njegova nego samo pravno jer se razvod malo razvukao), suprugu br. 2 je upoznao dok je još radila u banci, imovinu su žene najnormalnije imale po zakonu. Druga je perspektiva što velika većina njih, indoktrinirana katoličkim naukom i tradicijom, nije koristila svoja zakonska prava, plus siromaštvo, neukost, loš položaj na tržištu rada itd... ali da se nije imalo pravo na imovinu, razvod, starateljstvo, obrazovanje, zaposlenje - nije istina. No nije se koristilo i bilo je rezervirano za “više” slojeve odnosno manjinu... Tu je feministički pokret puno donio ženama.
A prica da podrzavamo zene i njihovo pravo na izbor, ali da nas se ne svrsta u feministkinje mi je postavljanje sebe iznad situacije, a nesto nisam sigurna da ce ijedna od nas uciniti nesto tako veliko i znacajno kao sto je to ucinio i cini feminizam.
Pa nije baš neka priča ni da podržavamo pravo žena na izbor, a da govorimo drugim ženama da trebaju biti feministkinje i da trebaju ustati na feminizam.
Nego, ja mislim da sam dobro argumentirala i objasnila svoju poziciju, pa tko zeli, moze shvatiti, a tko ne - ne mora.. ionako je tema skrenula u druge vode.
Feminizam im je dao izbor, to je poenta.
Razumijem to, ali moja poanta je da ako podržavamo pravo žena na izbor, onda trebamo podržati pravo SVIH žena na izbor. Pri tome mislim i na izbor u mišljenju i (ne)svrstavanju.
Sloboda misljenja i uvjerenja je ustavom garantovana, tako da bas kao i dupe, svako ima misljenje, ali svako odlucuje cije mislhenhe cijeni.
Barem u nečemu da se složimo.
pa ne gogvore ni ovi koje mi trazimo. vec sjede i biraju sto ce. jer mogu.
Posljednje uređivanje od spajalica : 03.07.2019. at 13:20
Svi koji čuče doma nezaposleni i mole Boga da posao ne dobiju, imaju neki fuš od kojeg žive i koji je veći nego ponuđena plaća.
Istina a imaš i one koji vole živit na tuđoj grbači (često roditeljskoj ili soc.pomoći). Osobno mi je neshvatljivo da mladi čovjek ne želi ništa radit nego radije ćupi doma. Ta kategorija mi je onak
Pa jasno. Ako možeš birati, biraš veću plaću i bolje uvjete.
Pa dobro koliko je takvih?
Za normalne uvjete rada puuuno ljudi je otišlo u Irsku, to je vjerojatno laganije nego u Zg ići na posao..
Cipelica priča s Irskom je promašena, pa ne žele radit ni tu, a kamoli da zbog toga još sele u Irsku. Jel moguće da ne poznaješ nijednog neradnika?
Ili misliš da takvi ne postoje, čak ni mali broj.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.07.2019. at 14:12
Cjelokupno društvo se treba transformirati na bolje. Nije uvijek ni do poslodavaca. Zamislimo tri firme koje sudjeluju u nekom natječaju ( npr. utsourcing). Ako je država propisala nizak minimalac, firma koja svojoj čistačici daje znatno veću plaću nije konkurentna. Promjene su se počele događati tek sad, kad nema tko odraditi posao. Čini se da udarac glavom u zid prilika za promjenu.
Slažem.se
Drugim riječima jel ti razumljivije da mlada osoba uopće ne radi nego sjedi doma u odnosu da radi pa makar i za manju plaću?
Kada bi rad/nerad činila samo plata, onda nikad ne bi ni bilo priče o radničkim pravima.
Uslovi rada obuhvataju toliko toga: da li si prijavljen ili radiš na crno, da li su ti plaćeni putni troškovi, da li ćeš raditi osam ili 12 sati, da li imaš fiksno radno vreme, da li ćeš imati prekovremeno i koliko će se plaćati, da li imaš zaštitu na radu ili ti posao ugrožava zdravlje, da li će i koliko šef i kolege da te mobinguju, hoćeš li biti izložen/a seksualnom uznemiravanju, da li ti je posao psihofizički stresan itd.itd.
Pa onda tvoje lično stanje - da li tvoje zdravlje može da podnese takav posao, da li imaš porodicu ili ne, da li te posao toliko iscrpljuje da pare koje dobiješ izgube svaki smisao...
Ali ja imam utisak da ti imaš u glavi neku jednu jedinu tačno određenu osobu iz RL i možda neko tačno određeno radno mesto u državnoj službi, na osnovu kojih gradiš svoj stav. Nekako ja ne poznajem uopšte puno mladih ljudi bez obaveza koji ne žele da rade. Samo, kako je Jelena rekla, ne žele da rade neke poslove pod nekim uslovima.
Realno, kod nas uz određene uslove (ne znam koji su, nikad nisam bila na taj način na budžetu države) možeš dobiti socijalnu pomoć tek nešto manju od mizernog minimalca.
Zašto, zašto bih podsticala mladu osobu da lomi svoje zdravlje na nekom neperspektivnom, fizički napornom, nebezbednom poslu sa gazdom koji ih mobinguje i iskorišćava maksimalno samo zato da bi "imao svoju paru", kada može da ostvari svoje pravo i uzme socijalnu pomoć? OK, neka je to sramota biti zdrav i uzimati socijalu, ali sramota je brate i biti nečiji rob i magarac samo zbog neke umišljene moralne superiornosti. Treba sebe ceniti, i svaka mizerija se isplati samo ako postoji realna šansa za napredovanje. Ako je nema, raditi samo da bi radio pa posle provesti isto toliko godina krpeći svoje zdravlje - hvala, ja to svojoj deci ne bih želela.
Milsim da je i vrani na grani jasno da ne pričam o majkama koje su svjesno ostale doma s djecom.
Evo razmišljam,poznajem više ili manje vrijedne ljude.. ali da pusti neradnici iskaču iz paštete.. ne, nemam taj osjećaj
X
ima ih, sigurno, ima i onih koji će poteći više nego bi trebali pa se opet čudimo na forumu kako rade previše i kako ni to nije opet dobro....
Generalno iako nedostaje radnika poslodavci ne mogu ili ne žele (kako koji) ponuditi bolje uvjete rada.
Baš mi nekidan bratić kuhar, trenutno u Dublinu, kaže da se nikada neće vratiti u Hrvatsku raditi za nekoga, možda jednoga dana sam za sebe ...
Nakon par godina rada u Njemačkoj, dvije u Irskoj kaže da tako kako je bilo u Hrv više nikada ne bi ponovio.
Meni je razumljivo da radi. Isto mi je razumljivo da neke žene ne žele ostaviti dvoje male djece za mjnimalac..
Debeli potpis.... Kad izračunaju koliko para trebaju dati drugim ljudima da vode brigu o djeci (ili o starijim osobama unutar obitelji) sve je jasno....
Druga je stvar ZAŠTO je to tako, a ne bi trebalo biti. Imam dojam da ova država jako malo radi na tome da zaštiti svoje najranjivije skupine (mladi, stari, osobe s posebnim potrebama) ali nisu ni radno sposobni ljudi u puno boljem položaju.
Gle možda sam samo ja više u prilici da se susrećem s mladim ljudima (na intervjuima) tek završenim fakultetom bez imalo rad. iskustva, sjećam se koliko smo mi "grizli" da steknemo kakvo takvo iskustvo.
Isto tako, stjecajem okolnosti puno se krećem u društvu ljudi koji rade u privatn.sektoru.
Sjećam se koliko sam prije godinu-dvije negirala postojanje činjenice da ima ljudi koji ne žele raditi, pojašnjavala sam to drugima upravo ovako kao neki od vas danas meni. Doslovce iste riječi sam koristila
Sve dok se nisam osobno uvjerila puno puta da takvi zaista postoje tada sam shvatila da problem nije jedino u poslodavcima nego i u državi a bome i potencijalnim radnicima.
Ja poznajem jednog jedinog čovjeka sa SSS koji je u početku radio neke slabo plaćene poslove, pa par godina vukao neki biznis doma, pa odustao i otad (bar 15 g.) ne radi.
Iznajmljuje taj posl. prostor u svojoj kući, uredio je i 2 garsonijere pa i njih iznajmljuje. Usput je godinama brinuo o jako bolesnim roditeljima i o svojoj djeci (supruga radi), razvozio ih kamo god je trebalo itd.
Sad živi od rentanja posl. prostora, bankomata i tih garsonijera te očito ima računicu.
Ja jako dobro razumijem o čemu Lili priča. Medalja ima dvije strane i zaista ima i ljudi koji ne žele raditi za plaću i poslodavaca koji ne mogu naći poštenog radnika za vrlo pristojnu plaću. Pod poštenog mislim doslovno da ne krade i ne vara.
Pulinka, kod nas nema socijalne pomoći za nezaposlene, barem koliko je to meni poznato.
Postoje različite kategorije, ali zdrav, mlad i nezaposlen ne bi rekla da se ubraja ni u jednu.
Ja sam na ovoj temi, priznajem, jako subjektivna.
Ne zove se to ni kod nas pomoć za nezaposlene, nego se to zove dodatak porodicama sa nedovoljnim primanjima, pa dečji dodatak do 26. godine za studente, pa dodatak za tuđu negu i staranje ako u porodici neko ima dovoljan invaliditet na papiru (ako žive u domaćinstvu sa proširenom porodicom to nije teško izvesti) itd, itd. Verovatno ima još ponešto ali ovoliko sam čula od porodica koje su korisnici, ti iznosi kada se saberu čine nekakav mali prihod - ali i minimalac je mali.
Jasno da postoje razni razlozi za nerad, i da, srela sam i ja sasvim dovoljno mladih koji neće da rade - ali su to nažalost oni koji su posao već dobili, samo ih mrzi da ga ekšli i rade
Moj komentar je išao na ono Lilino "plata je pristojna". Evo, ja mogu bilo kada ušetati u fabriku za motanje kablova u susednom mestu, gde je plata za naše uslove sasvim pristojna. Ali horor priče ljudi koji su pokušali tamo da rade. Od 20 koji počnu posao, samo dvoje troje može da izdrži tempo i uslove rada duže od tri meseca. Od tih troje samo jedan radi preko godinu dana, ostalih dvoje naruše sebi zdravlje toliko da im treba još godina dana da se oporave. Nakon par godina otkako su otvorene, konkursi su im otvoreni stalno a konkurišu im samo očajnici koji su svesni da će raditi samo par meseci. Već sad pate od manjka radnika. A plata je sasvim pristojna.
Ok, ne žele raditi, ako ne primaju socijalnu pomoć, koga briga? Očito imaju računicu zašto ne žele raditi ili im naprosto može biti. Njihova stvar.
Ja s druge strane znam oho-ho ljudi koji rade, a ne bi uopće morali što se tiče financija.
Mislim da niti jedna ta skupina nije nešto jako značajno.
Ako poslodavac ne može naći radnika za vrlo pristojnu plaću, pa neka ponudi još pristojniju pa će možda naći. Ili bolje uvjete. Ne znam što bi trebalo, natjerati ljude koji ne rade silom da rade?
Kao da bi poslodavcima uopće takvi odgovarali.
Navodno 300 000 onih koji su htjeli samo pošteno raditi, za poštenu plaću napustilo je Hrvatsku. Bez veza i ponznastava, bez zaštite stranačke iskaznice. Čini se da su Ircima i Njemcima dobri..
Kod nas je cifra nezvanično oko pola miliona ljudi. I većina je dobra poslodavcima tamo gde je...
Moja dva brata i sogorice su otisli prije 2 godine u Irsku.
Jedan brat i sogorica su SSS , imali su kod nas stalne prosjecno placene poslove u dobroj struci . Drugi brat je automehanicar, njegove price o poslovima i radnim vremenu su brutala. On sad zaraduje najvise od svih njih uz najbolje beneficije . Tamo je u 2 godine rada dosao do maksimalne place i beneficija. Dobili su dijete tamo .Sogorica ne radi jer nije isplativo.
Meni su kriteriji uvijek bili:da me ne vrijeđa(čobanice,kravo,glupačo),da imam slobodan dan(ukoliko je plata manja i radno vrijeme veće od 8 sati).A bilo je svega.
I ja sam na ovoj temi subjektivna. Prošli tjedan jedni prijatelji otišli u Njemačku a drugi u Norvešku. Obični, neumreženi,VSS.
A oni koji su otišli prije par godina..rade kao poštari..ona pravo, on ekonomija.
Znam puno ovakvih slučajeva, VSS, a rade poslove SSS. Žali Bože studiranja tolike godine.
S nama se nedavno vozio jedan dečko koji je završio ekonomiju, vani radi kao skladištar u dućanu s namještajem. Pristojno zaradi, al radi puno i još uz to ima extra posao (dakle 2 posla paralelno).
Fala lipa.
A jes... sigurno mu je bilo bolje u domovini, čim je otišao?
Tebi ne valja ni kad ne rade ni kad rade dva posla, ni kad zarađuju ni kad ne zarađuju...
Očigledno je njemu bolje biti zaposleni skladištar nego nezaposleni ekonomac? Šta je čudno u tome...
Ja sam obostrano subjektivna, ajmo to tako reći.
Ne toliko ljudi iz moje okoline (malo smo već prestari, ali ipak ih nešto ima) ali iz okoline moje djece odselilo se ili će se uskoro odseliti u inozemstvo.
Ja sam s jedne strane sretna zbog svih onih ljudi koji će naći bolji život negdje drugdje i tužna što to nije moglo biti ovdje.
No vjerujem da će ta činjenica itekako prodrmati cijelu državu i da će se rad konačno početi plaćati više.
Ovaj drugi dio subjektivnosti je obiteljski i nemam snage sad o tome. Ali bilo bi itekako vezano uz temu muškaraca, frajera koji ne plaću i ne rade ovakve, onakve poslove.
pulinka, kod nas ove priče obično krenu ljeti, vezano uz nedostatak radnika u turizmu. Priča se o ne znam kakvim uvjetima, a onda se krenu javljati sezonski radnici sa stvarnim iskustvima, i to je da se rasplačeš.
Ili, lani je recimo bila takva jedna 'afera' s tvornicom za preradu ribe u Rovinju, gdje je isto priča poslodavca bila jedno, a iskustva radnika nešto sasvim drugo.
Zanimljivo mi je što vlasnici turističkih ili ugostiteljskih objekata smatraju da imaju pravo raspaliti bolesne cijene tijekom sezone jer kalkuliraju da od toga moraju živjeti i 7 zimskih mjeseci. A kad sezonski radnik po istoj logici traži visoku plaću, onda vlasnik tvrdi kako nije normalno da mora konobara ili kuhara platiti 9 ili 12 tis.kn kad je to "samo konobar ili kuhar".
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
