je i ovo stoji, što se narade ljudi ko mrcine nikom ništa..čokolada prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
je i ovo stoji, što se narade ljudi ko mrcine nikom ništa..
Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.07.2019. at 17:11
Znam, bliska rodbina radila kao sezonac u Crnoj Gori svojevremeno... Takve su priče i sa poljoprivrednim sezoncima, treba ti gvozdeno zdravlje za fizički deo posla i čelični živci za psihičko izdržavanje kojekakvih zakidanja...
Ah, svasta sam napisala, pa obrisala. To sto se ocekuje od sezonca je toliko nesrazmjerno placi da je pravo cudo sto u mom mjestu jos 15 posto sezonaca jesu lokalci. Situacija se mijenja tako da sad vecina sefova pristaje dati jedan dan tjedno slobodno, ako lokalac nade i plati zamjenu.
Da, čim mediji objave veeeliki intervju s vlasnikom neke velike tvornice/hotela/firme....i čim tip zakuka, odmah znaš koliko je sati.
Pa ja isto ne vidim sto je cudno. Da je netko otisao jer je potplacen unatoc strucnoj spremi. Nije sramota raditi ispod strucne spreme ako tako placas racune. Nije to niciji cilj nego nacin prezivljavanja.
Posljednje uređivanje od sirius : 03.07.2019. at 17:42
Tu sam stekla dojam (za mjesec i koji dan mi je desetgodisnjica zivota u ovim krajevima) da je puno manji problem, da ne kazem sramota, kad radis ispod strucne spreme, ili zapravo kad uopce radis, a da nije radno mjesto kojem se svi dive. Druga stvar koja mi je bila poprilicna novost (to stvarno ne znam je li pravilo, samo imam iskustvo iz krugova u kojima sam se kretala u Hr, od obitelji do prijatelja i nesto malo sire) je to da su bracni parovi/partneri ovdje puno raznolikiji sto se tice strucne spreme i/ili zanimanja nego kod nas. Puno ljudi koje znam su u kombinaciji visokoobrazovanih (lijecnik, medicinska sestra s fakultetom, akademski profesor... u vezi s prodavacicom, konobarom, stolarom, vozacem kamiona). Ok, u mojoj saveznoj drzavi takodjer postoji odlican mehanizam socijalne pomoci, na razini savezne drzave, ali i volonterski. Plus, stopa nezaposlenosti u mojem kraju je prakticki nepostojeca u ovom trenutku i tesko je naci radnike upravo zbog toga.
Ponekad je i cilj raditi upravo tako, ako ono sto dolazi s poslom (moze i ispod strucne spreme) odgovara osobi ili obitelji u kojoj se ona nalazi.
Meni čak ni rad ispod cijene ni rad u drugoj struci nisu neka katastrofa. Za mene, jel. Jedno vrijeme (dok sam bila na faksu) sam i volontirala za jednu firmu samo kako bih dobila iskustvo. Imala sam neki viši cilj i znala sam da to ne mogu dobiti bez iskustva, a iskustvo nije moglo biti naplaćeno. I je*iga, prihvati i deri, šta sad. Kad sam završila faks itekako se isplatilo i još uvijek mi to donosi prednost u poslu.
Nije mi nešto strašno ni imati više poslova, ja se valjda bavim s 15 različitih stvari.Kao oni mafijaši za koje svi znaju da nešto rade, a nitko ne zna što točno.
Ali dobro, ja tako radim zato što tako želim.
Sve u svemu, potpuno mi je u redu ako se netko ne želi podcjenjivati i mislim da nitko to zapravo ne bi ni trebao. Ali s druge strane, ako su neki viši ciljevi tu, onda na to i ne gledam kao na nešto strašno.
Kaae, nisam sigurna da sam te dobro shvatila. Pa koliko ima radnih mjesta kojima se svi dive? Jesu onda vecina osramoceni, kad ne rade posao iz snova?
Upalo mi u oci da je On dr ili prof, a ona sestra ili prodavacica. Koliko cesto je obrnuto? Da je ona sveucilisna prof, a on prodavac u "Lidlu"? Koliki je udio VSS zena? Kod nas se manje zena radja, a veci udio je u VSSu.
Nemam pojma zapravo kako se sklapaju brakovi s obzirom na spremu kod nas. Cini mi se da su sve kombinacija nerijetke, ali preferirano su ili isto ili je on više.
MM i ja imamo u dlaku isto. Kod mene u porodici vecinom isto, ili zene mrvu više obrazovanje. Al to je u skladu s ocekivanjem s obzirom na trziste.
Ma nije bitan spol zanimanja koja sam spomenula. Posve je svejedno je li zena lijecnica a suprug stolar ili je zena prodavacica, a partner prodavac. Poanta je da sam iz Hrvatske sa sobom ponijela malo tradicije zgrazanja nad poslom u npr. Lidlu jer, eto, to je za neuke, jadnike (nemaju drugog izbora ni pod razno) i neku trecu kategoriju luzera. Prodavac u Lidlu (svejedno gdje, Lidl sam samo preuzela iz tvog posta) ne bi trebao hodati okolo, ponosno se busajuci u prsa, jer eto, prodaje u Lidlu. To je sramota, nije nesto za slavu i hvalu.
To ovdje ne vidim. Posao je posao i ljude u pravilu nije sramota reci gdje rade, niti ih se gledao kao jadnike jer rade na recepciji ili prodaju gace. Normalno ih je imati i vise poslova odjednom, iz raznoraznih razloga. Netko radi na vise radnih mjesta jer mu treba svaki dolar, a netko radi tako da bi mogao postici neki drugi cilj (na primjer biti doma s djecom preko dana).
Nemam nikakve konkretne statistike oko strucne spreme i sklapanja brakova, mada vjerujem da negdje i to postoji. To sto pisem, pisem iz svakodnevnog zivota, s tim da su mi sva radna mjesta do sad davala prilican uvid u to sto tko radi, s kim je u braku i koja su mu okvirna primanja. U Hrvatskoj sam vecinom bila okruzena ljudima koji su jedan drugom vrlo blisko odgovarali, sto se tice strucne spreme (u vezama i brakovima).
Lili75- tu sam, koje radno mjesto trebašPuno toga znam, što ne znam naučit ću, samo javi u svako doba
.
Nakon sto godina spremna sam promijeniti firmu..kod mene isto radnika fali, i on koji dođu na razgovor zapravo nisu zainteresiani, ali uvjeti nisu najnaj .. teško sam prihvaćala stav radije bit bez posla nego bilo kakav posao..a sad ih malo i razumijem.. potroši se čovjek, zdravlje i vrijeme ostavi, a na koncu za što..
Kaae, ja sam tebe skroz krivo razumjela da se u USA mora raditi neki cool posao. Pa sam pocela razmisljati cemu li se ljudi u RH uopce dive. Meni se nedavno neka zena cudila sto bolje zaradjujem od direktora zatvora (barem prema koeficijentu). Nikako joj to nije leglo. (Nemam pojma koliko direktor zatvora zaradjuje i je li to istina)
Mozda se varam, al meni se cini da ti se samo onih par prijatelja dive.
Posljednje uređivanje od Jelena : 04.07.2019. at 00:03
Na temu suza upravo sam se isplakala ko kišna godina na Bohemian rapsody što zbog Freddija što zbog toga jer me podsjetilo na jednu situaciju.
Ajme ne pamtim kad sam ovoliko plakala, a nedavno se nisam mogla ni sjetit situacije kad sam baš plakala.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 04.07.2019. at 00:14
Eto, mm i ja smo u hr,,i ja sam VSS a on SSS. I cudenja definitivno ima, vise iz VSS krugova. I radila sam svasta, bas svasta u zadnjih deset godina, sve jednako ponosno jer su mi djeca sita bez duga. I zalosno jest da nisam radila svasta da bismo otisli na putovanje Europom...zato razumijem sve koji odlaze i rade dva tri skladistarska posla pa posalju bar djecu na ucenje jezika u stranu zemlju mjesec dana.
Meni je Bohemian bio skroz razocaravajuc.. plakala bi bila samo od jada sto smo organizirali cuvanje, a tako procerdali sat i nesto....
Trebala bi nam neka anketa za ovo pitanje braka i struke.
Ja sam VSS, muž nije srednju školu završio tako da nema ni SSS. I nitko se ništa ne pita, nitko se ne čudi. Pretpostavljam da se ne čude jer je privatnik, poduzetnik kojem je to sve super ispalo i super mu ide pa nikoga u biti nije ni briga što ima ili nema završeno. Samo eto, kod nas razlika u zaradi nikako ne ide u moju korist i mislim da nikad ni neće. Ako se nastavi baviti time čime se bavi trenutno, jel. Možda i u tome leži razlog zašto se nitko ne čudi.
U okolini imam svakakvih slučajeva. Ako bih baš uspoređivala i brojala, najviše parova koje znam ima isti stupanj obrazovanja.
Meni je san mijenjati posao svake 2-3 godine kao Danci. Ne znam je l to zbilja tako odlicno funkcionira kako si ja maštam. Krenes ispocetka, nema klanova nekih, zdravije za drustvo u cjelini mi se cini. Opet ako si za nesto usko expert ne znam kako to ide.
Neku sam emisiju gledala kako se njihovi menadzeri odluce vozit autobus godinu dana ili tako nesto da se malo oporavi mentalno. Ovako se trosis stalno na isti nacin. Promijenis mjesto trosenja i cini mi se lakse tako.
Da, slažem se. Samo, primjećujem s godinama da mi se sve manje daje upoznavati novih ljudi na novom poslu i ići se snalaziti u novoj firmi. No radim posao gdje nije da radiš u svojoj specijaliziranoj niši već moraš shvatiti kako cijela firma funkcionira i kako tko u firmi radi - a to zna potrajati par godina. Još ako promijeniš branšu (“industry”) potrošiš još bar dvije godine da naučiš jezik kojim pričaju
To si ja želim. Ili još bolje - raditi par mjeseci, odraditi posao pa 6 mjeseci odmora. Čak i znam koji bi to bio posao u mojoj struci, ubiješ se tih 6-9 mjeseci pa se onda odmoriš kak spada. Ali s kreditom za vratom i dvoje djece nisam trenutno dovoljno avanturistički nastrojena za to...
Je li odavde krenula ova rasprava o menadžerima koji na neko vrijeme svoj posao zamijene nekim jednostavnijim? Ako jest, onda je mogu vam reć poprilično narasla priča u malo postova
Pa uvek je lakše raspravljati o problemima koje nemašJe li odavde krenula ova rasprava o menadžerima koji na neko vrijeme svoj posao zamijene nekim jednostavnijim? Ako jest, onda je mogu vam reć poprilično narasla priča u malo postova
sestra je upoznala jednog doktora znanstvenika (ubite me više ne znam što je točno) koji je godinu dana prao suđe u hotelu, nakon toga je otišao voditi neki labos na Novi Zeland. To mi je u Hrvatskoj nezamislivo. Zamisli da netko ostavi siguran posao i ode raditi nešto tipa sezone na moru.
Moram priznati da je u mojoj okolini isto češće da su parovi ist.og obrazovanja ili za po jednu stepenicu razlike.
Nekada davno sam znala ćuti zgražanja kako eto on ing pa oženio frizerku, ili ona eto učiteljica pa njega majstora...
Jedino se znalo odobravati ako doktor oženi medicinsku sestru
Hm, ja znam masu brakova gde je žena VSS a muž SSS ili bez završene srednje. I ne da se ljudi ne čude, nego se to smatra za vrlo mudar i uspešan ženin izbor, jer žena sa VSS mahom može da zaradi samo manje, eventualno isto, koliko i njen muž moler, stolar, električar itd., koji radi na crno. Primećujete poveznicu sa mojim mišljenjem da je feminizam i dalje potreban?
Muškaraca sa VSS je manje nego žena, bar u krugovima koji su meni poznati, i oni su ili IT i sl. sektor pa su odlično plaćeni ili rade posao ispod svoje stručne spreme pa su opet bolje plaćeni nego žene - ili su prosvetari kao MM
Ne. Elitistička ideologija koja favorizira isključivo pomazane članice potrebna je samo - pomazanim elitnim članicama. Treba ti za uspinjanje nauštrb drugih ako si menadžerica u kakvoj korporaciji, ili urednica u kakvoj medijskoj kući (ili ti egzistencija ovisi o tome da se dodvoriš prethodno spomenutima). U svim ostalim situacijama šteta nadmašuje korist, osobito ako ne mrziš muškarce i obitelj kao koncept ti nije baš fuj-fuj.
Pa nije to zgrazanje, vise cudenje s prstohvatom podcjenjivanja...
Sasvim je razlicito bit sobarica da se rasteretis stresa korporacije ili da platis racune. U mom selu ljudi s fakuktetom peru apartmane na crno da plate racune...
I u mom selu je isto...
Ali meni je ovaj prvi razlog za sobaricu puno bizarniji nego drugi
Ako ljudi sa fakultetom peru apartmane da plate račune, to je odraz očajno loše politike države, kad ponuda visokoobrazovanih prevazilazi potražnju i broj postojećih radnih mesta, a VSS radna mesta su pri tome i totalno potplaćena.
Ali prati apartmane jer si sagoreo od korporativnog stresa? Meni to sve zvuči nekako pogrešno.
Kao prvo, nešto si žešće pogrešio u životu ako si toliko pregoreo kao menadžer a nemaš ušteđevinu kojom bi finansirao sebi da godinu dana radiš ono što voliš posvećen ljudima koje voliš, pa da tako napuniš baterije opet; kao drugo, ako je pranje apartmana to nešto što te opušta onda je to možda profesija koju bi trebalo da radiš umesto menadžmenta?
Ali zapravo ne znam, meni je to rekreativno rađenje slabo plaćenih repetitivnih poslova takav SF da ga poredim samo sa Kaae-inim okruženjem gde su svi zaposleni i lako menjaju poslove pa je zato teško naći radnike... Uopšte ne mogu da zamislim kako je to, pa valjda zato i ne razumem.
Posljednje uređivanje od pulinka : 04.07.2019. at 13:28
Nikad čula za hobby, volontiranje, samo korist... Rrright.
Wow, svratio si samo da mene napadneš ad hominem...recimo da sam počastvovana.
Jedno od nas dvoje nije razumelo prethodne postove.
Ja sam razumela da ljudi promene radno mesto, sa menadžera na perača suđa, sobarice ili vozača autobusa. I niko me osim tebe još nije razuverio, možda još nisu stigli. Ako govorimo o radnom mestu, to nije ni hobi ni volontiranje, radi se za novac?
Ola evo nama Davora
Osim toga, kao što sam već rekla, ako neko nalazi sreću, zadovoljstvo i cilj života u rađenju slabo plaćenih repetitivnih poslova, dopustićeš mi, Davore, da i dalje ne razumem zašto onda ta osoba to ne radi kao primarnu profesiju? Sve su to poslovi koji omogućavaju preživljavanje, ali čovek bira da bude menadžer a pere suđe iz hobija? I ti smatraš da sam JA ta koja sve meri kroz materijalnu korist
Ja ću se složiti sa Pulinkom, ni meni nije jasno da bi netko dao otkaz kao menadžer da bi čistio apartmane iz hobija. Ne čini mi se to kao nešto što se realno događa oko nas. Da, možda ako je neko okruženje gdje se lako dobije posao, pa ti nije žao dati otkaz. Ali u našem okruženju gdje se karijera gradi godinama i teško.. ne znam. I meni je poprilično SF.
A to je :D
Evo da dodam i ja nešto, ja ih baš mogu razumjet. Bit menadžer u nekom normalnom sustavu znači imat puno odgovornosti (obično i prema onima ispod i prema onima iznad sebe) i donositi puno odluka. Ako je negdje moguće uzet od toga radni odmor pa se vratit svome poslu, ili takvom poslu na drugom mjestu - divota.
Ama razumem ja ovaj deo problema, kako da ne.
Ono što mene muči je taj "radni odmor", zašto odmor mora biti "radni"?
Koliko znam, biti menadžer znači uložiti puno puno svog vremena u svoj posao, propustiti puno puno trenutaka sna, odmora, šetnji, rekreacije, druženja itd.itd.itd. Ja zamišljam sebe kako bih na "odmoru" radila sve one lepe stvari koje do tada nisam mogla da radim, otišla na neko putovanje, provela vreme sa ljudima sa kojima hoću da ga provedem, obišla mesta za koja možda nisam imala vremena, radila nešto obično kreativno, na kraju krajeva, prala svoje suđe i usisavala svoju kuću, ono, vozila sebe autobusom.
Bizarno mi je da sa jednog posla gde ljudi zavise od tebe opet uskočiš u sledeći posao, gde opet imaš određene obaveze da ispuniš - osim ako to nije neko zadovoljstvo što si ti neki kraljević prerušen u prosjaka ili prineza sakrivena u Pepeljugu, pa doživljavaš situaciju kao zabavnu na taj način... Ili moraš ipak da imaš u životu to osećanje radne obaveze da bi mogao da funkcionišeš iz dana u dan?
Ali, kao što rekoh, to su problemi koje neću imati pa valjda nema ništa loše u tome da ih ne razumem
Meni bi unatoč stresu bilo žao napustiti tako neku karijeru koju sam dugo gradila. Dobro ajd, ako se uvijek možeš vratiti možda i ne bi, ali to uopće ne mogu zamisliti.
Meni je žao i kad igram The game of life pa moram mijenjati karijeru jer sam stala na polje sa otkazom.
A onda ne igraj na kartu "F".
Davore, možeš li nam još malo pojasniti.. Grozne su ti udruge koje se bore za feminizam ili ti je grozna ideja da muškarci i žene trebaju biti ravnopravni?
Zamjena teza. Nećeš nigdje naći objavu da se Roda bori za feminizam.
Barem u Hrvatskoj muškarci i žene jesu ravnopravni, čak i u udjelu VSS u populaciji. Ako misliš da negdje šteka, skokni na https://ravnopravnost.gov.hr/ i izloži im što te konkretno muči.
Grozne su mi totalitarne elitističke ideologije pa tako i feminizam. Kao pravoj feministici sigurno ti se u biblioteci doma nalazi SCUM manifest od Valerie Solanas pa nam lijepo s par citata pokaži kako se feminizam zalaže za obitelj i ravnopravnost.
Ako nemaš, ili ti je Valerie Solanas malo fuj-fuj, nađi barem jedan afirmativan citat za obitelj i ravnopravnost od Sheile Jeffreys, Catherine Mackinnon, Mary Daly, a ako ti ono baš fali literatura doma, Andrea Dworkin se može skinuti online: http://radfem.org/dworkin/
Samo jedan citat...
Eh, feminizam nije jednoumlje ni jednoznačan ni jednostavan pokret. Ima tu puno raznih stvari....da ne širim priču. Feminizam ti je grozan, a a ovo ti nije grozno? Prenosim čokoladin post s 12. stranice:
Aliiii svaka rit dojde na sjedalicu s rupom, hehehe... Pazi ovo: https://www.index.hr/magazin/clanak/...a/2097229.aspx
Davorov silogizam:
Neke feministkinje drugog vala nisu afirmativno pisale o obitelji.
Sve feministice u godini gospodnjoj 2019. mrze muškarce i obitelj kao koncept.
Evo mala književna preporuka za tebe:
http://www.jesenski-turk.hr/?active=knjiga&book=13838
Btw, daj mi jedan razlog zašto bi 70-ih godina feministice pisale afirmativno o instituciji u kojoj je bilo legalno silovati ženu?
I hvala im što nisu
A sad u malo ležernijem tonu. Mislim da je feminizam koristan samo i isključivo eliti, a ovo s muškim suzama, pranjem suđa i daskama u WC-u su samo dimne zavjese. Neka me netko uvjeri u suprotno. Bit ću dobar, časna masna.
Uopće nije čudno ili tako rijetko da ljudi pošize na odgovornom poslu i s vrhunske pozicije odu na svoje imanje repetitivno zalijevati i brati masline ili pak urede par apartmana i rentaju družeći se s gostima, repetitivno čisteći, peglajući odgovarajući na upite i osvrte itd.
Točno to radi moja sestra. Lječi ljude i kopa da izlječi sebe. Cijelo susjedstvo takvih vikendaša je VSS
Kad se na svom, dobrom i dobro plaćenom poslu, srušiš u nesvjest od visokog tlaka, završiš na dugotrajnom bolovanju, i odlučiš da više vrijediš ti, nego svo tvoje znanje i ljudi kojima isto treba (znam sebično i neodgovorno) i da će ti ostatak života biti puno bolji ako se baviš djecom ( i rodiš još jedno dugo željeno), kućom i vrtom, sve repetitivno i odbaciš plaću i živiš od muževe, i baš te i nije briga za tvrdi feminizam, nego ti je baš lijepo kao domaćici (drugotnoj?)... Toliko mi je duga rečenica da nemam pojma što sam napisala, ali idem zalijevati, no stress.
Eh, lako je kad se može živjeti od muževe plaće.
Kaj kad se ne može?
Kad njegova plaća nije dovoljna?
Ili se muž zaljubi pa ode drugoj skupa sa svojom plaćom?
Ili se muž razboli, ostari...pa nemre više delat?
Kaj onda?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Eh, ti sad kaj pa kaj...ako se to dogodi, znači da nisi dobrog muža izabrala.
Eh, ti sad kaj pa kaj...ako se to dogodi, znači da nisi dobrog muža izabrala
Nisam ni ja. A da i jesam - nema šanse da bih ostala doma - to je ipak mentalni sklop u glavi za takvu odluku- ma kakav hobi imala.
No, koliko kužim kod beti se ipak radi o specifičnom muževom poslu - pa s te strane, nikad ne reci nikad
Ako sam ja i skrenula pomalo sa poente početne opaske, da je super živeti u društvu gde možeš skakati sa jednog zanimanja na drugo iz godine u godinu sa lakoćom i bez velike štete po povratak karijeri onog osnovnog zanimanja, vi ste sad to skretanje dovršile
Promeniti zanimanje potpuno i trajno u toku života, dati otkaz pa ne raditi uopšte, baviti se hobijem ili raditi dva posla u isto vreme nije ono na šta sam se ja nadovezala, ali to nije mnogo ni važno, bar meni.
Neću ni da se pravim da sam razumela Davora jer nisam, niti sam raspoložena da posebno tražim pojašnjenje ako on smatra da je bio dovoljno jasan. Valjda je rekao šta je hteo, otkud znam. Ako smatra da nije potrebno da žena zarađuje jednako kao i muškarac, a šta sad... Ako smatra nešto drugo, jbg, mene je promašilo šta je to.
Pulinka ne trebas se truditi razumijeti, jer se tu zaista nema sto razumijeti.
U toj emisiji sto sam gledala su zapravo spominjali kako place nisu bitno razlicite u Danskoj za razlicite stupnjeve obrazovanja pa se dogodi da ljudi pocnu "voziti autobus". Ne brine ih pretjerano da ostanu bez posla kad je nezaposlenost niska, a socijalna pomoc solidna.
Vjerojatno u tom slucaju mogu optimirati to neko novo radno mjesto ili barem unijeti malo svjezeg zraka. A istovremeno mogu bolje razumjeti drugog.
Razgovarala sam s jedim danskim sveucilisnim profom malo. Njega nervira taj njihov skupi sustav. Neka lokalna fora je da na svijetu postoje jos samo 2 komunisticke zemlje: Kina i Danska.
u svom krugu imam covjeka koji je na godini dana "odomra". bavi se kucom, poljoprivredom i uziva. kaze da bi svako trebao imati takvu godinu u svom zivotu. da je neporcijenjiva i da se skroz oporavis.
mogu mu vjerovati samo na rijec, jer ja tu mogucnost nemam, ali i ne radim stresan posao.
pauzu koju sam imala od posla bila je ona na porodiljnom, al to mi je bio veci stres nego odlazak na posao, pa ne znam da li bi to svrstalau "odmor"
Velika je šteta što je naš sustav takav da radnika prihvača 100% ili nikako. Premalo mi imamo opcija napola ili čak i manje radnog vremena. A baš bi nam svima dobro došlo, od prodavača u dućanu do radnih mjesta gdje se zahtjeva veći stupanj stručnosti, obrazovanja...
X
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom