Moram priznati da ne volim bas placuce muskarce. Verovatno naginjem alfama. S obzirom da sam zena, osecam koliko puta zaplacem ISKLJUCIVO jer me hormoni ponesu (a rodila 4 puta, 6 puta bila trudna, imam prakse s hormonalnim ektremima, hahaha). Prosto placem, a osecam da to veze nema s osecanjima, hahaha. Deci u tim situacijama cak kazem da to nije 'pravo' plakanje i da sam ok, samo citam/gledam nesto. U sustini, osecam ovo o cemu Jelena pise i potkrepljuje clankom. S druge strane, kad muskarac oseca da mu drustvo 'brani' ekspresiju emocija, to je jednako bez veze (bices 'cka ako places, osim u drustveno prihvatljivim situacijama). Moj muz je lagano autistican, i nije mi neki primer.